Datum: 01.03.2015.
Pitanje:
Dobar dan. Nadam da ćete mi moći pomoći u jednoj jako jako jako jako teškoj odluci. Naime, imam mamu koja po svemu sudeći ima demenciju, ajmo reći pokretna je, čekamo da krene s fizikalnom terapijom. Problem je u tome što ja živim s njom, primanja su skoro nikakva, ona zasad ajmo reći i funkcionira, obožavam je sam Bog zna koliko, baš kao i sestra koja je udana i ne živi s nama. Od kad je mama izašla iz bolnice malo sam ja bila s njom, sestra je uzela bolovanje, ali počinje raditi. Sada samo ja živim s njom, a sestra sa svojom obitelji, mučno nam je sve, desilo se prebrzo, i to nam je šok. Preteško nam je shvatit da mama nije mama i da treba skrb koju joj mi uz svu ljubav ne možemo pružiti, iako ona još donekle funkcionira. Nas najviše izjeda što je i psihijatar rekao da joj odmažemo a ne pomažemo i da bi joj u nekoj ustanovi pomogli i brinuli 24 sata, teška odluka, srce puca u bilijun komada i što napraviti? Strah nas je da ne bi tamo pala u depresiju, da si nešto ne pokuša napraviti,d a nas ne zamrzi. Sestra ima svoju obitelj, pomaže maksimalno, ali i njoj se polako život raspada, ja nemam nikoga, samo mamu i nju i zato mi je još teže. Ne znam ni što pišem, totalna zbrka mi je u glavi, ne mogu joj pomoći, a ne mogu ni zamisliti život bez nje, ovdje u kući. Radimo li pravu stvar ako je pokušamo smjestiti u neku ustanovu?
Odgovor:
Nažalost tako je kako je i što prije prihvatite situaciju, ma kako teško bilo, to će biti bolje i bezbolnije!
Ne treba sve gledati crno, jer, nažalost, uvijek ima i gore! Osobno mislim kako se obje morate smiriti i nikako pokazivati pred mamom smušeno lice i tugu, jer bi to na nju moglo loše utjecati! Pred njom morate biti jake i nasmijane, ma kako bilo teško, i probati s njom o svemu pričati, pogotovo o situacijama iz prošlosti gdje vam je bilo lijepo i na taj način joj odvratiti loše misli! Dakle, vi morate biti još jače od nje kako bi nastavile i dalje biti njena svijetla strana zivota!
Nadalje, smatram kako psihijatar nije u pravu iz jednostavnog razloga – možda bi joj vanjski uvjeti negdje u ustanovi bili naizgled bolji, ali siguran sam da u toj ustanovi ne bi imala ono što joj samo vas dvije možete pružiti, a to je ljubav! Ona sad treba potvrdu vaše ljubavi, mora osjetiti da ju i dalje volite bez obzira kakva je situacija! Osobno smatram da bi to bio kontraefekt (ustanova) i da bi se mogla povući u sebe i bojim se da bi bila tužna!
Razumijem da vam je zbrka u glavi, ali morate ostati pribrani i sve to prihvatiti kao kušnju jer Bog zna zasto je sve to tako i siguran sam da vam to nije dao samo tako nego sigurno za nešto veće i zato što zna da možete nositi ako želite! Zapamtite, Bog daje milost i kroz trpljenje ako to prihvatimo i daje nam i snagu da to nosimo samo mu se treba otvoriti!
Molio bih vas da svakodnevno i neprestano u sebi izgovarate slijedeće riječi – molitve, onako polako razmišljajući o svakoj riječi i ako ste vjernica jednom mjesečno se ispovjedite kako bi primili jos više milosti za daljnju podršku mami i sebi! Molite… “Bože moj i sve moje”…Bože moj, smiluj mi se”…Isuse, Marijo i Josipe”…Zdravo Križu, jedina Nado” i ne bojte se jer kako vas Bog nije napustio, nemojte ni vi svoju mamu!
Osobno imam punicu koja ima multiplasklerozu i bio je šok u početku, no nismo ni pomislili da ju damo negdje nego smo ju prihvatili i vjerujte kroz nju shvatili da joj je Bog dao toliku milost i da ona danas tu svoju bolest nosi s tolikom lakoćom i poniznosti da nam je primjer kako se isplati boriti, svi smo sretni bez obzira na sve!
Nadam se da će sve biti dobro i da će vam Bog dati snage samo budite hrabre jer život nije samo lijepo, nego je i trpljenje za nesto veće, nama ljudima teško shvatljivo!
Stojim na raspolaganju i samo se javite!
Šaljem vam Božji blagoslov i samo hrabro!
Kazimir
