Pitanje:
Poštovani gospodine Kazimire,
zanima me mogu li roditelji zloupotrijebiti četvrtu Božju zapovijed i da poslije posljedice snose djeca? Kako djeca mogu prepoznati razliku između “slušaj roditelje” i “poštuj roditelje” jer roditelji ponekad mogu i krivo usmjeravati svoju djecu pa misliti da su upravu a nisu. Danas imamo plodove krivog odgoja a to su strah od života,neostvarene obitelji, nezadovoljstvo,
Odgovor:
Poštovani,
jako široka tema, odnosno mogu se napisati knjige o istoj!
Probat ću biti što kraći i jasniji.
Poštuj oca i majku je 4.Božja zapovijed i kao takvu ju treba i doživljavati i držati ju! Poštovanje je jedna od bitnih zadaća u međuljudskim odnosima a prema roditeljima ima posebno značenje jer je neke vrste ovozemaljska slika pravog odnosa čovjeka prema Bogu. Da, svatko od nas treba nastojati poštivati svoje roditelje prvenstveno zbog dara života a kasnije i zbog svega što nam čine i kako nas usmjeravaju u život. Gdje je taj odnos i razvoj dobar kasniji odnosi budu jako lijepo prezentirani i lijep su primjer zdravog, blagoslovljenog odnosa!
Kad smo mali trebamo slušati roditelje, kako odrastamo i starimo tada to slušanje treba biti poštovanje i to je normalan razvoj.
Nažalost ima i primjera gdje roditelji zahtijevaju a djeca prihvaćaju da slušanje ode skoro do same smrti roditelja i nažalost djeca mogu proći kroz traume i nikada ne odrasti odnosno kad odu roditelji s ovog svijeta djeca ne znaju kako dalje i onda optužuju roditelje!
Da do toga ne bi došlo potrebno je svoj odnos prema roditeljima razvijati usporedno sa svojim odrastanjem!
Najbolji primjer je npr. odnos mame i sina koji je ok., dolazi do sinova zaljubljivanja i odluke za brak, majka se osjeća na neki način kako gubi sina, ne može se s tim pomiriti te se počinje upetljavati u sinov odnos i nažalost dolazi do narušavanja veze, braka pa i prekida!
Dakle, da ne bi došlo do ovoga i sličnih primjera svatko od nas mora svoj odnos pokušati graditi kako i odrasta odnosno da ne smije biti maza cijeli život jer kasnije može doći do problema!
Isto tako Bog nas je poslao, preko roditelja na ovaj svijet i pozvao nas da im budemo zahvalni, da ih slušamo, poštujemo, izgradimo s njima pravi odnos kako bi i mi prenijeli svojoj djeci a sve na slavu Božju!
I na kraju ako se sve to i dogodilo kako pišete, strah od života, neostvarene obitelji i dr. što navodite a roditelja više nema, ne smijemo nastaviti živjeti u nekoj osudi, prebacivanju krivnje jer ćemo tako svoj život nastaviti uništavati u bespotrebnom gubljenju energije. Dapače, moramo moliti za njih i probati se uključiti u život! Postoje molitve za “grijehe predaka”, treba moliti i na neki im način oprostiti jer to je jedini način da se vratimo u “normalu” i nadoknadimo što smo propustili!
Teško je ali je i izvedivo!
Kazo