Iv 17, 11-19
Isus više nije na vidljiv način u ovome svijetu. Mi još uvijek jesmo. On zna za sve brige i probleme, neuspjehe i nesigurnosti s kojima se čovjek mora boriti svaki dan. Zato nas ohrabruje i potiče na uzajamni rast u ljubavi. Isus nije teoretski moralizator! Želi samo otkriti u nama skrivenu čežnju za Bogom. On je poput majke koja svome djetetu ne govori o ljubavi, nego je pruža. Istinita se ljubav uvijek nalazi u ljudskom zajedništvu. No, živjeti zajednički ili bratski nije uopće lako. To mogu mnogi posvjedočiti. S jedne strane znamo da moramo živjeti ljubav, s druge pak strane događa se sasvim suprotno iskustvo. Teško je ljubiti, gotovo nemoguće! Zapravo vidimo da nismo s ovoga svijeta. I ovaj se svijet protivi Bogu. Zašto onda živimo u njemu?
Pomoći nam može odlomak Ivanova evanđelja iz sedamnaestog poglavlja. To su Isusove riječi s Posljednje večere. To je njegova molitva i dokaz njegove ljubavi. Isus moli za nas! Toliko smo mu važni da moli za svakoga pojedinca i za zajednicu! Nismo prepušteni sudbini, kao što mnogi misle. Nismo bespomoćni u ovom svijetu. Isus nas predaje i preporuča svome Ocu. No, on je i naš Otac. Želi da osjetimo svu ljubav i blizinu Boga.
Nakon prvog grijeha čovjek je predao svojevoljno ovaj svijet u sotonske ruke. Posljedice su toga, bol, trpljenje, smrt. U čovječja je srca ušla mržnja. Pojedinci i strukture suprotstavljaju se svemu što ima svoje ishodište u Bogu. Svijet, iako dobar po nakani Stvoritelja, postao je kaotičan. Na našim prostorima nedostaje ljubavi i jedinstva. Svatko gleda svoj uspjeh, a ne korist drugoga. Često želimo da drugi misle kao što mi mislimo. Fizički i moralno napadamo druge. Teško je izrasti u takvoj atmosferi. No, to nije sudbina. Ljudski su se putovi negdje zapleli i nisu to više Isusovi putovi. Do trenutka novoga neba i nove zemlje čovjek u ovome svijetu nije kod sebe, u svojoj kući. Zato Isus moli da svi budemo jedno kao što je bilo na početku. O, koje li snage zajedništva kršćana! Tko ili što se može oduprijeti snazi zajedništva kršćana koji se uzajamno ljube i vjeruju u Krista? Ma, nitko i ništa na ovome svijetu!
Kako, prema tome, stići do jedinstva i ljubavi? Do toga se puta može doći kroz potpuno prihvaćanje Isusova puta i to bez kompromisa. Njegov je put: prihvaćanje i priznavanje drugoga, povjerenje kojim se u svakom čovjeku prepoznaje dobrota, služenje i ljubav, odricanje i samozataja, slobodno darivanje sebe. To je vrlo uzak put po kojim se ide samo u istini, ali samo on vodi do jedinstva i potpune ljubavi.
Jedinstvo i ljubav omogućavaju proći ovim svijetom. Na nas se bez prestanka izlijeva Božja ljubav i pažnja. Bog nas voli i želi da rastemo u ljubavi kako bi zajedno s njim vječno živjeli. Ponekad se prevarimo u ovom svijetu i okrenemo se stvorenju umjesto Stvoritelju. U darovanoj slobodi vrlo je lako Bogu okrenuti leđa izabirući laž. Okrenuti leđa Bogu prostor je grijeha, a to su zle navike, sebični porivi, zavist, škrtost, blud, lijenost, grubost, lopovluk. Tada Bog izgara ljubomornom ljubavlju, a čovjek ostaje studen poput stijene. Nema u sebi trzaja života. Zato nam se teško živi u ovome svijetu. Vratimo se ipak na izvor ljubavi. Isus moli. Njegova je molitva trajna. On moli za nas da postanemo svjedoci utjelovljene ljubavi. Moli da se odreknemo grijeha i da se pokrenemo. Stoga u sili Duha Svetoga ujedinimo naše snage i zarazimo jedni druge kao i prostor oko nas ljubavlju.
Pater Arek Krasicki
