Biografija – Kristina Koren

344

060Kristina Koren rođena je 28.07.1978. godine u Zagrebu, gdje je završila osnovnu i srednju školu. I danas živi i radi u rodnom gradu. Aktivno je sudjelovala u novinarskim natjecanjima i bila urednik školskog časopisa „Izidor“. Piše ljubavne i duhovne romane i poeziju.

Nakon školovanja pohađala je i tečaj za odrasle u školi „Algebra“ za ECDL specialist gdje se nakon stečene diplome zapošljava u banci kao vanjski samostalni referent i financijski suradnik. Majka je troje djece. Pjesme je počela pisati još davne 1991. godine kada je napisala svoju prvu pjesmu „Moj prijatelj robot“. Tako su se redale pjesme: „Kako zamišljam sreću“ , „Bez majke“, „Prvi snijeg“, „Tihi Božić“ i „Budi slobodna moja Hrvatska“ koja je pisana za vrijeme rata 1991. godine.

Njene duhovne pjesme objavljivane su u tadašnjem župnom listu u Čučerju 1995. godine.

Aktivno sudjeluje u internetskom časopisu „Plamen“ humanitarnog karaktera u kojem je objavila svoje osobno svjedočanstvo i vlastite molitve pisane 2009. god.

Suradnik je i nekoliko internet portala. Kristina Koren član je Hrvatskog Književnog Društva-Rijeka, KLD Rešetari, udruge Vjekoslav Majer, KULTure sNOVA, Udruge Balkanskih Umetnika te glasnogovornik udruge „Pisci bez pravila Lič“ za područje Zagreba.

 

Dragi čitatelji,
Ostala sam ugodno iznenađena, dok sam čitala prvu zbirku pjesama mlade pjesnikinje Kristine Koren, samozatajne mlade žene neobičnog talenta za pisanje poezije i jedne Duše, koja je osjetila povezanost sa dubokim unutarnjim dijelom sebe te nam je iznijela taj dio na bijele listove njene knjige.
Kroz cijelu poeziju latentno se proteže čežnja, ljubav, molitva, opojni zov voljenom biću, koji je tako slatko zamirisao njenim životom, da je Kristina cijelu ovu zbirku zavrtjela oko njegove Duše i sa njom je doziva.
Iako je ta ljubav tek polazište otkud teče slap njene lirike, u predaji prema osjećajima, koji obuzimaju u mukle noćne sate njeno osamljeno srce, svjesna je tog višeg smisla postojanja svake duše, koja se spustila na ovu lijepu planetu.
Kristina plete ovaj poetski niz u raznim poglavljima, istančano ističući baš tu misao vodilju što se proteže kao biserna nit do naših srca, polako zauzimajući svoj prostor u nama i želeći da imamo ovu njenu zbirku zauvijek.
Sve pjesme, koje sam pročitala, mogla bih staviti pod jedan naslov: ljepota se krije u Duši jedne mlade žene, koja je rano shvatila, da rane života može iscijeliti ljubavlju i u dragocjenim trenucima sa voljenom osobom.
Ovim riječima, završavam moju poruku Kristini, a i svim čitateljima, koji će, nakon čitanja ovih predivnih stihova, znati da je na svjetlost Života istupila jedna divna mlada žena, koja će svojom dubokom introspekcijom kroz vlastito iskustvo, darovati svijetu i Životu još puno puno prelijepih pjesama.
Želim dragoj Kristini poručiti, neka samo slijedi svoje srce, jer ono nikad ne griješi i ne laže, a kako je davno rečeno u staroj latinskoj poslovici: “cor non mentitur” – srce ne laže.
Hvala ti, draga Kristina, što sam imala čast prva pročitati ovaj izuzetan poetski biser i sa ljubavlju te ostavljam dalje tvojim dragim čitateljima.

Jadranka Varga

 

 

Gabriellina tajna

Pružam ti ruke

Kada bih imala snage

Ljubimo jedni druge

Oče
Nisam te vrijedna

 

Recenzija zbirke “Evo me, moj Gospodine”

 

 

PODIJELI