Sedmo poglavlje proroka Daniela pripada tkzv. apokaliptičnim poglavljima. Apokaliptički, to znači da opisuje posljednje događaje raznim slikama scenarijem i sl, koji ne moraju uvijek biti lijepi i oduševljavajući. Uglavnom se tu govori o nekim spisima gdje je nekom proroku objavljeno što bi se trebalo dogoditi. Uglavnom takve poruke završavaju Božjim priznanjem u korist progonjenih i onih koji trpe. Uvijek su ta proročanstva predviđala progone, ali bi završavala pobjedom Božjeg naroda. Apokaliptička poglavlja ili proroštva nije lako iznositi. S druge strane poruke takvih proročanstava ne bi se trebali odbacivati. Zanimljiv je fenomen da dok su se ljudi više bavili apokaliptičkim biblijskim knjigama, među kršćanskim zajednicama je uvijek dolazilo do probuđenja.
U sedmom poglavlju proroka Daniela, obradit ćemo dva simbola. Samo poglavlje počinje jednom konstatacijom. Prve godine Baltazara, kralja babilonskoga, usni Daniel san: utvare mu se na postelji vrzle glavom. Sažeto zapisa što je usnio. Daniel 7,1. Bilo je to 550 godina prije Krista. Bilo je to Danielovo prvo viđenje. Ukoliko smatramo viđenje iz drugog poglavlja Danielovo, to nije bilo njegovo, već Nabukodonozorovo. U to vrijeme Daniel je već imao 75 godina. To je očito poruka svima koji su stariji od sedamdeset da ne gube nadu, ne zbog nedostatka viđenja, ali zbog toga što Bog s nama računa u svakom vijeku. U osnovi to o nama ovisi. Upravo ovdje govori kako je Daniel u svojoj 75 godini od Boga priznati i posebno obljubljen Božji prorok.
U to vrijeme, Židovi su u ropstvu već 55 godina. To je zasigurno dugo vrijeme. Bilo je to vrijeme kada su oni kao Božji narod vrlo lako bili u stanju izgubiti svoj identitet, jer je na svijet došla nova generacija, a njihova domovina im je bila daleko nekih 1200 km u koju su morali doći pješke. Hram im je bio srušen, Njihova vjera je bila zgažena. U zemlji gdje su živjeli, uvjeravali su ih da im je Bog poražen i bezvrijedan, i vjerojatno su vjerovali da ih više ništa gore ne može snaći. Vjerojatno su si postavljali pitanje, kada će to već završiti? To je zanimalo i Daniela. U 9 poglavlju on izjavljuje kako proučava Jeremijino proročanstvo gdje pronalazi da Jeremija prorokuje izraelsko ropstvo od 70 godina. I sam je Daniel bio oduševljen vizijom da se Izraelci što prije vrate, jer je to vrijeme bilo u istinu blizu. Vjerojatno su sa velikim zanimanjem pratili politička kretanja i razvoj Perzijskog kraljevstva, nadajući se kako će to biti prekretnica u njihovoj povijesti. Još prije su Izraelci pjevali psalam u kojem su izrazili tu svoju čežnju za domom, tu čežnju za povratkom i patnjama izgnanstva koje su proživljavali. Vjerojatno su se pitali: kad će to konačno završiti? Imali uopće kakve nade?
Upravo u to vrijeme Daniel dobiva viđenje u kojima su objašnjeni simboli četiri kraljevstva. Bili su to simboli u obliku četiri zvijeri. Prva zvijer sliči lavu koji ima krila, Zatim medvjed koji u raljama ima tri rebra, poslije neki leopard sa četiri krila i četiri glave, a tu četvrtu zvijer nije mogao ni identificirati, niti ju je s bilo čim usporedio. Sve što je rekao bilo je da je zvijer bila strašna i krvoločna. Sve je satirala, a što bi joj ostalo, gazila bi nogama. Na glavi je imala deset rogova, zatim je izrastao jedan neki posebni mali rog, koji je puno pričao, hulio na Boga i sl. Danijel nakon takve utvare razmišlja, što bi to moglo značiti? Na kraju dobiva objašnjenje gdje su četiri zvijeri četiri kraljevstva, koja će se formirati na zemlji. To su kraljevstva koja su u određenom povijesnom trenutku nastala i nestala, sukladno baš tom proročanstvu. Kada pogledamo povijest zaključujemo da se je nekako ta povijest baš tako i kretala.
Međutim, nama se nameće pitanje, koju korist su od tog proročanstva imali pobožni Hebreji tog vremena. Kakva im je bila korist od spoznaje da će biti četiri kraljevstva koja će više sličiti nemanima ili zvijerima, nego kraljevstvima. Drugo pitanje koje nam se nameće, imali to proročanstvo poruku i za nas danas?
Jesu li mogli zamisliti neku političku promjenu ili politički prevrat koji bi porazio taj nepodnošljivi Babilon, i pomogao im vratiti se u svoju domovinu. Hoće će li se stvoriti takvi politički uvjeti koji bi im omogućili slobodu i povratak. U tom očekivanju i toj nadi čuju iz Danielovih usta Božju poruku da nakon Babilona, lava s krilima dolazi druga zvijer. Nakon toga slijedeća zvijer, pa opet slijedeća, a to će biti nešto najgore što će se dogoditi. To je izgledalo tako kao da im nadanje i očekivanje Bog ne želi ispuniti. Poruku su mogli razumjeti kao, nešto što su toliko željeli, jednostavno se nikada neće ispuniti.
Ipak tu postoji dvije dobre vijesti koje se mogu iščitati između redova. Prva je: Nemojte imati pretjerana očekivanja, kako se ne bi razočarali u pogrešnoj nadi. Ne vjerujte previše ljudskim institucijama koje dolaze, ne očekujte nešto senzacionalno nakon nekih političkih promjena. Može s jedne strane doći neka sila koja će uništiti Babilon, ali s druge strane ta sila vam neće donijeti neku veću radost ili blagostanje.
Međutim, u tom proročanstvu možemo iščitati i drugu poruku. Ne gubite nadu. Bez obzira što to nije tako kako si to želite, jer jednu zvijer zamjenjuje druga, i tako redom, ipak ne gubite nadu. Zašto? Zato što na kraju te slike Daniel vidi postavljene sudske stolove i stolice mimo ovih zvijeri i institucije ovog svijeta, na kojem sjedi Vječni ili kako ga Daniel naziva Pradavni. On je jamstvo sigurnosti u svakom vremenu. On je djelovao u svakom vremenu kada nikog nije bilo. Taj Pradavni otvara Sud i knjige se otvaraju. Do tih ljudskih slabosti, do ljudskih ismijavanja i ponižavanja samog Boga, pobožni Hebreji su čuli ohrabrujuću vijest. Prvo: Ne podlegnite pogrešnim nadama, i drugo, ne izgubite nikad nadu, jer na kraju će biti sud. Bit će to sud kojem će predsjedavati sam Bog.
U tome vidim i poslanje za nas koji živimo u ovo, koje Biblija naziva posljednje vrijeme. Pitam se što je iz ovog proročanstva značajno da i mi možemo aplicirati danas u 21 stoljeću. Jednako kao i ljudi tog vremena, i mi često nasjednemo pogrešnim nadama. Koliko ljudi povjeruje da ovaj ili onaj sistem stvara red i blagostanje u ovom svijetu. Još su mi u sjećanju govori predsjednika Josipa Broza Tita koji je svoje pouzdanje oslanjao na nesvrstane te nekakvu kompromisnu politiku Sovjetskog saveza i Amerike. 1971 godine u vrijeme Hrvatskog proljeća, vjerovali smo da nas zapad neće napustiti. Umjesto toga mnogi su zaradili zatvore, progone i još goru diktaturu. Sjećam se dobro govora našeg prvog predsjednika Republike kako nam je govorio o prijateljstvu određenih zemalja svijeta koje su slovile kao respektabilne sile. Naše prijateljstvo s Amerikom, Njemačkom i još nekim zemljama trebalo je biti jamstvo našeg uspjeha i blagostanja. Te zemlje trebale su biti naša uzdanica. U vrijeme opsade Vukovara vjerovali smo da je pitanje sata kada će UN poslati „plave šljemove.“ Umjesto toga, mi smo našu krvavu čašu morali ispiti do kraja. Sa oduševljenjem smo dočekali 1. Srpnja 3013., vjerujući da će Hrvatska ulaskom u Europsku uniju riješiti sve probleme. Na žalost, iako nisam euroskeptik, znam sigurno da će to biti razočarenje kao i sva dosadašnja. Čovjek bez Boga nije u stanju stvoriti raj na zemlji. Nemojmo naše pouzdanje stavljati na pogrešnu političku opciju, na političke akcije, političke stranke koje obećavaju raj, a raj bez Krista nije raj. Usudio bi se čak i pozvati vas da izbjegavamo čak i crkvene zajednice koje imaju odgovore na sve i imaju rješenje za sve životne probleme, ma čija god to bila crkvena zajednica. Nikada se nemojmo oslanjati na čovjeka. To je pogrešna nada.
Ipak to nam proroštvo pomaže pronaći mir. Ono ne proriče daljnje zvijeri ili nemani, već Božje Kraljevstvo. Na kraju će vladu preuzeti Pradavni ili Vječni. Upravo On će ih sve prevazići. Bit će to onaj koji je prisutan u svakom vremenu i u svakom sistemu. Pravdu, neće provesti ni jedna politička stranka. Nemojmo vjerovati u to, jer ni jedna politička stranka neće riješiti problem kriminala, korupcije, nemorala i ostalog. Ovo nije poziv da ne živimo aktivni život u zemlji u kojoj živimo, ali poruka je da naša nada nije u političkim promjenama, prevratima ili stranačkim programima. U sredini Biblije, u psalmu 118 piše: Bolje se Jahvi uteći nego se uzdat` u čovjeka. Ps. 118,8.
Pogledajmo što to proročanstvo konkretnije znači za nas. Zaželjeh tada saznati istinu o četvrtoj nemani, onoj koja se razlikovaše od svih drugih, bila izvanredno strašna, imala gvozdene zube i mjedene pandže i koja je žderala i mrvila i nogama gazila što preostajaše; i o deset rogova što bijahu na njezinoj glavi, i o drugom rogu koji poraste dok tri prva otpadoše – o rogu koji imaše oči i usta što govorahu velike hule i koji bijaše veći nego drugi rogovi. I gledao sam kako ovaj rog ratuje protiv Svetaca te ih nadvladava, dok ne dođe Pradavni, koji dosudi pravdu Svecima Svevišnjega, i dok ne dođe vrijeme kad Sveci zaposjedoše kraljevstvo. On reče: “Četvrta neman bit će četvrto kraljevstvo na zemlji, različito od svih kraljevstava. Progutat će svu zemlju, zgazit` je i smrviti. A deset rogova: Od ovoga kraljevstva nastat će deset kraljeva, a iza njih će se podići jedan drugi različit od onih prvih – i oborit će tri kralja. On će huliti na Svevišnjega, zatirati Svece Svevišnjega; pomišljat će da promijeni blagdane i Zakon, i Sveci će biti predani u njegove ruke na jedno vrijeme i dva vremena i polovinu vremena. Tada će sjesti Sud, vlast mu oduzeti, razoriti, sasvim uništiti. A kraljevstvo, vlast i veličanstvo pod svim nebesima dat će se puku Svetaca Svevišnjega. Kraljevstvo njegovo kraljevstvo je vječno, i sve vlasti služit će mu i pokoravati se njemu. Daniel 7,19-27.
Ovaj drugi dio Danielovog proročanstva najednom svoj fokus stavlja na četvrtu neman, na rogove i posebno tajanstveni mali rog.
Mali rog je dio posljednje zvijeri. Izrastao je na njenoj sili, izrastao je na njenoj glavi, koristi njen utjecaj, iskoristit će sve što su prethodne zvijeri stvorile, ali je ipak različit od ostalih. Ima posebni način djelovanja. Taj se način djelovanja očituje u tome što on dominira u toj sceni. Iako je bio mali, odjednom počne vladati, svuda djeluje, sve posjeduju, svima govori. Njegova moć i utjecaj djeluje na toj zemlji, jer kako je napisano on će huliti na Svevišnjega. Doslovno će se boriti protiv Svevišnjega. On će fizički likvidirati te koji prihvate svevišnjega. To piše u ovom tekstu.
Dalje nastavlja, da će se truditi promijeniti Zakon Božji, vrijeme, i uspijevat će dominirati s mišljenjima ljudi. Što je, ili tko je taj mali rog?
Upravo oko ovog teksta protestantski i katolički teolozi lome koplja. Protestantski teolozi u tome prepoznaju otpalo srednjovjekovno kršćanstvo, a katolički se tome opiru svojim argumentima. Čini mi se da na taj način nitko ništa ne nauči. Kada protestantski teolozi argumentirano dođu do takvog zaključka, tada kao da slavodobitno izjavljuju: Mene se to ne tiče, ja sam izvan toga. Na kraju proroštvo kao da gubi svoj smisao jer „To nije za mene, to je za njih.“ Nešto slično je i sa druge strane. To mi sliči na tzv. duhovnu bahatost, jer ova proročka poruka najmanje je upućena bilo kakvim vjerskim sustavima već nama pojedincima, i ono što je po meni najvažnije je, kakvu poruku Bog meni osobno šalje ovim proročanstvom.
Nikako se ne bi želio baviti ovom povijesnom problematikom. Ono što ovdje želim posebno naglasiti je da utjecaj malog roga ne završava srednjim vijekom. On dotiče nas osobno možda istim načinom i intenzitetom. I danas možemo biti pod utjecajem, postojanjem i mišljenjem malog roga. U današnje vrijeme, mali rog ne mora imati fizički oblik, on ne mora biti povijesno prepoznatljiv, ali može biti istog duha. Njega Biblija vrlo precizno definira. On pokazuje silu za savladavanje ljudskog duha, silu koja teži zamijeniti Božji autoritet, želi uskratiti slobodno odlučivanje, i nameće nešto što je ispravno ili neispravno. Ne opterećuje se on sa ispravnim i neispravnim, već se nameće s onim „To je za tebe dobro. Važno je kako se osjećaš.“ Isto kao i u prošlosti, danas mogu postojati ljudi koji su pod utjecajem djelovanja tog malog roga, tako da zbog tog utjecaja gube temeljne i suštinske duhovne vrijednosti. I vjernik može biti pod utjecajem malog roga ako bilo čim ili bilo tko zamjeni autoritet Boga.
Današnje vrijeme donosi nove poglede na razumijevanje svijeta i razumijevanje životnih vrednota. Često se govori: „Ti ne moraš činiti ono što je pravo. Ti čini ono što tebi čini dobro.“ Ako te to usrećuje onda je to ispravno. Takvi se ne pitaju je li to što se radi sigurno ispravno ili nije. Autoritet Boga i Božjeg Zakona je gurnut u stranu.
Dodatni problem današnjeg vremena je ravnodušnost na nevolje drugih. „Što bi se ja u to miješao, kada se to mene ne tiče.“
Što ustvari danas utječe na naše stavove? Jeste ste li možda došli do pomisli kako smo u posljednje vrijeme previše napadnuti silom medija. Razmišljate li kako često jeftine priče koje su predstavljene u raznim filmovima i beskonačnim serijalima nam predstavljaju neki moralni nivo koji automatski počnemo oponašati. Razmišljate li kako je današnji moral pod utjecajem, ne nekih čvrsto utemeljenih načela, već onim što nam je utkano u podsvijest posredstvom javnih medija, i to od nekoga koji o moralu ništa ne zna. Možda se često puta uhvatimo kako zastupamo poglede koje zasigurno u prošlosti nikada ne bi zastupali. Danas na filmu možete doživjeti toliko ubojstava da jednostavno ubojstvo vam nije strašno. U filmu doživite toliko preljuba da preljub smatrate običnom ljubavnom avanturom a ne nekim zlom.
Koliko na nas utječe reklama. Kako se oblačimo, gdje putujemo, kako ćemo provoditi slobodno vrijeme, što ćemo čitati, o čemu ćemo razmišljati, kakav ćemo voziti auto, koliko ćemo novaca dati za ovu ili onu stvar. Koje su stvari za nas najbolje, te koje su vam potrebne, ili one koje će vam netko reći da je baš to dobro. Ukoliko tvrdimo da to na nas nema utjecaja, tada smo zasigurno već žrtve marketinške ili reklamne manipulacije.
Sila malog roga se očituje svuda gdje si dozvolimo da nam drugi, da bi bili sretni, nameću ili diktiraju stav što je ispravno a što nije, što treba raditi, a što ne. Sila malog roga će se očitovati uvijek kada se odreknemo vlastite slobode u korist volje nekog drugog. Sila malog roga će se očitovati uvijek kada vjerujemo obećanjima jeftinih rješenja i jeftinih putova do njih. To su obećanja slična koje je Eva dobila u raju „Kada to uradiš, bit ćeš sretna.“ To je slučaj kada se odreknemo vlastitog identiteta, i prihvatimo nametnuti identitet. Tada smo uvijek pod utjecajem malog roga.
Sila malog roga nam se uvijek nametne kada umjesto Božjeg kraljevstva, prihvatimo zemaljska kraljevstva jeftine sreće gdje je i tkzv. postmodernistički stav da je sve što te čini sretnim dobro raditi bez obzira jeli to moralno ili nije.
Izgleda da u današnje vrijeme nije više opasan mehanizam nasilja koliko mehanizam manipulacije. Ne treba više prijetiti i strašiti, kada je moguće obećavati. U pokušaju ujedinjenja Europe mnogi su vođe slomili zube, od Napoleona, Hitlera i drugih. Koliko li je samo za tako nešto poginulo ljudi, i koliko li samo za to proliveno krvi. Danas se Europa ujedinjuje, ali ne silom rata, već obećanjima. U politici, gospodarstvu, pa čak i u kulturi i religiji, srest ćemo se sa sveprisutnom reklamom sugestivnih slika ponuda i sustavnim ispiranjem mozga. Ta moderna religija malog roga ima svoje hramove, ima svoju ideologiju, ima svoju ljestvicu vrednota i ima svoj vlastiti moral. Kao što prorok kaže: Istina je svrgnuta na zemlju, sve što radi uspijeva, zlostavlja i mijenja temeljne ljudske vrijednosti, i ljudi ga slijede. Koliko li danas doživimo obećanja koja se dana s „figom u džepu.“ Svi će obećavati, a ta obećanja su totalno bezvrijedna. Jeli se moguće tome oduprijeti?
U diktaturi se vođe boje onih ljudi koji se ponašaju kao slobodni ljudi. Još i danas se sjećamo mnogih disidenata koji su morali bježati iz svoje domovine, koji su bili društveno odbačeni, po zatvorima i kućnim pritvorima, samo zbog toga što su se osjećali slobodnima. Oni su slobodno mislili, slobodno govorili, i nisu se bojali kritički osvrnuti na društvene anomalije svog vremena.
U zajednici širokih ponuda i neograničenih mogućnosti, društvene vođe boje se ljudi koji počnu razmišljati svojom glavom umjesto da konzumiraju reklamne, političke ili marketinške parole. Ti koji počnu gledati vlastitim očima umjesto očima kamere, ti koji počnu živjeti vlastiti život umjesto nekog mističnog virtualnog parazitskog ponašanja, ti koji se ne odriču prava na vlastito odlučivanje, ti koji će se uvijek truditi odlučivati samo i jedino za sebe. Jedino tako je moguće se osloboditi utjecaja malog roga danas.
Jedan pisac je pisao: „Nemam potrebu nekomu podilaziti, niti nad nekim biti superioran. Jednostavno imam potrebu biti svoj i to drugima omogućiti.“
Problem ravnodušnosti je problem koji očito zahvaća sve kategorije ovog društva. Ta ravnodušnost zahvaća čak i crkve ma kako god da se one zvale. Biblija nas poziva da ljubimo jedni druge, međutim mi smatramo da je dovoljno već to što nikog ne mrzimo. Rijetko kada i u manjim skupinama vidimo potrebe drugih, rijetko kada primijetimo probleme s kojima se drugi susreću. Smatramo da smo dovoljno uradili samim tim što državne institucije trebaju raditi svoj posao, a s druge strane crkvene organizacije su osnovale karitativne djelatnosti, te se one brinu o potrebitima.
Kada se dogodi da je netko u mojoj blizini obespravljen, tada nismo spremni reagirati. Izgovaramo se da nismo za to kompetentni i da se to nas ne tiče. Međutim obespravljenost mog susjeda se mene itekako tiče.
Jedan njemački pisac opisivao je stanje koje je vladalo u Njemačkoj tridesetih godina prošlog stoljeća. On piše: „Kada su nacisti došli na vlast, tada su SS-ovci prvo pohapsili komuniste. Nisam ništa reagirao, jer ja nisam bio komunista. Poslije njih na red su došli židovi. Ja nisam ništa reagirao, jer ja nisam židov. Tada su počeli hapsiti unioniste. To me se nije ticalo, jer ja nisam bio unionist. Tada su počeli hapsiti katolike. Budući da nisam katolik, smatrao sam da se u to ne trebam miješati. Međutim, kada su došli po mene, više nikog i nije bilo da bi stao u moju zaštitu.“
Ovo je primjer utjecaja malog roga. „Nemoj se brinuti o drugima, brini se o sebi, jedini si ti važan. Posebno ako se tiče tvoje kože, to te ne zanima.“
Jednom prilikom bio sam član nekog odbora koji je na dnevnom redu raspravljao o jednom radniku koji je trebao dobiti otkaz. Iznenadio sam se kada sam vidio kako kolege tog radnika koji imaju isti problema kao i on, svi do jednoga glasovali su za njegov otkaz, jer su se bojali za svoju stolicu. Bojali su se da oni ne budu prozvani i da se o njima raspravlja. Biblija kaže: „…on pravdu gazi jer mu se svidjelo ići za ništavilom.“ Hošea 5,11.
Spomenuli smo da utjecaj malog roga se očituje kada se odreknemo vlastite slobode, kada dozvolimo nekomu da za nas odlučuje što je ispravno ili neispravno, kada povjerujemo obećanjima jeftinih rješenja ka uspjehu i sreći, kada se odreknemo vlastitog identiteta i prihvatimo nametnuti identitet.
Međutim, glavna karakteristika utjecaja malog roga je kada izgubimo iz vidokruga temelj i vrhunac povijesti. To su trenuci kada nam se nude jeftina rješenja za sreću. Međutim, kakav je vrhunac povijesti ovog svijeta: Tada će sjesti Sud, vlast mu oduzeti, razoriti, sasvim uništiti. A kraljevstvo, vlast i veličanstvo pod svim nebesima dat će se puku Svetaca Svevišnjega. Kraljevstvo njegovo kraljevstvo je vječno, i sve vlasti služit će mu i pokoravati se njemu. Daniel 7, 27. Taj će sud konačno utvrditi što je ispravno, a što nije. Svevišnji Sudac će na kraju svega toga staviti točku.
Prorok Daniel je vidio kako na oblacima dolazi Sin čovječji. To je očito najuzvišenija poruka cijele biblije. Sve stvari na ovoj zemlji su privremene. Jednog će dana završiti. To stvarno što je vrijedno, to je nešto što nam se ne nudi kao jeftino. Odjednom će sve vrijednosti koje nam danas nudi svijet izgubiti svoj smisao i vrijednost, a ono što su mnogi podcjenjivali odjednom će dobiti na vrijednosti. To sve privremeno najednom će postati bezvrijedno. Tvoja sreća ovisi o tome dali ćeš imati ovo vrijedno. Danas to vrhunski, što će doći, što ne izgleda vrijedno, kao da bi se iz našeg mišljenja izgubilo. Možemo li se od toga zaštiti.
Jednom prilikom sam u nekom kršu nakon čišćenja jedne kuće pronašao jednu staru pohabanu Bibliju. Uzeo sam to i ponio sa sobom. Prolistao sam ju i utvrdio da je često korištena. Gledajući tu Bibliju, nametnula su mi se pitanja. Koja li se priča krije iza te Biblije?. Kako to da je završila u stvarima koje su trebale završiti na smetlištu. Predstavio sam si da je to bila Biblija čovjeka koji ju je svakodnevno koristio. Ona mu je očito pomogla da se orijentira u svijetu u kojem je živio, i vremenu u kojem se nalazio. Neki dijelovi su mi izgledali prilično korišteni.
Kasnije sam saznao da je čovjek, čija je bila Biblija, umro. Došla su djeca koja ju nisu smatrali za važnu u njihovom životu. Oni su imali svoje životne vrednote, i Biblija im je bila staromodna. Njima se činilo daleko prihvatljivijim to što je nudila moderna religioznost. Materijalizam i uživanje. Što će učiniti s Biblijom? Ona i onako više nema mjesto u njihovom životu.
Najednom mi je privukao pozornost podcrtani tekst: Pokaži mi, Jahve, svoje putove, nauči me svojim stazama! Istinom me svojom vodi i pouči me, jer ti si Bog, moj Spasitelj: u tebe se pouzdajem svagda.. Psalam 25,4-5. To mi je pokazalo da taj prijašnji vlasnik je jasno znao zašto je tu Bibliju često čitao.
Ukoliko bi nam danas trebalo nešto biti vrijedno, to je spoznaja po kojem putu trebamo ići. Jednostavno ne smijemo si dozvoliti da nas reklame i marketing manipuliraju svojim ponudama. Ne smijemo dozvoliti da bilo tko nad našim mislima vrši nasilje nečim što izgleda privlačno, dobro, što donosi jeftinu sreću. „Pokaži mi, Jahve, svoje putove“ bila je molitva psalmiste. Netko je definirao grijeh kao pojavu silaska s ceste, silaska s Kristovog puta. „Istinom me svojom vodi i pouči me“ nastavlja psalmista. Jednostavnije rečeno, urazumi me da bi tvoju riječ razumio. Prosvijetli me. Tu zaista možemo naći mnogo izraza.
Kako ne podleći iskušenju vremena u kojem živimo. Možda je ovaj primjer iz Biblije pokazatelj kako se odjednom mijenjaju vrednote. Za nekoga su te vrednote možda bile potpuno jasne, i u svojoj Bibliji je jasno izrazio svoju želju. Ne bi li i naša molitva trebala tako izgledati kako ju je izrazio psalmista, a ovaj čovjek ju zasigurno prihvatio.
U današnje vrijeme smo izloženi drugim pritiscima, nego ljudi iz srednjeg vijeka, ali istom pritisku koji nam želi oduzeti naš identitet, koji nam želi prikriti vrhunac povijesti ovog svijeta, i konzervirati nas u brigama ovog svijeta čiji smo dio. Hoćemo li zatvoriti oči pred vječnošću i uništiti vrijednosti koje su vječne.
Volio bi ovo razmišljanje završiti molitvom ovog neznanog čovjeka čija je Biblija nakon njegove smrti završila u smetlištu.
Gospode, pokaži mi putove svoje! Uči me stazama svojim! Daj da hodim u vjernosti k tebi, i podijeli mi pouku, jer si ti Bog koji mi pomaže: tebe čekam povazdan. Psalam 27,4-5.
Zvonko Presečan
