Autor: PUT,ISTINA I ŽIVOT
Svakodnevno smo u kontaktu s različitim ljudima i često se nalazimo u raznim društvima. Kada se radi o običnom druženju uz kavu ili sok u kafiću, najčešće razgovaramo o sportu, politici ili aktualnim društvenim temama. Ponekad se dotaknemo i vjerskih pitanja – svećenika, vjere i vjernika.
Mnogi ljudi, osobito oni koji nisu vjernici ili su tek tradicionalno povezani s vjerom, znaju biti vrlo kritični prema vjernicima. Nerijetko ih smatraju licemjernima ili nepouzdanima. Ima li u tome istine? Možda djelomično i ima. Dogodi se, nažalost, da netko tko se izjašnjava kao vjernik nešto obeća – pa to obećanje ne ispuni. Takvo ponašanje s pravom izaziva sumnju i gubitak povjerenja.
Možda je uzrok u tome što mnogi od nas kao kršćani rijetko ili površno čitamo Bibliju, a još rjeđe razmatramo Božju riječ i primjenjujemo je u svakodnevnom životu. A baš bismo mi, koji se pozivamo na Krista, trebali biti ljudi od riječi – ljudi koji žive ono što govore, koji obećano izvršavaju, i na koje se može osloniti.
Kršćanin koji razmatra i živi po Božjoj riječi trebao bi biti prepoznatljiv po istini, čestitosti i dosljednosti. Suprotno tome, onaj koji se samo naziva vjernikom, a svojim životom to ne pokazuje, laže – najprije sebe, a onda i druge.
Biblija vrlo jasno upozorava:
“Lažne usne mrske su Gospodinu; tko govori istinu, mio Mu je.”
(Izreke 12,22)
Zato, dragi kršćani, budimo ljudi od riječi. Ne samo riječima, nego i djelima. U vremenu u kojem se istina često izvrće, a obećanja olako daju i još lakše krše, prava svetost počinje upravo u malim stvarima – u iskrenosti, poštenju, vjernosti danoj riječi.
Neka naš život bude Biblija koju drugi mogu čitati.
Jer istinski vjernik ne treba dokazivati vjeru – ona se vidi.
