Tiha revolucija koja mijenja lice Crkve
Posebno je zanimljiv njegov pokušaj prevladavanja dugogodišnjih podjela između progresivnih i konzervativnih struja unutar Crkve. Papa Lav XIV. ne želi da liturgijska i ideološka pitanja postanu „bojno polje“ Crkve. Umjesto toga naglašava jedinstvo, duhovnost i pastoralnu blizinu. Njegov izbor biskupa pokazuje isti smjer: prednost daje ljudima duboke vjere, molitve i pastoralnog iskustva.
Veliku pozornost Papa posvećuje i ekumenizmu te međuvjerskom dijalogu. U odnosima s pravoslavnim, protestantskim i anglikanskim zajednicama snažno ističe važnost zajedničkoga kršćanskog svjedočanstva u svijetu obilježenom ratovima i podjelama. Istodobno nastavlja graditi mostove s drugim religijama, ali oprezno i jasno ukorijenjeno u kršćanskom identitetu.
Pontifikat pape Lava XIV. odvija se u vremenu globalnih sukoba i političkih napetosti. Njegovi gotovo svakodnevni pozivi na mir, dijalog i odgovornost političkih vođa ostavljaju snažan dojam, osobito među mladima. Iako ne nastupa kao političar, njegov moralni autoritet postaje važan glas u svijetu koji traži stabilnost i nadu.