Pristup sustavnom razumjevanju Svetog pisma jedan je od ključnih doprinosa protetanizma kršćanskoj misli. Razmotrimo ukratko ovu temu:

Literarna analiza

Literarna analiza jest prirodni pristup svakom tekstu koji imamo pred sobom. Čak i dok Čitamo dnevnu štampu obraćamo pažnju na pravila koja ćemo spomenuti u svezi s proučavanjem Biblije. Naravno, biblijski je tekst drugačiji i po svojoj važnosti i sadržaju od mnogih štiva koja analiziramo, međutim osnovni hermeneutski pristupi su istovjetni.

Glavni i jedini cilj literarne analize jest dozvoliti tekstu da nam progovori svojim istinskim značenjem. Dva se pravila odmah nameću, a to je nabaviti što bolji prijevod Biblije – po mogućnosti poznavati izvorne jezike, i obratiti pažnju na kontekst teksta. Literarni kontekst (Lat. – conetxtus – spajanje, prianjanje) jest osnovni kriterij kojim dolazimo razumijevanja nekog teksta. Na primjer, riječi dobivaju svoje šire značenje u rečenici – svom kontekstu; rečenice svoje potpunije značenje u paragrafu (ili odjeljku teksta koji govori samo o jednoj temi) – što je opet njihov kontekst; a paragraf svoje mjesto u poglavlju, itd. Osim ovih osnovnih uputa spomenimo još važnost uočavanja strukture teksta i ulogu književnih oblika.

Struktura teksta

Imamo toliko struktura teksta koliko i literarnih cjelina. Tako možemo spomenuti strukturu riječi, retka, strofe, poglavlja, knjige itd. Uočavanjem strukture teksta interesiramo se za raspored materijala s obzirom na predmet koji proučavamo. Na primjer izraz nomos (zakon) Pavao upotrebljava 136 puta u svojim spisima. Od toga u poslanici Rimljanima 75 puta, a u Galaćanima 32 puta. Dakle uočavanjem ove strukture Pavlovih poslanica odlučujemo posvetiti najviše pažnje ovim dvjema poslanicama kada proučavamo biblijsko učenje o Božjem zakonu. Ili, jedan drugi primjer. Četiri evanđelista opisuju Isusov život, smrt i uskrsnuće. Ali, jedino evanđelista Ivan posvećuje jedanaest poglavlja opisu posljednjeg tjedna Isusovog života, a sve ostale događaje opisuje u samo deset poglavlja. Nesumnjivo da ovaj podatak daje posebni karakter Ivanovom evanđelju i da će ovaj biblijski tekst biti nezaobilazan u razumijevanju događaja posljednjeg tjedna Isusova života. Utvrđivanjem strukture teksta tekst postaje pregledan, a konture božanske cjelovite poruke se počinju jasnije nazirati.

Ove podatke o Bibliji možemo i sami uočiti pažljivim čitanjem, ali se možemo poslužiti i brojnim pomagalima kao što su, konkordancije, biblijski rječnici, komentari, podrobnije analize biblijskih tema koje obično nalazimo u znanstvenim člancima i disertacijama itd.

Književne vrste

Način na koji formiramo i izražavamo svoje misli nije uvijek isti. Služimo se raznovrsnim književnim formama. Stoga i kod čitanja tekstova potrebno je obratiti pažnju na te raznorodne književne oblike. Nije svejedno da li čitamo poeziju ili prozu. Poezija na poseban način progovara našem umu pobuđujući najdublja osjećanja. Više od jedne trećine Staroga zavjeta napisano je u obliku poezije, dok je Novi zavjet uglavnom pisan prozom. Međutim, hebrejska poezija ima svoje posebno obilježje, gotovo da ne poznaje rimu, a najčešći oblik u kojem se nalazi jest paralelizam.

Potrebno je obratiti pažnju i na stilske figure. Kako tumačiti parabolu, kako alegoriju, a kako biblijske simbole i tipologiju? Pozabavimo se ukratko s pitanjem parabola i alegorija.

Parabola ili prispodoba je proširena poredba, a alegorija je proširena metafora. Kod tumačenja alegorije svi detalji su važni, dok kod parabole nastojimo utvrditi glavnu misao koja služi kao pouka (tertium comparationis). Problemi nastaju kada parabole tumačimo kao alegorije jer tada pod svaku cijenu nastojim dati značenje svakom detalju – što nije bila namjera autora koji je odabrao odgovarajuću stilsku figuru da bi prenio svoju misao. Ako je više detalja istaknuto u paraboli onda to može istaknuti samo autor, jer on je prenositelj misli. Svi ostali pristupi tumačenju parabola otvoreni su pogrešnom razumijevanju biblijske poruke. Spomenimo samo jedan klasični promašaj u interpretiranju parabola.

Jedan od ranih crkvenih otaca Origen (185-254) interpretirao je parabolu o milostivom Samarjancu kao alegoriju, i došao do sljedećeg tumačenja: Jeruzalem je nebo; Jerihon je zemlja; svećenik je zakon; levit predstavlja proroke; Samarjanac je Krist; magarac je Isusovo tijelo koje nosi palu Adamovu prirodu; gostionica je crkva; 2 denara kojim je plaćeno liječenje ozlijeđenog čovjeka jesu Otac i Sin; a izjava “kad se vratim” je Isusovo obećanje o povratku. Iako ovo tumačenje ima na prvi pogled vjerski karakter ipak je pogrešno jer ne dozvoljava tekstu da nam progovori. U ovom slučaju Origen je unosio svoje ideje u biblijski tekst. Isus je upotrijebio ovu parabolu da bi odgovorio na pitanje koje je postavio neki učitelj Zakona, “Tko je onda moj bližnji?” (Luka 10, 29). Nakon što je ispričao ovu parabolu Isus postavlja protupitanje, “Koji se… od te trojice pokazao bližnjim…?” Odgovor je uslijedio, “Onaj koji mu iskaza milosrđe,” odgovorio je učitelj Zakona. Poanta Isusove pouke bila je u ovom pitanju, jer je Isus zapravo pitao ovog čovjeka “Jesi li ti bližnji onima kojima možeš pomoći?” Na osnovi njegovog odgovora Isus ga je ohrabrio i rekao “idi i ti čini tako” (Luka 10, 37), ili “budi i ti bližnji.” Protumačiti ovu parabolu na bilo koji drugi način znači čitati ono što nije napisano i izlagati tekst smiješnim i netočnim tumačenjima.

Literarna analiza svakako obraća pažnju na ostale gramatičke zakonitosti koje se nalaze u tekstu. Međutim, prije cilja u proučavanju Biblije valja još načiniti jedan važan korak, obratiti pažnju na povijesni kontekst.

Povijesni kontekst

Povijesnim kontekstom želimo oživjeti te tisućama godina stare događaje i misli o koje često površno razumijemo. Tko je bio autor djela i gdje se nalazio u vrijeme pisanja? Da li je možda bio u tamnici ili progonstvu? Tko su bili ljudi kojima je uputio Božju poruku? Da li je to bila jedna osoba, skupina ljudi ili čitav narod? Zašto je pisao baš na taj način? Na što se sve odnosi njegova poruka? To su sve pitanja koja ukazuju na neposredni povijesni kontekst – specifičnu situaciju u kojoj je tekst nastao. Spomenimo nekoliko načina kako utvrđujemo povijesni kontekst.

Autor

O autoru je dobro znati sve što je dostupno našim mogućnostima istraživanja – od osobnih karakteristika (uključujući i nedostatke) do dubokih duhovnih spoznaja o Bogu koje su ih učinile pogodnima da budu Božji vjesnici.

Autori su, u neku ruku, naša najveća nepoznanica. Iako čitamo njihove spise ipak su vremenski i kulturno daleko od nas. Ponekad pomislimo kako bi bilo lijepo kada bismo mogli upitati Pavla što je mislio kada je pisao Rimljanma 11. glavu, ili Ivana Otkrivenje 18. glavu. Najčešći izvori podataka o autorima su knjige koje su pisali i vanbiblijski podaci ako su pouzdani.

Datum pisanja

Pronalaženje točnih datuma pisanja biblijskih knjiga zahtijeva detaljno proučavanje biblijske kronologije, kao i pomoć biblijske arheologije. U nekim slučajevima datum pisanja neke knjige odlučuje o razumijevanju njenog sadržaja. Na primjer. Knjiga proroka Danijela sadrži povijesne tokove od babilonskog doba (6. stoljeće prije Krista) do kraja povijesti prikazane u simbolima. Postoje dva prijedloga o vremenu pisanja ove knjige. Jedan je da je knjiga pisana u 6. stoljeću u vrijeme kada je živio prorok Danijel i da je Danijel autor knjige. Tada su njegovi opisi proročanstva za koja iz povijesti možemo ustvrditi da su se desila, i jednim se dijelom još i sada ispunjavaju. Međutim, ako je ova knjiga pisana u 2. stoljeću prije Krista, onda je autor jednostavno opisivao prošle događaje o kojima je saznao iz povijesti. U skladu s prvom alternativom proročanstva u Danijelu 2. i 7. glavi imaju svoju posebnu vrijednost, jer sigurno pokazuju da Bog drži pod kontrolom tokove povijesti ovoga svijeta. Druga bi alternativa oduzela biblijskom proročkom tekstu njegov osnovni značaj, a proroku Danijelu autorstvo.

Odredište i svrha

Kome je neka knjiga upućena? Tko su bili ti ljudi? Što su vjerovali? Kakvih su imali problema? Tko je bio uzročnik njihovom nerazumijevanju određene božanske istine? Ovo su samo neka od pitanja na koja bismo trebali odgovoriti ako želimo utvrditi razloge pisanja neke knjige. Ovdje je potrebno crpiti informacije iz samih biblijskih tekstova i izvan-biblijske literature. Što se tiče biblijskog teksta problemi su vrlo rijetko direktno opisani. Zapravo često se susrećemo s odgovorima iz kojih je potrebno rekonstruirati pitanja. Uobičajeni pristup kod identificiranja krivovjeraca u Galaciji jest “čitanje u zrcalu” po kojem Pavlovi argumenti izražavaju suprotne tvrdnjr njegovim protivnicima.[1] Kada utvrdimo osnovne karakteristike ideje koju biblijski pisac napada, svaki drugi izvan-biblijski dokument koji govori o tom predmetu je dobrodošao. Tako dakle svaki podatak o Judeo-kršćanima može nam pomoći da bolje razumijemo Galaćanima poslanicu.

Biblijski običaji

Biblija je nastajala u razdoblju od 1500 godina. Od pisanja posljednje knjige dijeli nas 19 stoljeća. Očito da nije lako shvatiti običaje koji se mijenjaju vremenom i različiti su u raznim društvenim sredinama. Međutim, nije nemoguće premostiti tu vremensku i kulturološku provaliju. Sve brojniji arheološki nalazi od velike su nam pomoći. Na primjer. Gotovo je nemoguće razumjeti Rahelinu krađu kućnih idola i Labanovu uznemirenost zbog toga, bez spisa pronađenih u Nuzi iz vremena patrijaraha koji nam govore o važnosti kućnih idola. Da li je stvarno stalo Labanu do zlata, jer su idoli bili zlatni, ili je vjerski bio vezan uz njih. Prema nalazima u Nuzi izgleda da ni jedno ni drugo nije ispravan zaključak. Ponašanje Labana možemo bolje shvatiti kada znamo da je posjedovanje idola značilo pravo nasljedstva nad svim onim što je pripadalo kući gdje su se idoli nalazili.

Povijesni kontekst uključuje široko područje istraživanja biblijske povijesti koji već prelazi u profesionalno izučavanje. On obuhvaća sve što je vezano uz društvene običaje, etničke zakonitosti, vjerski život, gospodarstvo i politiku onih starih vremena.

Hermeneutički pristup Bibliji nema samo tri koraka. Postoje još brojni elementi koji ulaze u ovu složenu ali vrijednu djelatnost. Međutim, ovo su osnovna pravila pristupa Svetom pismu u kojem Bog obećava bogate blagoslove onome tko želi i nastoji pronaći istinu za svoj život.

“Ima jedan rudnik s dragocjenom rudačom do sada u vlasništvu nekolicine. Pažljivo i temeljito kopanje učinit će nas vlasnicima neprocjenjivih bogatstava, predstavljenih zlatnim uljem, koje istače iz dvije masline u zlatne cijevi i zlatne vrčeve. Ulje treba izliti da bi se drugi obogatili.”[2]

        [1]Dragutin Matak, “The Empirical Development of a College Currriculum of the Epistle to the Galatians,” (Ph.D. disertation, Andrews University, Berrien Springs, Michigan, 1992), 26. 179-183.

        [2]E. G. White, Letter 34, 1896.

Dragutin Matak

PODIJELI