Ovih dana bio sam u životnoj situaciji u kojoj sam mogao otvoreno prepoznati tko mi je stvarno prijatelj a tko nije. Upao sam u situaciju u kojoj sam se osjećao potpuno sam i bespomoćan i sjetio sam se Isusa kada je visio na drvetu križa i kada se osjećao ostavljeno od svih i kada je izgovorio: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?” (Mk 15,34).
Tako sam se osjećao i ja – samo i ostavljeno i od Boga i od ljudi. Naravno, pravi prijatelji su se javili i pokazali da nisu prijatelji samo na jeziku nego i na djelu. Oni drugi su se razotkrili i pokazali svoje pravo lice. Razveselilo me, bez obzira na razočaranje u pojedine ljude, postoji i nemali broju onih koje slobodno mogu nazvati svojim prijateljima. Mnogi ljudi kažu “Bog je jedini prijatelj i osloni se na Boga a ne na čovjeka”, ali prijatelji su neizmjeran dar koji smo primili iz Božje ruke i na tom daru trebamo Bogu zahvaljivati do Neba.
Koliko li je samo danas lažnih prijatelja koji gledaju samo sebe i svoj interes ali i osamljenih ljudi koji bi sve dali da steknu neko iskreno prijateljstvo. Nemojmo biti sebični i nemojmo gledati samo sebe i svoj interes, nemojmo tražiti prijatelje iz interesa nego one kojima ćemo biti iskreni i pravi prijatelji.
Izađimo iz virtualnog u stvaran svijet i uživo ponudimo ruku prijateljstva iz dubine svoga srca, ohrabrimo osamljene i okrijepimo umorne. Ako danas ponudimo iskreno prijateljstvo jednoj osobi, tada će nam u životu biti bolje. Zato budimo iskreni i pravi prijatelji i učinimo ovaj svijet boljim.
J.Jurčević
