Zavoli dijete i daj mu da živi!

441

Zavoli dijete i daj mu da živi!

Djeca su naša radost i nada. Ona nam obogaćuju i uljepšavaju život. Na njima svijet ostaje. Za njihovo dobro se žrtvujemo.vase-dijete

Djeca traže našu ljubav i zaštitu, pogotovo dok su još tako nježna i malena da se nisu rodila. Kroz ljubav prema njima izgrađujemo svoju vlastitu nježnost, plemenitost i poštenje.

Djeca pomažu u izgradnji mira u našim srcima, u obitelji i u svijetu.

Isus nam govori u Sv. Pismu:

“… Ne brinite se tjeskobno i ne govorite: Što ćemo jesti, ili što ćemo piti, ili u što ćemo se obući?! – to sve traže pogani – jer zna Otac vaš nebeski da vam je to sve potrebno. Zato najprije tražite kraljevstvo Božje i njegovu pravednost, a to će vam se nadodati! Dakle: ne brinite se tjeskobno za sutrašnji dan, jer će se sutrašnji dan brinuti za se! Svakom je danu dosta njegove muke.” (Matej 6, 31-34).

Maka i otac se postaje začećem, a ne tek rođenjem. Nerođenom djetetu je dodijeljen najbolji stan, a to je pod srcem majke. Ono traži vrlo malo hrane, i dobija ju preko majčine krvi.

Razlika između rođenog i nerođenog djeteta je samo u mjestu boravka. Međutim, čovjek je čovjek po onome što nosi u sebi, a ne po mjestu gdje se nalazi.

I zato, bez obzira na situaciju, uvjete u okolini, na način kako je došlo do začeća, bez obzira na mjesto gdje se dijete nalazi, da li ga želiš ili ne želiš, da li se radi o bolesti majke ili djeteta, nikada ga ne ubij, već ga zavoli i daj mu da živi !

Ako imaš problema i treba ti pomoć, slobodno se javi najbližem katoličkom svećeniku i na slijedeće telefone:

– Časna s. Karmela Dominković, Đakovo. Tel: 031-801-261. Mobitel: 099-564-5259

– Katolički svećenik don Ante Delić, župni ured Srinjine kod Splita. Tel.-fax: 021-874-483. Mobitel: 095-834-3466.

– „Pokret krunice za obraćenje i mir“, fra Smiljan Kožul, Crkva Sv. Križa, Siget, Brodograditeljska ul. 2, Novi Zagreb. Tamo se može javiti svaki dan od 9-17 na tel: 01-655-0400 ili doći ponedjeljkom i utorkom od 15-17 sati.

Antun Lisec. Mobitel: 091-571-2856. E-mail: [email protected]

Trudnice, u slučaju potrebe, mogu dobiti besplatni smještaj do poroda i neko vrijeme nakon njega ako se jave u slijedeće ustanove:

E-mail: [email protected].

2. Dom za trudnice “Majka Krispina”, Lazine bb, 88266 Međugorje, BiH. Tel: 00387-36-651-631. Mobitel: +387-63-808-051.

Ako netko misli da u svom srcu sada nema ljubavi za novo dijete, ipak ju može dobiti. Ljubav je odluka. Odlučimo sada da ćemo zavoljeti svako začeto dijete, i ljubav već stiže u trenu.

Grijeh nije rješenje

– Molimo se dragome Bogu za obraćenje griješnika.

– Djecu treba voljeti i dobro ih odgajati

– Katolička Crkva je učiteljica vjere i morala. Ona trajno naučava neraskidivost povezanosti bračnog sjedinjenja sa začećem, pri čemu Bog daje dušu novom čovjeku. Obrazloženja se mogu naći u katoličkim dokumentima “Casti conubii”, “Humanae Vitae” i”Donum Vitae”. Tako su smrtni grijesi ne samo ubijanje nerođenog djeteta, nego i kontracepcija, sterilizacija i umjetna oplodnja kao npr. u epruveti i inseminacija. Čujemo da se rodi manje od 5 % djece začete u epruveti, a ostalu pobiju ili ih drže žive, smrznute u frižiderima. Nikada se ne smije sudjelovati u grijehu!

– Svaka vrsta spirale ubija djecu! Uz nju dolazi do začeća, ali djetešce najčešće umire u prvim danima, jer mu spirala ne dopušta usađivanje u maternicu. Ako je menstruacija izostala, to znači da je dijete ipak preživjelo. Mora mu se sačuvati život.

Spirala zdravu ženu pretvara u bolesnicu (gnojenja u maternici, jajovodima i trbušnoj šupljini, krvarenja, bolovi, slabokrvnost…).

– Uz sve vrste antibaby pilula ipak često dođe do ovulacije i začeća. Međutim, dijete tada najčešće umire od gladi, jer pilule osuše žlijezde i smanje količinu hrane – glikogena u sluznici maternice. Izostanak menstruacije govori da je dijete ipak preživjelo. Abortus se ne smije učiniti niti tada. Žene koje gutaju antibaby pilule, češće obole od raka dojke, kože i maternice, sklonije su moždanim i srčanim udarima, upalama vena s ugrušcima koji mogu izazvati emboliju, pojavi im se oštećenje jetre i vidnog živca, oslabljenje imuniteta itd. Antibaby pilule nisu rješenje niti za reguliranje nepravilnih menstruacijskih ciklusa.

– Do začeća i sličnog automatskog ubojstvenog učinka na dijete dolazi i uz većinu drugih tzv. “kontracepcijskih” sredstava. Isus je rekao: “Zaista, kažem vam, meni ste učinili koliko ste učinili jednome od ove moje najmanje braće” (Mt 25,40). Naš najmanji brat ili sestra je ono malo, tek začeto dijete. Ne smije ga se ubiti, bez obzira na situaciju.

– Ne smije se provoditi dijagnostičke procedure, kao što je npr. rana amniocenteza i sl,, kojima je cilj lov i odstrel bolesnih. Ne smije se ubijati niti bolesne! Nitko nije postao sretan ubojstvom čovjeka, ali se može postati sretan služeći životu bolesnika. Grijeh se nikada ne smije čiiti. Grijeh nikada nije rješenje.

– Sv. Otac Papa Pio XI je u Enciklici “Casti conubii” u točki 56., protiv kontracepcije i protiv sterilizacije napisao: „ Svaka upotreba ženidbe gdje po čovječjem nastojanju biva bračni čin lišen svoje naravne sposobnosti da proizvede život, krši Božji i naravni zakon i oni koji takvo što čine, kaljaju se ljagom teškoga grijeha”.

– Oni koji proizvode, reklamiraju i raspačavaju prezervativ, krivi su ne samo za pomoć u izvođenju grijeha među kojima su bludnost, preljub, kontracepcija itd., nego su krivi još i za pružanje lažne sigurnosti da neće doći do zaraze. Naime, dokazano je da se tako ipak prenose humani papiloma virus (HPV) koji izaziva rak maternice, Chlamydia Trachomatis koja izaziva neplodnost i brojne druge probleme, hepatitis, herpes genitalis, sifilis, često AIDS i razne druge bolesti.

Papinsko Vijeće za obitelj kroz dokument “Ljudska spolnost: istina i značenje” iz 1995. god. poručuje: “U tom kontekstu roditelji trebaju također odbiti promicanje takozvanog “safe sex-a” (“sigurnog seksa”) ili “safer sexa” (“sigurnijeg seksa”), opasne i nećudoredne politike, utemeljene na varljivoj teoriji da prezervativ može pružiti odgovarajuću zaštitu od SIDA-a (AIDS-a)”.

– U slučaju opravdanih razloga izbjegavanja začeća, prihvaća se suzdržanost u plodne dane. Plodno i neplodno vrijeme se danas može jednostavno i pouzdano otkriti čak i u nepravilnim ciklusima uz pomoć prirodne Billingsove ili simpto-termičke metode. Seksualni život se ne smije provoditi prije niti izvan onog braka kojega blagoslovi dragi Bog i koji je nerazrješiv do smrti jednoga od supružnika.

– Osluškujmo Božji glas da shvatimo što bismo još trebali učiniti na zaštiti ugroženih života i moralnih vrijednosti. Javite se ako se želite uključiti u molitvene aktivnosti i post u tom smislu, odnosno ako želite surađivati.

Kako dijete izgleda dok se ne rodi

Život čovjeka počinje u trenutku začeća, spajanjem žive muške i žive ženske spolne stanice. Dijete je živo već od začeća.

Već u prvoj stanici “zigoti” koja čini tijelo djeteta određeno je da li je to djevojčica ili dječak, kakove će boje biti oči ili kosa, crte temperamenta i rad organa. Tek začeto dijete je najvrednije stvorenje čitavog svemira u najmanjoj količini materije.

Nitko od nas nije bio niti spermij niti jajašce, ali je svatko imao tijelo od te prve stanice “zigote”. Do začeća dolazi oko dva tjedna prije izostanka majčine menstruacije, i to najčešće u jajovodu. Odatle djetešce doputuje u maternicu i u nju se ugnijezdi do sedmog ili desetog dana ako je sve u redu. U rjeđim slučajevima ono se ugnijezdi izvan maternice.

17. ili 18. dan nakon začeća, dakle manje od tjedan dana nakon izostanka menstruacije, srce je već tako razvijeno da počinje kucati, a nakon par dana, 21. dan od začeća, počinje tjerati i vlastitu krv kroz žile.

S tri tjedna na mozgu se javlja kora. Prvi pokreti djeteta prisutni su naravno već i u prvoj stanici, jer i u njoj postoji gibanje. Ali, s pet i pol tjedana ono miče glavicom, a sa 6 tjedana i čitavim tijelom poput već rođene bebe. Žena će međutim ove pokrete osjetiti tek kasnije.

Kada su dijete od 6 tjedana dodirnuli nježnim instrumentom po nosiću ili ustima, vidjelo se da izmiče glavu.

Refleksi djeteta uočeni su u 6. tjednu. Tada su već snimili EEG. Međutim, poznato je da električna aktivnost postoji u svakoj živoj stanici, pa i u onoj prvoj – zigoti.

EKG srca su snimili u 45. danu, iako ono kuca još i mnogo ranije.

U osmom tjednu dijete stišće šaku, štuca, budi se i spava. Kada su ga u 9. tjednu dodirnuli po dlanu, ono je skupilo prstiće u šaku. U 10. tjednu otisci prstiju izgledaju kao i u odrasle osobe.

U 11. tjednu dijete je velika kao naš palac, a izgleda isto tako kao mi smanjeni na tu dimenziju. Toliko je pametno da samo stavlja svoj mali palčić u usta i siše ga. Reagira na zvukove, tako da ga vanjska buka može probuditi iz sna. Dr. Liley je zabilježio kamerom kako se dijete u tom uzrastu trza od boli kada su ga dodirivali iglom. Kada su prije dodira iglom nekoliko puta puštali zvučne signale, vidjelo se da je naučilo da poslije zvuka dolazi bol, te se je počimalo trzati već i na sam zvučni signal.

Posljedice prekida života nerođenog djeteta

1. Gubitak djeteta.

Svako dijete predstavlja veću vrijednost od svega materijalnog bogatstva na cijelome svijetu.

2. Fizičke posljedice pobačaja na majci: ozljede grlića maternice, probijanje maternice, krvarenje, ozljede crijeva i drugih trbušnih organa majke, upale u maternici, jajovodima i trbušnoj šupljini, sepsa (“trovanje krvi”), tromboembolije (krvni ugrušci koji zapnu u žilama), neprohodnost jajovoda, neplodnost, neuredna krvarenja iz maternice, endometrioza, češća pojava izvanmaterničnih trudnoća, ožiljci i suženost grlića maternice, veća učestalost “spontanih” pobačaja, sklonost ranijem porodu, produljenom porođaju, placenti previi, smetnjama trećeg porođajnog doba, atoniji maternice, izoimunizaciji, insuficijenciji posteljice, povišenom perinatalnom mortalitetu. Zbog pobačaja žena postaje sklonija oboljevanju od raka dojke. Naime, žlijezde dojki, koje se množe od početka trudnoće, tek blizu vremena poroda i tijekom dojenja prelaze u zrelu fazu tzv. lobula tipa 3 i 4 od kojih ne nastaje rak. Međutim, prekidom trudnoće, žlijezde, ostanu u nezreloj fazi tipa 1 i 2 i sklone su prelasku u stanice raka.

3. Psihičke posljedice

Majka, otac ako je sudjelovao, farmaceut, doktor, sestra, političar, novinar i ostali ako su podržavali, pomagali ili na drugi način sudjelovali u ubojstvu djeteta, doživljavaju teške psihičke posljedice kao što su npr.: depresija, osjećaj krivnje, žaljenje, nesanice i teški snovi, napadaji uzbuđenja, frustracije, gubitak samopoštovanja, psihička samorazaranja, pojava emotivnih hladnoća i životnog pesimizma, pad motivacije, pojava seksualnih poremećaja. Dolazi i do poremećaja u komuniciranju s drugim ljudima, pa tako i s bračnim drugom i s već rođenom djecom. Znaju se javiti i akutne psihotične reakcije, shizofrene reakcije, afektivna psihoza (depresija, gubitak pamćenja, teškoće u koncentraciji, gubitak interesa za ranije aktivnosti i općenito za ljude, sklonost bolestima ovisnosti, dramatične promjene osobe i sklonost stalnom plakanju.

Trebamo se za sve njih moliti i pomoći im da se ipak vrate dragome Bogu koji uporno čeka na njihovo obraćenje i koji im jedini može dati puninu mira i ozdravljenja.

4. Posljedice na obitelj i društvo. Svaka psihička ili fizička bolest pojedinca odražava se na stanje članova obitelji, pa i šire. Rođena djeca se razočaraju u svojim roditeljima kada saznaju da su oni bratu ili sestri oduzeli život. Pomisle da su možda i sami bili ugroženi u trudnoći od takovih roditelja.

Osim toga, prekidanje života nerođenoj djeci, kontracepcija i sterilizacija su doveli i do strahovitog pada nataliteta. Bilo je slučajeva da se dijete u nekoj ulici nije imalo s kime igrati. Ipak, u posljednje vrijeme, stanje se popravlja. Sve je više onih koji se odriču grijeha i s radošću prihvaćaju djecu. Ona su Božji dar.

5. Oduzimanje života nerođenom djetetu dolazi u sukob s etičkim normama. Isus je rekao: “Zaista, kažem vam, meni ste učinili koliko ste učinili jednome od ove moje najmanje braće” (Mt 25,40). Naš najmanji brat ili sestra je ono malo, tek začeto dijete.

Božja zapovijed glasi: Ne ubij! O detaljima kako su iz Katoličke Crkve izopćeni oni koji su ubili nerođeno dijete, može se naći u Zakoniku kanonskog prava (kan. 1389).

Prije nego što liječnik dobije u ruke diplomu, on daje ženevsku formulaciju Hipokratove zakletve u kojoj se kaže: “Apsolutno ću poštovati ljudski život od samog začeća…ovo izjavljujem slobodno i svjesno pozivajući se na svoju čast!”

Sabor Hrvatske je 1996. jednoglasno usvojio program demografskog razvitka, kroz kojeg poručuje: “Život čovjeka temeljna je vrijednost našega društva te ga treba štititi od začeća do prirodne smrti. Ta zaštita mora biti moralna, zakonodavna i zdravstvena…Govor i ponašanje osoba trebao bi biti prožet stavom poštovanja prema životu od začeća do prirodne smrti, kao i stavom poštovanja prema ženi, braku i obitelji”.

U Hrvatskoj je na snazi odštetni cjenik za preko četiri stotine posebno zaštićenih životinja, po kojemu se predviđa kazna ako se ubije npr. vrapca u jajetu, slavuja u jajetu, ako se uništi šumski mravinjak itd. i to bez obzira da li se želi ili ne želi ove životinje.

Pusti dijete neka živi!

 

Prijedlog tri modela savjetovališta za trudnice da bi odustale od pobačaja

Katoličkim svećenicima i časnim sestrama

1) Bilo bi lijepo kada bi što više katoličkih župnih ureda, muških i ženskih samostana u dovoljnoj količini tiskali listić “Draga majko” s porukom trudnici neka ne čini abortus, a u slučaju potrebe neka im se javi na njihov telefon i adresu. Te listiće bi onda trebalo raspačavati preko ginekologa i medicinskih sestara da ih daju u ruke svakoj trudnici, preko apoteka u koje žene dolaze tražiti test na trudnoću, preko laboratorija u koje žene dolaze s molbom da im se učini test na trudnoću, preko stolića za tisak u crkvi, preko centara za socijalnu skrb i na razne druge načine. Isti tekst se može štampati i u obliku plakata.

Kada trudnica pročita ovaj listić ili plakat, ona je već na neki način savjetovana. Vidimo da rijetko koja zaista ode na razgovor svećeniku ili časnoj sestri. Žene unaprijed znaju što bi im tamo rekli. Međutim, mnoge odustanu od pobačaja već kada pročitaju taj listić. Trudnica to može pokazati mužu, njegovoj majci ili mladiću s kojim je zanijela i tako neutralizira njihove štetne utjecaje. A kada medicinski djelatnici počnu dijeliti ovakve listiće, obično i sami počinju više govoriti protiv pobačaja svojim riječima.

Svećenik već daje svoje vrijeme kada se kod njega dolaze ispovijedati oni koji su sudjelovali u abortusu. Neka dade svoje vrijeme za odgovaranje od pobačaja onim osobama koje su u napasti. Takve trudnice se često ustručavaju pristupiti svećeniku, pa ih on treba pozivati.

Tekst listića i plakata “Draga majko” kojega predlažem je slijedeći: “Draga majko! Pod svojim srcem nosiš sina ili kćerkicu. Lijepo je biti majka. Nemoj učiniti pobačaj! Možda sada u trudnoći, imaš neke probleme? Želimo ti pomoći u njihovom rješavanju, uz poštivanje života svakog začetog djeteta. Pomoć trudnici da u svakoj, pa i u najtežoj situaciji, s radošću i ljubavi prihvati svako dijete, pruža katolički svećenik, (časna sestra). Adresa.., Tel…..”

Ako neki župni ured ili samostan nije u stanju sam naručiti i platiti tiskanje ovih listića, ako mi se javi, sam ću naručiti i platiti njihovo tiskanje tamo gdje je za sada najjeftinije u Zagrebu. Za 380 kuna se može dobiti dvadeset tisuća ovih listića.

U Hrvatskoj već postoji 40-tak župnih ureda ili samostana koji su štampali listić ovakav listić sa svojom adresom. Tako se je pomoglo a i dalje se pomaže u spašavanju života mnoge djece.

2) Na ginekološkim odjelima treba tražiti prostor da katolički svećenik ili časna sestra mogu, razgovarati sa svakom trudnicom da bi odustala od pobačaja. Ne smije im se davati nikakve potpise s kojima bi možda neke od njih ipak htjele raditi abortus poslije razgovora. Abortus se ne smije učiniti niti nakon razgovora.

Moglo bi se naći dobrih laika kršćana koji bi s takovim trudnicama vodili razgovore umjesto klera. Pri tome treba govoriti i protiv kontracepcije, protiv sterilizacije i protiv drugih grijeha.

U Hrvatskoj već imamo iskustva s radom ovakvih savjetovališta, a ministarstvo zdravstva Ruske Federacije je prije nekoliko godina dopustilo Ruskoj Pravoslavnoj Crkvi da organizira ovakva savjetovališta po njihovim bolnicama.

U nekim bolnicama u Hrvatskoj, u kojima su djelovala katolička savjetovališta, ginekolozi su prestali raditi abortuse.

3) U što više gradova trebalo bi organizirati katoličke centre za odgovaranje trudnica od abortusa još i izvan prostora bolnice. Osobe koje u njima rade moraju biti dobri kršćani i imati ispravne stavove o svim pitanjima. Moraju biti protiv kontracepcije, sterilizacije, umjetne oplodnje, abortusa, bludnosti, preljuba i protiv drugih grijeha.

Trudnice se poziva u ove centre na razne načine, (može i preko listića “Draga majko”), a i preko novina, radija i televizije. U njega mogu dolaziti na daljnje praćenje tijekom trudnoće i poslije poroda i one žene i djevojke do kojih se je došlo za vrijeme razgovora po bolnicama.

Bilo bi poželjno da u takvim centrima postoji prostorija koja služi kao skladište za pelene, dječju odjeću, kolica i slične darove.

Ako neki svećenik ili sestra pomisli da se ne može baviti ovim savjetovanjem zbog nedostatka novca, mogu im reći da lijepa riječ ipak ne košta ništa. Preko 90 % trudnica koje traže abortus odbijaju materijalnu pomoć da bi odustale od abortusa. Problem je u duši i psihi, a to su svećenici i časne sestre sposobni rješavati. Nekada se zaista susretne teško siromaštvo. Tada već i malena materijalna pomoć ima veliko značenje. Samo, treba paziti da trudnica ne bi upotrijebila novac za izvođenje abortusa. Postoje mogućnosti pružanja materijalne pomoći i tako da se ne daje odmah novac.

Osobito veliko značenje ima kada se trudnicu posjeti još kod njene kuće da bi ju se i tamo nastavilo odgovarati od pobačaja. Uspjeh je još i veći ako ju posjeti i svećenik njene župe ili časna sestra.

Osobno sam od 1991. do sada posjetio stotine trudnica u njihovim obiteljima odgovarajući ih od abortusa.Veliki broj djece čiji su životi spašeni upravo preko rada opisanih katoličkih savjetovališta, na posebni način svjedoče da su takva savjetovališta potrebna.

Kada se djeca rode i malo porastu, mislim da nije dobro pozivati ih da dođu s roditeljima na jedno mjesto i govoriti im da su ih njihovi roditelji htjeli abortirati. Međutim, kada bi osobe o čijoj odluci ovisi da li će se osnivati katolička savjetovališta ili ne, u sredinama gdje još ne postoje, na jednom mjestu vidjeli okupljeno mnošto djece, pa već i mladeži, čiji su životi na ovaj način spašeni u posljednjih petnaestak godina, vjerujem da bi odmah donijeli odluku o osnivanju tih savjetovališta.

Što to rade s našom djecom?

Uz besramne plakate i brošure izložene po čekaonicama brojnih službi za školsku medicinu, uz nemoralna predavanja po mnogim školama gdje se poticalo na razne grijehe na seksualnom planu, pa i protiv Božjeg dara roditeljstva, uz poticanje na iste takve grijehe preko nastavnih programa, udžbenika i radnih bilježnica biologije i nekih drugih predmeta, pojavio se je još i novi problem, a to su kampanje HPV vakcinacije djevojčica.

Da bi se shvatilo u čemu je problem, treba razlučiti dvije stvari: samu vakcinu i kampanju vakcinacije djevojčica s pratećim sadržajima.

a) Poznato je da neki, u mnoštvu različitih tipova Humanih Papiloma Virusa (HPV), izazivaju rak cerviksa – grlića maternice. Međutim, za obje vrste HPV vakcina koje su danas u upotrebi, zna se da ne stvaraju otpornost protiv većine virusa uzročnika raka maternice. Još uvijek se ne zna koliko dugo traje otpornost na one viruse protiv kojih navodno djeluju i koliko bi puta trebalo u životu cijepiti žene da bi se pojavila dugotrajna ili trajna otpornost protiv virusa i protiv pojave raka. Postoje čak i značajna štetna djelovanja vakcine. Po svijetu su se već događali smrtni slučajevi i pojava težih bolesti.

Čak se već postavlja pitanje da li možda postoji opasnost da bi žena koja je cijepljena protiv nekih vrsta HPV-a, zbog toga mogla imati smanjenu otpornost na druge tipove HPV-a.

Sve je to još u fazi ispitivanja, ili bolje rečeno eksperimentiranja. Ipak, već se zna da se ove vakcine ne smije davati trudnicama niti ženama jedno vrijeme prije nego što zanesu. Očito je da smo još daleko od vremena kada će se možda otkriti HPV vakcina bez ozbiljnijih štetnih djelovanja, koja bi imala svoje opravdanje, npr. za cijepljenje djevojke koja se planira udati za mladića koji je zaražen upravo s onim od nekoliko tipova u mnoštvu HPV-ova protiv kojih bi postojala vakcina. Međutim, ako je on zaražen HPV-om, još uvijek ostaje nepoznato koliko puta bi se takva djevojka trebala cijepiti prije vjenčanja da bi stekla otpornost, koliko bi vremena trebala čekati na vjenčanje od prve ili posljednje doze cjepiva i koliko bi se puta u životu ona opet trebala cijepiti da bi održala dovoljno visoki titar antitijela, tj. eventualnu otpornost na zarazu ili na rak.

Svi, pa i proizvođači ovih cjepiva, priznaju da se cijepljene djevojčice i žene ipak mogu zaraziti HPV-om i dobiti rak maternice. Bitnu ulogu u ranom otkrivanju i uspješnom liječenju raka maternice imao je i još uvijek ima PAPA test, bez obzira da li je netko cijepljen ili ne.

b) Kod kampanja cijepljenja djevojčica HPV vakcinom, radi se o nečem drugom.

Iz nekih sredina stižu vijesti da su paralelno s vakcinacijom, djevojčicama držali besramna predavanja, s podrškom raznim grijesima.

Detalje bi najlakše mogli otkriti roditelji, svećenici i vjeroučitelji i onda o tome obavijestiti biskupe i nadbiskupe.

Čak sam čuo da se je negdje u sklopu tih kampanja pojavljivao ginekolog iz Zagreba koji je već više godina poznat po svome protukršćanskom ponašanju. On uz nekog poznatog gosta kojeg dovede, ili uz rock glazbu, reklamira grijehe bludnosti i kontracepcije.

Moram reći da reklamom ili podjelama prezervativa niti u jednoj zemlji na svijetu nisu zaustavili niti smanjili postotak zaraženih AIDS-om ili bilo kojom drugom spolno-prenosivom bolešću. Ne vjerujem da će ovakvim kampanjama HPV vakcinacije djevojčica smanjiti ukupni godišnji broj oboljelih od raka maternice u Hrvatskoj!

Naivno bi bilo misliti da netko organizira ove kampanje cijepljenja 14-godišnjih djevojčica s ciljem da budu otporne, ako bi im tog virusa u brak donio njihov budući muž. Ovo cjepivo je tako kratko u upotrebi da se još ne zna koliko dugo će ostati eventualna otpornost protiv onog manjeg broja HPV-a na koje djeluje. Zapravo, ta cijepljenja kolektivno provode kao pripremu za grijehe bludnosti prebračnih odnosa. A kada nekoga na to pripremaju, onda se povećava opasnost da netko na to i pristane. Zato smatram da ovakve kampanje pomažu još bržem širenju brojnih spolno prenosivih bolesti, pa i zaraza HPV-om s posljedicom raka maternice! Velika je i opasna laž govoriti da su “zaštićeni” ako se cijepe protiv HPV-a i ako upotrebljavaju prezervativ!

Djevojčicama koje se spremaju za Sakrament Sv. Potvrde, koje su već bile na Prvoj Sv. Pričesti, a u velikom postotku i dalje odlaze u Crkvu, tri puta ubodima igle prilikom HPV vakcinacija, pri čemu poteče i malo krvi, govore da im ne vjeruju da će poštivati predbračnu suzdržanost iako su to one dragom Bogu već obećale. Time narušavaju njihovo ljudsko dostojanstvo i moralni integritet, daju im podršku grješnom načinu života koji je glavni razlog spolnih zaraza, pa i razbuktavanju AIDS-a!

To mi liči na misionarenje poganstva, pri čemu lažno božanstvo bludnosti žele postaviti iznad jedinoga i pravoga Boga koji nas je stvorio i koji nam je kroz svoje zapovijedi rekao kako treba živjeti.

Pitam se, koliki će se broj djevojaka, koje prođu ovakve HPV-vakcinacije s besramnim predavanjima, odlučiti na redovnički život.

Kada bi se netko zaista želio ozbiljno boriti protiv zaraze HPV-om, odnosno protiv oboljevanja od raka maternice i protiv mnoštva svih drugih spolno prenosivih bolesti, onda ne bi podržavao grijehe bludnosti niti bilo koje druge grijehe! Odgajao bi za poštivanje predbračne suzdržanosti, koja djelotvorno štiti protiv svih spolno prenosivih bolesti, odgajao bi za poštivanje svetinje braka i Božjeg dara plodnosti.

Primjećuje se da se osobe koje provode predbračne seksualne odnose, udaljuju od crkve, sklonije su poremećajima ponašanja i na drugim područjima, često razvijaju negativan stav prema braku, prema djeci i roditeljstvu. Mnogi od njih izbjegavaju brak ili ga pretjerano odgađaju bez opravdanih razloga. Ako uopće ostvare brak, ulaze u njega sa smanjenim životnim optimizmom i smanjenom mogućnošću zaljubljivanja u osobu s kojom bi trebalo ostati u braku doživotno, ulaze u brak istraumatizirani ranijim vezama, skloniji su rastavama braka, a često ulaze u brak zaraženi raznim bolestima od kojih su neke neizlječive i smrtonosne. Nekoje od tih zaraza izazivaju neplodnost. Nekoje ne izazivaju značajnije simptome sve dok žena ne primijeti da joj je nerođeno dijete umrlo, pa tek onda ustanovi da je to zbog zaraze.

Žrtve pogrešnog odgoja često loše odgajaju i vlastitu djecu. Tako postoji realna opasnost da će se negativne posljedice sadašnjeg lošeg odgoja djece i mladih odraziti i na buduće generacije.

Pitam se da li roditelji ovih djevojčica a i svi drugi roditelji, znaju tko to, s kakvim nazorima, na sistematski i tako lukavi način zadire u odgoj njihove djece? Odgoj promicanja i primjene kontracepcije je protivan stavovima i Katoličke i Pravoslavne Crkve, a šteti svim ljudima, bez obzira da li su vjernici ili ne.

Molim sve, neka ne dopuste sadržaje, programe i aktivnosti što su protiv vječnih i nepromjenjivih moralnih principa kojima nas uči Katolička Crkva! Većina učenika, studenata i ostalih kojima se škole, županijski i razni drugi zavodi, političari i medicinari u Hrvatskoj žele baviti, kršteni su u Katoličkoj Crkvi. Prigodom krštenja, u njihovo ime, roditelji i kumovi su se odrekli zla i sotone i javno izrekli Vjerovanje u Boga i prihvaćanje katoličkog načina života. Mnogo puta, nakon toga, u crkvi je narod opet glasno i javno izricao obnovu Krsnoga Zavjeta. To se ne smije zaboraviti!

Znam za afere kada su pozivali milijune žena u Meksiku, Nikaragvi i Filipinima na cijepljenje protiv tetanusa, a zapravo su im na prijevaru ubacili anti-HCG vakcinu protiv rađanja. Cijepljene žene bi zanijele, ali bi im djeca umirala prije poroda, jer su im se pojavila antitijela protiv HCG hormona. Kada se je to otkrilo, u ministarstvu zdravstva su rekli da nisu provjeravali sadržaj cjepiva, jer nisu očekivali podvalu od međunarodne ustanove preko koje su ga nabavili…

Vjerujem da je preostalo dovoljno zdravih snaga za sprječavanje daljnjeg upropaštavanje tog malog broja djece i mladih što su došli na svijet unatoč dugogodišnjim sistematskim programima širenja grijeha protiv rađanja, kojima su bili izloženi njihovi roditelji. Potreban je i iskreni vapaj: Dragi Bože spasi nas! Zamolimo i sve naše svete na nebu da nam pomognu!

 

Antun Lisec, dr. med.

PODIJELI