Celibat jeste i ostaje veliki Gospodinov dar Crkvi

91

Kardinal Parolin: Celibat jeste i ostaje veliki Gospodinov dar Crkvi

 

Kardinal Pietro Parolin – AP

 

Neovisno o promjenjivim sociološkim i povijesnim okolnostima, zvanje i poslanje svećenika ostaje uvijek isto: donositi ljudima Boga i ljude donositi Bogu. I to ne bilo kojem Bogu, nego Bogu Isusa Krista, Bogu evanđelja – naglasio je kardinal Pietro Parolin, Papin državni tajnik, u opširnom intervjuu za naš Radio, u kojem iznosi detalje svojeg osobnog svećeničkog zvanja, razmišljanja o formaciji bogoslova i o tome kako živjeti Svetu godinu milosrđa.

U današnjem društvu svećenicima je teže živjeti celibat. Prije je bilo puno više takoreći „vanjskih“ pomoći. Danas je to sve postalo složenije. Celibat međutim jeste i ostaje veliki Gospodinov dar Crkvi, na kojem trebamo biti duboko zahvalni. Celibat sigurno nije uzrok skandala sa svećenicima; uzrok je tome nezrelost i krhkost osoba, zloba, loša formacija, nedostatno razlučivanje i slično – istaknuo je kardinal Parolin.

Je li moguće biti svećenik i diplomat? Na to pitanje je Vatikanski državni tajnik jednostavno odgovorio: Mislim da jeste, inače ne bih bio ovdje i ne bih prihvatio ovo zaduženje. Priznao je da se za vrijeme svoje formacije nije zamišljao u diplomaciji, nego kao župnik ili odgojitelj u sjemeništu. Međutim nikada svoju službu nije vidio kao nespojivu sa svećeničkim služenjem. Uvijek sam – napomenuo je – pokušavao živjeti diplomaciju kao svećenik i iz svojeg svećeništva. I putem diplomatske službe Svete Stolice može se naviještati evanđelje i unositi njegove vrijednosti u društvo.

Kardinal Parolin je rekao da ni u diplomatskoj službi ne nedostaje prigodâ za pastoralnu aktivnost, navodeći susrete s kršćanskim zajednicama, slavljenje mise za njih te dijeljenje sakramenata. Ustvrdio je kako svoju dužnost doživljava kao milost zbog blizine Petrovu nasljedniku i sudjelovanja u njegovom poslanju, ali je to i velika odgovornost. Volio bih – kazao je – po Papinu primjeru moći i u najbirokratskijim stvarima uvijek pokazati milosrdno lice hijerarhijske Crkve.

Za svoje – kako je rekao – „vrlo normalno zvanje“, bez izvanrednih znakova, kardinal Parolin je najviše zahvalan obitelji – ocu, majki i braći – te dobrim primjerima svećenika u vlastitom životu. Naglasio je da se poslanje svećenika ne mijenja kako se mijenjanju situacije ili povijesne prilike. Danas je to poslanje toliko potrebnije koliko se više – kako je rekao – mrači horizont vjere u sekulariziranom svijetu. Napomenuo je kako svećenik treba biti „vjerodostojan znak“ i „što više svijetliti“ Božjom prisutnošću i ljubavlju. Treba biti „most“ koji omogućuje susret s jedinim koji može dati značenje i smisao našim životima.

Napomenuo je kako bi u formaciji svećeničkih kandidata trebao biti prisutan vidik poslanja na periferije i evangeliziranja siromaha. Kao najveću opasnost u tom pogledu je istaknuo ravnodušnost prema ljudskim patnjama i bolima – kako materijalnim, tako i duhovnim. Sjemeništa trebaju pomoći kandidatima u njegovanju osjetljivosti na te stvarnosti. Također je naglasio potrebu ozbiljnog afektivnog odgoja, koji je potreban za istinsku ljubav koja od sebe čini dar u celibatu.

Istaknuo je da je služba sakramentalne ispovijedi od temeljne važnosti u životu svećenika, navodeći pritom primjer sv. Pia iz Pietrelcine i sv. Leopolda Mandića. Papa jako naglašava Božje milosrđe, a u ispovijedi nam se ono daruje, dodiruje i preobražava nas. Što ima ljepše i utješnije od tog sakramenta – bilo za onoga koji ga prima, bilo za onoga koji ga podjeljuje – upitao je kardinal.

Mi kršćani trebamo milosrđe učiniti načelom društvenoga života. Tako ćemo možda moći promijeniti lice našega društva – ustvrdio je kardinal Parolin, podsjećajući na brojne aktualne sukobe u svijetu. Oni se ne mogu nadvladati ako nema stava milosrđa, prije svega u smislu oprosta i dobrohotnosti prema svima. Lijek za ranjeno čovječanstvo su duhovna i tjelesna djela milosrđa – rekao je Papin državni tajnik. Opravdavanje nasilja i mržnje u Božje ime nazvao je „užasnim fenomenom“ te je istaknuo da je dužnost vjernika svih religija boriti se protiv te „degeneracije religije“ i svjedočiti da je Bog milosrđe i ljubav.

A kako to da je kardinal Parolin na fotografijama uvijek nasmiješen – posljednje je pitanje opsežnog razgovora, na koje je odgovorio: Dijelom je to karakter, koji olakšava stvari. Osjećam da je moj život u Gospodinovim rukama, da on vodi moju povijest i povijest svijeta prema miru i spasenju. Istaknuo je uz to važnost molitvene podrške mnoštva ljudi. Tako bih volio ići naprijed, u godinama koje su mi preostale, sve do susreta „licem u lice“ – kazao je na kraju kardinal Pietro Parolin.

 

Izvor: Portal Vatikanskog radija na hrvatskom jeziku

 

PODIJELI