Moja!
Tvoja,
Naša,
Draga, najdraža,
Slapovita, kršovita, kamenita
Gorovita Svačićeva,
Zvonimira lađa
U snovima Krešimira
Stošijina, Grgurova,
Mihovila Svetog.
Zrinski – Frankopana.
U kamenu Grada kamen
Na stini.
U stini.
Kamene glave u zavit taštamenta.
Glagoljaša i puntara.
Ubonacana,
U tramuntani, maištralu,
Oštrom i lebiću.
Ušušurena u lipoti spava.
U mirilima omeđena,
U stečcima uklesana.
Gabrijela, Kapela na raskrižju mala
U Okitske Majke krilu,
sve do Gospe Sinjske
Majke Rame
Do Kraljice Kamenitih vrata
Cesarice mile.
U cvrkutu tica
U kapljama rosnin
U jeseni zlatnoj
U biloj pahuljastoj bajci.
U Goranovu proljeću
Uzburkano srce drhti
Na Bistrini spava.
U klasju žita
Pospana makova polja.
U pupoljcima trešnji
Pod dugon usuret nebu stremi.
Ona moja.
Ona naša,
U suncu Rabuzina.
U slobodi sniva.
Ona. Najdraža.
Mati Hrvatska.
+++
I za njih
….
Ima nas,
koji još svakog jutra
izmole Zdravo Marijo
za vas ratnici, za Domovinu.
Sa sjetom na kamenitim vratima
palimo sviće,
za Gorana, Ivicu, Gavrana, Zadru,
Miju, Matu, Niku i Ivu, majku Katu,
Tihomira, Antu, Željku, Žana …..
Ima nas
koji jutrom na trgu Bana
osmjehom pratimo lepršanje
crven, bil, plav,
Ima nas
koji Je u srcu nosimo
nikome nedamo,
drhtimo, plačemo, molimo za nju
hodočastimo bosonogi,
u zavjet živote svoje dajemo njoj.
Jedinoj.
Ima nas
koji su
ponosni na vas, na Domovinu.
Ana Z.