Župnici izražavaju nezadovoljstvo zbog želje za fotografiranjem sa kućnim ljubimcima, počesto dotjeranim i ukrašenim vrpcama kao da su djeca, u prostoru Hrama Božjeg nakon razmjene bračnih sakramenata. To je nedopustivo i blasfemično, poručili su, aludirajući na uvođenje životinja u crkveni interijer. Iznimka su, samo psi vodiči za slijepe osobe koje žele prisustvovat i misnom slavlju.
Susret s Kristom, a ne društveni događaj
– Svetu misu ne smije se tretirati kao društveni događaj, nego bliski susret s Gospodinom Isusom. Stoga prisustvo životinje koja se ponaša nagonski a ne razumski može poremetiti misno slavlje, osim ako je ta životinja dresirana i u službi čovjeka, poput psa-vodiča slijepih.
Gospodin je, doduše, uzdigao cijeli pali svemir, dio kojega su i psi i sva druga živa bića, ali oni za razliku od čovjeka nemaju besmrtnu dušu. Imaju neke emocije, pa i duše, ali ipak su niža stvorenja od čovjeka i moramo biti svjesni tih razlika. Osobno je u mojoj obitelji uvijek bilo pasa, brižno se prema njima odnosimo, ali ipak nikad ne bih dopustio njihovo fotografiranje u crkvi, čak i u jedinstvenim životnim prigodama poput razmjene svetih bračnih sakramenata. Ima puno drugih mjesta gdje se može dokumentirati i fotografijom ovjekovječiti taj sretni dan sa ljubimcem izvan Božjeg doma – kazao je ugledni profesor i svećenik, dometnuvši:
Neumjesni simboli na humku
– Problem je, zapravo, što su se ljudi jako otuđili jedni od drugih, pa osjećaje koji im nisu uzvraćeni u obitelji i(li) od drugih ljudi transferiraju na životinju u svojoj blizini. Što se pak tiče pokapanja tijela životinje, ono treba biti dostojanstveno, nipošto bacanje u smeće. No, humak ne treba obilježiti kršćanskim simbolima jer je to neumjesno – smatra don Mladen Parlov.
Piše Lenka Gospodnetić/slobodnadalmacija
Preuzeto: https://priznajem.hr/
