ADVENTISTI- TEMELJNA VJEROVANJA br. 6 – STVARANJE

49

Adventisti. Temeljna vjerovanja 6

Piše dr. sc. Ivan Đidara

 

6 Stvaranje

 

Bog je Stvoritelj svega. U Svetom pismu otkrio je vjerodostojni izvještaj o svojoj stvaralačkoj djelatnosti. Za šest dana Gospodin je stvorio “nebo i zemlju” i sve živo na njoj i otpočinuo sedmog dana prvoga tjedna/sedmice. Tako je ustanovio subotu kao trajnu uspomenu na završno stvaralačko djelo.

Prvi muškarac i žena stvoreni su po Božjem obličju kao kruna stvaranja. Povjereno im je da upravljaju zemljom i da se o njoj odgovorno staraju. Kad je stvaranje svijeta bilo završeno, sve je bilo “veoma dobro”,te je svjedočilo o Božjoj slavi. To je biblijski prikaz stvaranja.

 

Ljudsko nagađanje o stvaranju (nastanku?) bez Tvorca, i priča o milijardama godina nekakvog lutanja (teorija o evoluciji) kroz vrijeme do života (samo ne znaju kako je nastala i ta materija, život, zakoni u prirodi i moral) je odlaženje od logičnog odgovora. Samo život može dati život!

Svemir (galaksije), atom, red (zakonitosti), vrijeme, prostor, život i ljubav (agape – božanska ljubav) moraju imati Autora! On nam se otkriva kroz prirodu, Sveto pismo, savjest i Isusa Krista.

 

U početku stvori Bog nebo i zemlju. Zemlja je bila još pusta i prazna. Tama je ležala nad bezdanom. Duh je Božji lebdio nad vodama.

Postanak 1,1.2

 

Sjeti se subotnoga dana, drži ga svetim. Šest dana radi i obavljaj sve poslove svoje. Ali sedmi dan jest subota, dan odmora u čast Gospodu, Bogu tvojemu. Tad ne smiješ raditi nikakva posla, ni ti ni sin tvoj ili kći tvoja, ni sluga tvoj ni sluškinja tvoja ni stoka tvoja ni stranac, koji boravi kod tebe unutar vrata tvojih. Jer u šest dana stvori Gospod nebo i zemlju, more i sve, što je u njima, ali sedmi dan otpočinu on. Zato je Gospod blagoslovio i posvetio subotni dan.

Izlazak 20,8-11

 

Nebesa pripovijedaju slavu Božju, djela ruku njegovih navješćuje svod nebeski: Dan na dan šapće on tu vijest, noć na noć donosi on taj glas. To nijesu govori, nijesu riječi, kojima se glas ne razabira: To nijesu govori, nijesu riječi, kojima se glas ne razabira: U sav svijet prodire povik njihov, riječ njihova do na kraj zemlje! Suncu je stvorio šator na njima Ono izlazi kao zaručnik iz ložnice svoje; veseli se kao junak, da dobije trku: Na rubu neba izlazi, okreće se istom na drugom kraju; ništa se ne može skriti žaru njegovu.

Psalam 19,1-6

 

Riječju Gospodnjom nebesa su stvorena, sva vojska njihova dahom usta njegovih. … Jer on reče, i postade; on zapovjedi, i pokaza se.

Psalam 33,6.9

 

 

Psalam 104.

Dušo moja, slavi Gospoda

Velik si veoma, Gospode, Bože moj; obukao si se u sjaj i veličanstvo!

Psalam 104,2 Zaogrnuo si se svjetlošću kao plaštem, držiš nebo razapeto kao šator.
Psalam 104,3 Grede svojih dvorova u vodu si uzidao, oblaci su kola tvoja, šumiš na krilima vihora.
Psalam 104,4 Činiš vjetrove anđelima svojim i ognjene plamene slugama svojim.
Psalam 104,5 Postavio si zemlju na stupove njezine, ona se ne pomješta dovijek vijeka.
Psalam 104,6 Bezdan ju je pokrio kao haljina; na gorama su stajale vode.
Psalam 104,7 A od prijetnje su tvoje bježale, i uzmicale su od gromovnoga glasa tvojega.
Psalam 104,8 Uzdigle se gore, spustile se doline u mjesto, što si im ga odredio.
Psalam 104,9 Tako si postavio međe, kojih nikada ne prelaze; ne smiju opet pokriti zemlju.
Psalam 104,10 Izveo si izvore po dolinama, oni teku između gora.
Psalam 104,11 Napajaju sve zvijeri poljske, divlji magarci gase iz njih žeđu svoju.
Psalam 104,12 Na njima stanuju ptice nebeske, s grana se razliježe pjevanje njihovo.
Psalam 104,13 Napajaš gore iz dvorova svojih, plodom se djela tvojih siti zemlja.
Psalam 104,14 Daješ te raste trava stoci i bilje na korist čovjeku, da izvedeš kruh iz zemlje,
Psalam 104,15 I vino, koje veseli srce čovjeku, i ulje, koje mu čini lice sjajnim, i kruh, koji oživi snagu čovjeku.
Psalam 104,16 Tada se napoje najveća drveta, cedri libanonski, što ih je on zasadio.
Psalam 104,17 Na njima ptice viju gnijezda, roda, koja gradi gnijezdo svoje na čempresima.
Psalam 104,18 Gore visoke pripadaju divokozama, pećine su zaklon jazavcima.
Psalam 104,19 Stvori mjesec, da pokazuje vremena, sunce poznaje mjesto zapada svojega.
Psalam 104,20 Prostireš tamu i biva noć; tada se miče sva zvjerad šumska.
Psalam 104,21 Lavici viču za plijenom i traže od Boga hrane sebi.
Psalam 104,22 Sunce izađe, i oni se povlače i liježu u špilje svoje.
Psalam 104,23 Tada ide čovjek na posao svoj do večera.
Psalam 104,24 Kako je mnogo djela tvojih, Gospode! Sva si mudro stvorio; puna je zemlja blaga tvojega.
Psalam 104,25 Tu je more, tako veliko, na obadvije strane tako daleko: u njemu vrvi bez broja, životinje sitne i velike.
Psalam 104,26 Tamo lađe plove, Levijatan, kojega si načinio, da se igra po njemu.
Psalam 104,27 Svi tebe čekaju, da ih nahrani; na vrijeme.
Psalam 104,28 Kad im daješ, pobiraju; kad otvaraš ruku, nasite se dobro.
Psalam 104,29 A odvratiš li lice svoje, preplaše se; uzmeš li im dah, poginu i vraćaju se opet u prah.
Psalam 104,30 Kad pošlješ duh svoj, stvaraju se; tako obnavljaš lice zemlji.
Psalam 104,31 Neka uvijek traje slava Gospodnja; Gospod se veseli za djela svoja.
Psalam 104,32 On pogleda na zemlju, i ona se trese; on se dotakne gola, i one se dime.
Psalam 104,33 Pjevat ću Gospodu, dok sam živ; slavit ću Gospoda, svojega, dok sam god.
Psalam 104,34 Neka mu se dopadne pjesma moja! Ja, ja se veselim u Gospodu.
  Ah, da bi nestalo grješnika sa zemlje, i da ne bi ostali na životu bezbožnici! A ti, dušo moja, slavi Gospoda! Aleluja!

Psalam 104,35

***

 

Hebrejima 11,3

Vjerom poznajemo, da je svijet riječju Božjom zgotovljen, tako da iz nevidljiva postade vidljivo.

***

PODIJELI