Dok pravosudna i zakonodavna tijela u zemljama Europske unije desetljećima nastoje ograničiti i upozoriti na štetna djelovanja destruktivnih vjerskih sekti, Hrvatska kreće u potpuno suprotnom smjeru. Novim zakonom, za čiju je izradu formirana i međuresorna radna skupina, sve 44 registrirane vjerske zajednice u Hrvatskoj trebale bi dobiti ugovor s državom koji im omogućuje financijsku pomoć, mogućnost održavanja vjerskog odgoja u školama te sklapanje brakova koji bi bili izjednačeni s građanskim brakom. Drugim riječima, Hrvatska bi mogla postati raj za sekte, tj. vjerske sljedbe
Kako praksa izgleda u zemljama Europske unije?
Većina je zemalja davno prepoznala potencijalnu opasnost pojedinih destruktivnih sekti za pojedinca zbog psiholoških manipulacija te financijskog iskorištavanja. Tri preporuke Vijeća Europe upozoravaju zemlje članice na pojavu pod nazivom ‘novih religijskih pokreta’, odnosno ‘destruktivnih sekti’ i ezoterije. Europska Federacija za istraživanje informiranja o sektama (FECRIS) stalni je partner Vijeća Europe po tom pitanju.
Njihova hrvatska podružnica djeluje u Rijeci pod nazivom Centar za informiranje o sektama i kultovima (CISK) na čijem je čelu Branka Dujmić-Delcourt, jedna od koautorica anketa za sektaške delikte u okviru Komisije za ljuska prava u Vijeću Europe, INGO Conference. ‘Francuska je vlada osnovala Međuministarsku komisiju za praćenje i borbu protiv sektaških ekscesa MIVILUDES, a i Belgija ima sličnu ustanovu CIAOSN. U Francuskoj djeluje 50 nevladinih organizacija za savjete i pomoć obiteljima žrtava destruktivnih skupina’, kaže Dujmić-Delcourt.
Europa je prepoznala opasnost scijentologije
U ovim zemljama prašinu uglavnom podiže scijentologija, koja je postala planetarno popularna zahvaljujući Tomu Cruiseu. ‘Za scijentologiju nema mjesta na području religije. Struka ju definira kao trgovačko profitabilnu korporaciju ultraliberalnih ciljeva i poduzeće za psihološke manipulacije’, kaže naša sugovornica.
Početkom ove godine Žalbeni sud u Parizu osudio je dio scijentološke crkve zbog organizirane prijevare: prodaje knjiga i tečajeva te ‘paketa za pročišćavanje duha’, prodavanja testova osobnosti putem ‘elektrometra’ te ilegalne farmakološke prakse.
‘U Hrvatskoj nema fanatizma, ali ima predrasuda’
U Belgiji je pak u rujnu 2007. godine podignuta optužnica protiv 12 osoba i dvije korporacije povezane sa scijentologijom. To je prvi put u belgijskoj povijesti da se tereti pravna osoba, i to kao zločinačka organizacija zbog iznude, prijevare, nezakonite medicinske prakse, nepomaganja osobi u opasnosti, povrede privatnosti, zavjere… U toj zemlji država financira tek šest povijesnih religija te dvije filozofije.
U Njemačkoj je ministarstvo unutarnjih poslova 1997. godine izvijestilo da ‘postoji značajan dokaz da je scijentologija organizacija koja je uključena u aktivnosti koje su usmjerene protiv slobodnog demokratskog poretka te je organizacija stavljena pod nadzor Ureda za nadzor Ustava’.
Dok su zapadnoeuropske države prepoznale opasnosti takvih organizacija, njihov je raj u SAD-u. 1993. za vrijeme Billa Clintona scijentologija je dobila status religije te izdašne državne dotacije. Budući da u zapadnoj Europi više ne nailazi na plodno tlo, scijentologija se širi na istočnoeuropske, nove demokratske države.
Da nisu pogriješili, pokazuje i hrvatska praksa. Dujmić-Delcourt podsjeća kako je u Zagrebu 2000. godine otvorena misija scijentološke crkve u sklopu Dijanetičkog centra, da bi 2003. dobili status vjerske zajednice.
Hoće li sve registrirane vjerske zajednice dobiti ista prava i pravo na državna sredstva?
‘I dan danas je nepoznato, da ne kažem, tajna koje su osobe sjedile u radnim komisijama koje su donosile takve odluke. A riječ je o osobama koje su zaposlene u javnim ustanovama. Protiv scijentologije su tada već postojali vrlo čvrsti argumenti: u federalnom ministarstvu unutarnjih poslova Njemačke, Francuske ili Belgije. Donositi odluke na njihovim priloženim statutima i programima u to vrijeme ne bi prošlo u uređenim europskim državama’, kaže Dujmić-Delcourt.
‘Dok su se dobro uređene zemlje u Europi na državnoj razini organizirale, u Hrvatskoj kao i u europskim zemljama nove demokracije taj problem još nije prepoznat. Hrvatska se našla na skliskom terenu između SAD-a s jedne strane i Europske unije s druge. Hoće li ova vlada vući iste poteze kao i bivša, pokazat će vrijeme’, zaključuje Delcourt.
Scijentolozi u Zagrebu
Hrvatska Vlada u ožujku je donijela odluku o imenovanju međuresorne radne skupine za izradu nacrta prijedloga Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica kojim bi se nadomjestio Zakon iz 2002. godine. Naime, kako je najavljeno, sve 44 registrirane vjerske zajednice trebale bi imati jednake uvjete. To bi značilo financijska sredstva iz državnog proračuna, mogućnost održavanja vjeronauka u školama te sklapanje braka koji ima pravne učinke građanskog braka. Trenutno, po Zakonu iz 2002, tu mogućnost ima 17 registriranih vjerskih zajednica.
Riječ je o Islamskoj zajednici, Katoličkoj crkvi, Srpskoj pravoslavnoj crkvi, Evangeličkoj crkvi, Reformiranoj kršćanskoj kalvinskoj crkvi, Židovskoj zajednici ‘Bet Israel’, Koordinaciji židovskih općina, Hrvatskoj starokatoličkoj crkvi, Bugarskoj pravoslavnoj crkvi, Makedonskoj pravoslavnoj crkvi. Radi se, kako nam je pojasnio tajnik Komisije za odnose s vjerskim zajednicama Franjo Dobrović, o povijesnim crkvama. Ugovor s državom osim njih ima i Evanđeoska pentakostalna crkva koja zastupa i Crkvu Božju i Savez pentakostalnih crkava, Adventistička kršćanska crkva koja zastupa Reformni pokret adventista sedmog dana te Savez baptističkih crkava koji zastupa Savez Kristovih crkava.
Dodao je da do 2002. nije bio reguliran status vjerskih zajednica te je ju je svatko mogao prijaviti. Po tom, još uvijek aktualnom Zakonu, da bi se stekao status vjerske zajednice, pet godina organizacija mora biti registrirana kao udruga te mora imati najmanje 500 sljedbenika. S druge strane, za 17 vjerskih zajednica koje imaju ugovor s državom bio je uvjet da su u Hrvatskoj djelovale prije Prvog svjetskog rata i da imaju najmanje šest tisuća vjernika.
S obzirom da je mnogo vjerskih zajednica osnovano prije 2002. godine, kada nisu postojali uvjeti za registraciju, na popisu stanovništva 2011. neke vjerske zajednice imale su dva, šest, ili osam sljedbenika. Neke zajednice još čekaju da ih se registrira kao vjerske zajednice, poput Amorista, dok su zahtjevi nekih, poput Ordo Templi Orientis, odbijeni.
Markešić: Nejednak tretman je diskriminacija
Dr. Ivan Markešić, sociolog religije s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, smatra kako je, ako do liberalizacije na području prava vjerskih zajednica riječ dođe, riječ o pozitivnom pomaku. ‘Ukoliko su članovi sljedbi državljani Republike Hrvatske i ako slijede pozitivne propise zakona i Ustava, nema razloga da budu diskriminirani u odnosu na povijesne vjerske zajednice. Ne treba zaboraviti da su i te povijesne religije nekoć bile sljedbe i počinjale od malog broja ljudi koji su bili proganjani’, kaže Markešić.
Smatra kako je riječ o nekorektnoj i protuustavnoj praksi prema osobama koje na nov način u novom vremenu traže ‘osmišljavanje društvene zbilje’.
Država treba provjeriti njihove statute i programe i vidjeti jesu li u skladu sa zakonom. Ako jesu, nema razloga da svi nemaju ista prava tj. ugovor s državom. ‘Današnja religijska situacija je tržište i onaj tko nudi bolje smisleno pojašnjenje postojeće zbilje imat će više sljedbenika’, zaključuje.
Taj stav potvrđuje i presuda Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu koji je 2010. godine presudio u korist Hrvatske kršćanske koalicije. Oni su tužili Hrvatsku zbog diskriminacije jer Vlada RH nije željela s njima potpisati ugovore kakve je potpisala s drugim vjerskim zajednicama. Država je izgubila spor te je morala platiti devet tisuća eura svakoj vjerskoj zajednici koja je u navedenoj koaliciji, no presuda nije Republiku Hrvatsku obvezala na ispunjavanje zahtjeva tužitelja, tj. postizanje ravnopravnosti s vjerskim zajednicama koje imaju ugovor s državom.
Hrvatski političari skloni istočnjačkim guruima
Destruktivne sekte modernog doba ne odnose se na vjerska pitanja kao što je to bio primjer u europskoj povijesti. Tada su se manje skupine odcjepljivale od svoje matične kuće zbog razmimoilaženja u dogmi. Destruktivne sekte modernog doba odcjepljuju se od civilizacijskih tekovina i ljudskih prava, u okviru znanosti, obrazovanja, zdravstva, te privatnog i obiteljskog života. Zbog toga su pojedine države bile prisiljene takve ekstremne grupacije (na primjer, scijentologiju) staviti pod nadzor kako bi zaštitile svoj ustavni poredak’, kaže Branka Dujmić-Delcourt.
Branka Dujmić-Delcourt kaže da se u Hrvatskoj 1980-ih godina pojavljuju male ‘new age’ grupacije koje se baziraju na holističkom pristupu. Oni se udružuju u veće centre pa ih se naziva i terapeutskim sektama. Osobe koje ih vode bez medicinske stručne spreme polaze kratke i skupe tečajeve koji se održavaju po hotelima i raznim centrima u Hrvatskoj i inozemstvu. Da bi se dobila licenca Hrvatskog udruženja za prirodnu, energetsku i duhovnu medicinu, potrebno je priložiti deset potpisanih izjava iscijeljenih osoba. Uređene europske zemlje počele su ozbiljno stavljati takve skupine u ispravni i zakonski kontekst pa u budućnosti to Hrvatsku neće zaobići, kaže Dujmić-Delcourt.
Istočnjački gurui u Hrvatskoj su pak dobivali podršku na najvišoj državnoj razini. Swamiji Maheshvarananda, osnivač ‘Joge u svakodnevnom životu’ osvojio je čelnike država bivše Jugoslavije, Stjepana Mesića, Janeza Drnovšeka i Milana Kučana. 2006. mu je tadašnji predsjednik RH Stjepan Mesić dodijelio odlikovanje reda Danice. Gurui kod nas promiču jogu i ‘new age’ pseudomedicinske terapije, njihova edukacija prelazi granice tjelovježbe te zadiru u religioznost, kaže Dujmić-Delcourt. Swamiji Maheshvarananda prijavljen je austrijskoj vladinoj agenciji za sekte 2011. zbog seksualne zloporabe sljedbenice, manipulacije i iskorištavanja sljedbenika kao besplatne radne snage.
2003. godine hrvatsko Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa je službenim dopisom preporučilo prosvjetnim radnicima primjenu tehnike ‘Joge u svakodnevnom životu’ u hrvatskim školama, a Maheshvarananda je dobio financijsku pomoć Ministarstva za taj projekt. Mesić je čak posjetio njegov centar u indijskoj pokrajini Rajastan.
Četiri godine kasnije Ivo Josipović mu dodjeljuje visoko pokroviteljstvo za ‘Dan nenasilja za svjetski mir’ u Umagu. Još jedan indijsku guru osvojio je čelnike država, riječ je o Maharishi Mahesh Yogiju, osnivaču kulta transcedentalne meditacije.
Tehnika se u praksi koristi navodno protiv stresa, dok su stručnjaci utvrdili da je jedna od najštetnijih tehnika za kontrolu uma. Maharishi je osnovao i globalnu stranku ‘Prirodnog zakona’ koja promovira nepobjedivost. Svoje tehnike promovirali su Ministarstvu obrane u Srbiji za vrijeme Slobodana Miloševića. Američki filmski redatelj David Lynch jedan je od promicatelja transcedentalne meditacije za djecu i mlade, a na europskoj promociji te tehnike u Berlinu, njemački predstavnik te organizacije rekao je da se ‘bore za nepobjedivu Njemačku’ i ‘da Hitler nije pobijedio, ali da oni hoće’. Iste se godine Lynch u Talinu susreo s Mesićem, gdje su razgovarali o mogućem uvođenju transcedentalne meditacije u hrvatske škole, kako je Lynch izjavio za hrvatske medije.
1970-ih je Maharishijeva organizacija osuđivana za prijevaru i nanošenje psihičke štete pojedincima te kršenja ustavnih načela. 1989. je pak njemački sud potvrdio da primjena transcedentalne meditacije ima negativne učinke na psihičko i fizičko zdravlje ljudi.
Vjerska sekta, kako su je prethodno nazivali, a koja je dug niz godina prisutna u Hrvatskoj, jesu Jehovini svjedoci. Parlamentarna istraga u Francuskoj utvrdila je da je riječ o apokaliptičnoj sljedbi koja pomno prati svaki aspekt obiteljskog, emocionalnog i društvenog života svojih članova. No najspornije u njihovoj doktrini jest odbijanje transfuzije krvi i transplantacije organa. Prije nekoliko godina pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić podsjetila se slučaja kada su roditelji odbili operaciju djeteta i transfuziju krvi iako je bilo izgledno da će dijete bez tih zahvata umrijeti. Pojasnila je da Obiteljski zakon kaže da su roditelji prije svega dužni štititi i njegovati djetetovo zdravlje i život bez obzira na svoja uvjerenja. Kada se liječnici susretnu s takvom situacijom, dužni su obavijestiti Centar za socijalnu skrb koji djetetu dodjeljuje posebnog skrbnika.
Autor: Vlatka Polšak Palatinuš
Odabrala: Ines Bonazza
