Moja!

Tvoja,

Naša,

Draga, najdraža,

Slapovita, kršovita, kamenita

Gorovita Svačićeva,

Zvonimira lađa

U snovima Krešimira

Stošijina, Grgurova,

Mihovila Svetog.

Zrinski – Frankopana.

U kamenu Grada kamen

Na stini.

U stini.

Kamene glave u zavit taštamenta.

Glagoljaša i puntara.

Ubonacana,

U tramuntani, maištralu,

Oštrom i lebiću.

Ušušurena u lipoti spava.

U mirilima omeđena,

U stečcima uklesana.

Gabrijela, Kapela na raskrižju mala

U Okitske Majke krilu,

sve do Gospe Sinjske

Majke Rame

Do Kraljice Kamenitih vrata

Cesarice mile.

U cvrkutu tica

U kapljama rosnin

U jeseni zlatnoj

U biloj pahuljastoj bajci.

U Goranovu proljeću

Uzburkano srce drhti

Na Bistrini spava.

U klasju žita

Pospana makova polja.

U pupoljcima trešnji

Pod dugon usuret nebu stremi.

Ona moja.

Ona naša,

U suncu Rabuzina.

U slobodi sniva.

Ona. Najdraža.

Mati Hrvatska.

                                                             

FOTO:J.Jurčević/www.put-istina-zivot.com

+++

I za njih

….

Ima nas,

koji još svakog jutra

izmole Zdravo Marijo

za vas ratnici, za Domovinu.

Sa sjetom na kamenitim vratima

palimo sviće,

za Gorana, Ivicu, Gavrana, Zadru,

Miju, Matu, Niku i Ivu, majku Katu,

Tihomira, Antu, Željku, Žana …..

Ima nas

koji jutrom na trgu Bana

osmjehom pratimo lepršanje

crven, bil, plav,

Ima nas

koji Je u srcu nosimo

nikome nedamo,

drhtimo, plačemo, molimo za nju

hodočastimo bosonogi,

u zavjet živote svoje dajemo njoj.

Jedinoj.

Ima nas

koji su

ponosni na vas, na Domovinu.

                                   Ana Z.

PODIJELI