Blagdan sv. Jurja proslavljen je 23. travnja u istoimenoj župi u Derventi u Bosanskoj Posavini misnim slavljem.
Tom je misom obilježena i 20. obljetnicu pokušaja atentata na vrhbosanskog nadbiskupa Vinka kard.Puljića prigodom njegova prvoga poslijeratnog pohoda vjernicima iz Dervente, kada je na blagdan sv. Jurja 23. travnja 1998. u kripti porušene derventske crkve s 30-ak vjernika želio slaviti misu.
Zahvalno euharistijsko slavlje, koje je započelo procesijom od župne kuće kroz grad do derventske crkve u središtu grada, uz domaćeg župnika Ivu Kopića i još osmoricu svećenika predvodio je kardinal Vinko. Slavlje je pjevanjem i sviranjem animirao Vlado Vrebac, župnik u Bijelom Brdu.
Uz malo stado povratnika na misi su sudjelovali brojni Dervenćani koji su za vrijeme rata izbjegli iz svog rodnog kraja. Nazočne su bile milosrdnice Sv. Vinka Paulskog, koje u Derventi djeluju više od jednog stoljeća, na čelu s provincijalnom glavaricom s. Julijanom Djaković, te više predstavnika društveno-političkih vlasti iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske.
Kardinal Puljić započeo je misno slavlje vapajem: „Gospodine, ulij svima svjetlo opredjeljenja za dobro!” Povezujući evanđelje dana s životom i djelom Sv. Jurja – mučenika, ustvrdio je da nam taj svetac treba biti primjer kako ostati vjeran Kristu, svojim svetinjama i po cijenu života.
„Sv Juraj bio je borac za vjernost Isusu Kristu uskrslome. Danas nam je tako potreba takva vjernost u svim životnim kušnjama. Pravo živjeti znači živjeti iz ljubavi, a ljubavi nema bez žrtve. Tko živi iz sebičnosti taj već umire. Tko je spreman darivati se, žrtvovati, taj ispravno živi… Svima je nama potrebna hrabra vjera, potpora, vjeran biti i ustrajati, hrabro uzeti svoj križ i slijediti Isusa, potrebno je ohrabrenje, jer smo socijalna bića. Danas kada se urušava moral, vrednote, kada nam žele rastočiti obitelj, oprati pamet na poseban način nam je potrebna takva vjera”, rekao je vrhbosanski nadbiskup.
Osvrćući se na nemili događaj prije 20 godina, kada su na njega i vjernike u kripti crkve bacili bombu te je samo detonator eksplodirao, a barut ostao, zahvalio je Bogu što je sačuvao njihove živote. Zapitavši se što su postigli oni koji su tu sijali mržnju zaključio je: „Ne možemo mi društvo graditi na zloći, mržnji, osveti, ali činjenice – istinu nećemo i ne smijemo nijekati. Onaj strah koji su ljudi zajedno sa mnom pretrpjeli to nam ne mogu nadoknaditi. Prosvijetli Bože pamet onim koji nose mržnju u srcu, zlo u srcu, da se zlo više ne ponavlja, da dobrota pobijedi.”
Na kraju je zamolio vjernike da nikome ne dopuste da im ogadi njihovu rodnu grudu, njihove korijenje, ime, stvarnost, nego s pouzdanjem u Bogu idu naprijed, poput Sv. Jurja koji svojim mučeništvom, svojom hrabrom vjerom najbolje pokazuje kako nositi svoj svagdanji križ.
Uz zahvalu za predvođenje blagdanskog slavlja domaći župnik uručio je kardinalu i znakoviti dar-sat zaustavljen na 11 sati, kada je prije 20 godina u kripti crkve trebala započete misa na blagdan Sv. Jurja, te poručio da za Dervenćane vrijeme nije stalo, nego ljubav sve ponovo obnavlja. Svoje je župljane zamolio da se odvaže na povratak, da se uzdaju u Božju pomoć i zagovoru Sv. Jurja, svog nebeskog zaštitnika, onako kako su ih učili njihovi preci i svećenici.
Nazočne je pozvao da pomognu povratku Hrvata katolika u Derventu, u kojoj je prije posljednjega rata živjelo 8 380 Hrvata katolika, a danas ih je tek 93, te da ih je u cijelom dekanatu živjelo blizu 50 000, a danas ih je manje od 1 000.
U ime župljana prigodan dar kardinalu uručila je i Ankica Kljajić, vjernica iz Derventskog kraja. Među suslaviteljima bila su dvojica svećenika koji su 1998. bili s kardinalom u Derventi – Ivan Ravlić, župnik u Tesliću, i mons. Ivo Tomašević te tada kao bogoslovi župnik Kopić i trajni đakon Robert Čabraja.
Podsjetimo, 23. travnja 1998., nakon što su u kripti srušene derventske crkve bili oko šest sati opkoljeni neprijateljski raspoloženim mnoštvom ljudi, kardinala Puljića i okupljene svećenike, časne sestre i malobrojne vjernike, uspjeli su izvući blindiranim vozilima mirovne snage Ujedinjenih naroda nordijskog bataljuna. Budući da vozila nisu mogla doći do ulaza u kriptu minirane crkve, brojni okupljeni muškarci bacali su kamenje i druge predmete dok su vjernici pretrčavali „brisani“ prostor od ulaza u kriptu do vozila iako su tu bili nazočni brojni srpski policajci. Budući da im je ponestalo kamenja i drugih predmeta za bacanje, grupa okupljenih muškaraca popela se na ruševine minirane crkve i bacale na vjernike komade betona. Takvim jednim komadom pogodili su mons. Ivu Tomaševića u čelo dok je, štiteći kardinala Puljića, pretrčavao do blindiranog vozila mirovnih snaga. Iako je pao, nije izgubio svijest pa je dopuzao do vozila u kojem su mu vjernice nastojale zaustaviti krvarenje. Kasnije su ga previli vojnici UN-a te kardinala Puljića i pratnju odvezli u Sarajevo gdje su mons. Tomaševiću u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu zašili ranu. Izjavio je da je sretan što je mogao podnijeti tu, kako ističe, malu žrtvu. Također je Bogu zahvalan što nitko drugih od vjernika toga nije stradao što u danim okolnostima smatra istinskim Božjim čudom. Vlč. Čabraja sačuvao je fotografiju načinjenu u oklopnom vozilu mirovnih snaga na kojoj su, s lijeva na desno: vlč. Marko Zubak, vlč. Ivan Ravlić, sestra Kćeri Božje ljubavi Davorka Šarić, bogoslov Čabraja, s. Ankica Garić te u donjem redu kardinal Puljić i s. Suzana Jakovljević, javila je KTA.
KT
Izvor: Nedjelja.ba
