Zašto ljubav mora patiti

119

Kada se ostvari molitva,
rešetke na kavezu ranjenih ptica
otopiti će se!
Možda i za ovakve
kao što sam ja
nade ima,
možda netko ovakve
u nebesima treba.
Ranjenost je velika Oče,
ali ljubav za tebe je još veća.
Tražim ovdje ono
što čuvam u srcu,
a nisam našla
ništa osim pjesme
kojom me blagoslivljaš.
Bol me zagrlila, izljubila.
Drhtim,
znam da moram kroz oštrice,
kroz traženje smisla patnje…
Dođe mi da vrisnem,
zašto ljubav mora patiti,
kada je već na križu
odnijela sav grijeh?
Plače mi se u ovoj dolini
jave i sna.
Nemam ruke anđeoske,
potrebne su mi
da odletim u radost,
da osjetim spokoj.
Izvježbali su se za rat
oni u odorama zemaljskim,
ne razumijem otkud im ideja d
a ranjavaju nedužne.
Zar nemaju strah Božji,
zar su zaboravili
na krv presvetu Kristovu
koja je potekla za spasenje svijeta…
Jesu, nažalost,
nama malenim osta
da zazivamo Božansko milosrđe,
da bar kap ljubavi na Zemlji ostane
i ta kap svo blago vrijedi,
može zlo vječno da skameni.

©Ana Emanuela Šimunić, 12.12.2016.

PODIJELI