- svibnja 2017.
- Dj 6, 1-7
Ps 33 (32), 1-2. 4-5. 18-19
- 1 Pt 2, 4-9
Iv 14, 1-12
UVOD
Čovjek neki sjedi u vlaku. Na svakoj stanici se naginje kroz prozor, čita natpise stanica i uzdiše. Nakon nekoliko stanica pita ga njegov suputnik: – Zašto tako uzdišete? Da niste bolesni? – Zapravo bih se morao vratiti? – odgovori ovaj. – Stalno se vozim u krivom smjeru. Ali ovdje je u kupeu tako lijepo i toplo.
Želimo li nekamo stići, moramo znati put kojim se stiže do cilja. Put i cilj često su povezani. Možemo li zamisliti put koji nema cilja? Takav put ne vodi nikamo i nije pravi put već stranputica. Život nâs kršćana sličan je hodočašću. Na tom hodu moramo se i zaustavljati, kako ne bismo od umora smalaksali. Sakramenti su postaje na našem putu. Trebamo se zaustaviti i okrijepiti, da bismo mogli hoditi do cilja k Bogu. Svake nedjelje slušamo Božju riječ i slavimo žrtvu Kristovu, za što bolji nastavak putovanja s novom snagom. Pokajanjem se pripravimo za današnju liturgiju.
PROPOVIJED
Poslovni ljudi znaju da je pravilo dobroga poslovanja, davanje zaposlenicima određenih zadataka, bez gotovog recepta o tome kako treba izvesti posao. Tada do izražaja dolazi čovjekova domišljatost i kreativnost. Ljudi koji znaju organizirati i raspodijeliti posao u svijetu su cijenjeni. Naprotiv koliko se samo neprilika javlja, kada poglavar misli da mora sve sam činiti ili imati pod kontrolom. Time obeshrabruje želju za napredovanjem, gušeći polet i radost u radu.
Čuli smo u današnjem Evanđelju apostola Tomu, koji je praktičan čovjek i pita Isusa da mu pokaže put kojim mu je ići. Treba mu kako on misli samo uprijeti prstom da to dobro vidi. Tada će sve biti riješeno. Isus međutim ne daje odgovora tako direktno, kako Toma traži. On ne daje recepte. Ne želi rješavati probleme, što nam ih život donosi onako, kako mi katkada tražimo. Ono što možemo po darovima koje smo primili, trebamo sami ispuniti. Ipak u životnom vrtlogu Isus nas ne ostavlja same. Poziva nas da svoj pogled upravimo na njega.
U službi ljudi koji su imali zemlju i imanja kroz povijest, bili su i oni koji su za njih hodali čuvajući ga. Jednoga takvoga čuvara susretne neki mudar čovjek u polju. Upita ga: – Za koga ti hodaš? Kada mu odgovori, čovjek upita mudraca: – A za koga ti hodaš? Na taj upit njemu se otvoriše oči, pa poče moliti čovjeka da za njega hoda. – Hoću, a što ću ti čuvati? Ništa, nego me uvijek podsjećaj na ove riječi: – Za koga ti hodaš?
Za koga mi hodamo i svaki od nas? Za koga živimo, radimo i koga slušamo? Tko je moj put, istina i život? Isus kaže: – Ja sam Put, Istina i Život. Priznajemo li se i mi njegovim? Isus nas poziva da ga nasljedujemo u svom životu i radu. Hod za Isusom je težak i zahtijevan, ali sigurno nas vodi cilju. On je naš put, jer je prvi prošao putem kojim mi sada idemo.
Ima jedan razgovor između obraćenika i njegova prijatelja koji ne vjeruje: – Ti si se dakle, obratio Kristu? – Da. – Onda ga vjerojatno dobro poznaješ. Reci mi u kojoj je zemlji rođen? – Ne znam. – Koliko mu je godina bilo kad je umro? – Ne znam. – Koliko je propovijedi održao? – Ne znam. – Pa ti zaista malo znaš o Kristu. Njegov bi obraćenik morao više znati. – U pravu si. Stidim se što tako malo znam o njemu. Ali ovo znam sigurno: Pred tri godine bio sam pijanica. Zadužen. Obitelj mi se skoro raspala. Moja žena i djeca svake su večeri strepila pred mojim povratkom. Sada sam prestao piti. Nemam više dugova. Sretna smo obitelj. Moja me djeca nestrpljivo očekuju svake večeri. A sve je to za mene učinio Krist. Toliko znam o njemu! Zaista zna onaj koga njegovo znanje mijenja. Vjera u Isusa nije samo informacija i znanje o njemu i njegovu životu. Mora imati i dublje značenje u našem svakidašnjem životu.
Svima nama obećano je da se radujemo što su nam imena zapisana na nebesima. Ali trebamo pripaziti da naš život ne postane gumica, koja će izbrisati to zapisano ime s nebesa! I zato možemo zajedno sa sv. Augustinom ponavljati riječi: – Bože, tko se od tebe okreće taj pada, Tko se tebi obraća, taj ustaje, Tko u tebi ostaje, ima sigurno pomoć. Bože, tko tebe napušta, taj umire. Tko se k tebi vraća, taj se budi na novi život. Tko je u tebi, taj živi.
Vidimo da se čovječanstvo nalazi u potrošačkomi načinu življenja, pa nam i Bog postaje sve manje potreban. Mnogi nose i krive slike o Bogu. A ipak čovjek u dubini osjeća veliku potrebu, da upozna pravoga Boga. Kršćani su vidljiva slika uskrsloga Gospodina. Ako ljudi oko nas nose u sebi krivu sliku o Bogu, možda smo mi za to krivi. Gledajući nas ne mogu drukčije misliti o Bogu.
Neka nam životna vodilja bude Augustinova misao: – Nemoj zastati na svom putu. Nemoj skretati ni puta ostavljati. Tko ne ide naprijed, zaostaje, tko se vraća k onome što je ostavio, nazaduje. Bolje je biti uzet na putu, nego trčati stranputicom.
Fra Mate Tadić
