Gledao sam zanimljiv crtić o odgoju djeteta s jednom važnom porukom. Mali Marko nemoguće je i razmaženo dijete. Neprestano pravi nestašluke po kući, neće se kupati, a mamu nikako da posluša. Njegova mama poziva dječjeg psihologa, tužeći se da je nemoguće izići na kraj s dječakom jer neće slušati. Psiholog se daje na posao u metodama, koje savjetuje moderna psihologija u odgoju djeteta. Marko se igra u blatu. Psiholog govori da bi se trebao okupati, međutim on mu uzvrati blatom. I tada psiholog poduzima prvu psihološku metodu primjerenog odgoja djeteta.

Ako dijete neće učiniti što od njega tražite, učinite vi što dijete hoće, kako bi postigli željeno. Poziva ga na kupanje što dječak oduševljeno prihvaća, a u međuvremenu u bazen ulijeva šampona, kako bi ga na prijevaru okupao. Marko ga je brzo «pročitao» pa opet čini nešto nevaljalo, tako da plan ne uspijeva. Drugi plan je bio da bi dijete od neprimjerena ponašanja, odvratio igrom s kućnim ljubimcem. U početku Marko opet oduševljeno prihvaća ideju, ali kad spoznaje da je to umjetni ljubimac sve završava neuspjehom.

Treći pokušaj bio je potkupljivanjem darovima u liku Djeda Božićnjaka, jer je navodno te godine bio dobar. Opet neuspjeh plana, jer dječak agresivno uzvraća da je i prošle godine bio dobar, ali nije dobio bicikl. I tada se čaša prelila. Psiholog raskida bacajući knjigu zgodnih savjeta, a prelazi na nešto djeci puno primjerenije. U tom času Markova mama puna straha i obzira ulazi u sobu, moleći da nešto posluša.

Marko ljubazno prihvaća i bez prigovora obavlja, što se od njega traži. Mama sva u čudu pita psihologa, kako je uspio da se Marko odjednom promijenio nabolje. Psiholog se smiješi, iza leđa držeći prut govoreći: „To je dječja psihologija!“ (Posušje, 28. svibnja 2003.)

Fra Mate Tadić.OFM

PODIJELI