Skupocjena je pomast od mirisnih biljaka
koja padoh na moje rane,
njen travar je Isus,
ubrao ih je u Gestemanskom vrtu,
misleć na mene i moj spas!
Duša mu bijaše na smrt žalosna,
ali On me ljubih upustih se na žrtvovanje za mene!
Bdijem i molim, ispijam kalež gorčine,
slaveć Spasiteljevo ime!
Krv Isusova ožednjelu me napoji
ko vino mlado, nevino, čisto
i kruh mi prinese usnama gladnim Njegove ljubavi!
I pođoh ljubav moja u sred onih zemaljskih dvora,
Na dan Pashe i Beskvasnih kruhova
dogodih se izdaje slutnja!
Na Maslinskoj Gori sve od tuge vijori,
ispovjest Kristova, tuga u očima.
Juda sa glavarima svećeničkim i svjetinom
izdaju mu priredi, mačem i toljagama okrutnim
velikom svećeniku otpremi, mnogi visoki
tražiše svjedočanstva protiv Spasitelja,
ali im bijaše zalud, nevino božanstvo mileno moje,
šutih kada ga nevino osudiše!
Sve što kazah svećeniku bijaše;
»Ja jesam! I gledat ćete Sina Čovječjega
gdje sjedi zdesna Sile i dolazi s oblacima nebeskim!
Zbog istine ga osudi, kazah da huli!
O ljubavi moja, neizustiva je tvoja dobrota!
A pljuju te, viču na tebe,
Otac kad jezike im stavi u okove doći će to
moje mileno preboli!
Pilatu te odvedoše, išiba te,
krv presveta Svijetom poteče,
majčino srce snažna bol zapeče!
Moje najdraže svezaše,
ljubim ti rane Isuse moj!
Da sam bar mogla reći Tvojoj patnji stoj,
da bar tako nije u svetom pismu pisalo!
Ali to poželih Stvoritelj,
u sinu ljubljenom ginuti za spas svih,
kako smo samo sretnici,
što grijeh nas ne ubi,
već nas žrtva Tvoja otkupi!
Hvala neizustivo,
hvala i za svaki grijeh oprosti!
U pretoriju vojnici te trnovitom krunom okruniše,
trskom po glavi udaraše, kralju židovski govoraše!
Obukoše ti haljine, izrugaše, razapnu tijelo nevino,
ljubav nebesku spasonosnu!
Šimun Cirenac dođoh ti kao cvjetni vjenac,
ispomoć pri križnom putu tvom!
I Veronika tvojih suza utjeha!
Golgota za spas naših života,
postah ti sudbina!
Ne kušah ti mirisna vina,
vodu tražih, ocat dobi
i vino ti pomješano
sa žuči dadoše!
Moju ljubav raniše!
Inri, kralj židovski nad križem
ispisaše!
Kazivaše ti rugalice
siđi sa križa,
a ti svoju žrtvu poklanjaš njima!
Ubrzo nastah tama,
od šeste do devete ure
kazaše izmorene ti usne;
»Eloi, Eloi lama sabahtani?«
A Otac ti ubrzo kazah;
Sine ne brini,
zastava hramska se razdvoji,
satnik kazah;
,,Zaista ovaj čovjek bijaše sin Božji,,
Josip iz Arimateje tražih tijelo Tvoje,
umotah ga u plahte i položih u grob u stijeni,
zatvorivši ga kamenom!
Ostah srce majčino uplakano, ranjeno,
u molitvi ustrajno, skupa sa Marijom Magdalenom.
Čekamo čudo, vjerujemo u njega!
Ti si Isuse naš Spasitelj,
našeg života uskrsnuće!
Izradila sam aražman cvjetni za Tebe,
oblikovala mjesto ukopa tvoga,
vratila se u pra vječnost dušom,
tamo ostajem u molitvi!
Uvijek bdijem da ti zahvalim što postojiš!
Moj Isuse, cjelu vječnost je malo
da ti zahvalim na podrški i ljubavi!
Za mene, za moje najmilije, za čitav Svijet
kojeg unatoč svemu ljubiš
i pozivaš sebi u ljubav koja jedina
obećava vječnu bezbol i radost,
smirenost u blaženoj svjetlosti!
Hvala ti što me nesavršenu znaš voljeti savršeno!
Hvala ti što si hrabrost u meni!
Hvala za ustrajnost kada ova nepravda ide u krajnost!
Hvala što si sve svoje položio kod Oca za mene,
hvala ti što mi spremaš iznenađenja nebeska!
Voli te tvoja apostolica!
Kojoj si svetinja, blago i ljubav najveća
koja me odvodi do Oca koji me
na radost sebi i ljudima punim ljubavi stvori!
Isuse za sve rečeno i neizrečeno hvala ti,
ti si mog života hvala,
drugim se ničim ja hvaliti nemam i neću, ne želim!
BLAGOSLOVLJENA VAM CVJETNICA,
dragi prijatelji, neka vam Kristov mir, ljubav i zdravlje
zamiriše život!
