Ono kad nas godine pritisnu
I kad koraci mladalački više nisu,
I kolina kad posustaju naša
Uspomene iz mladosti se pišu.
Ja i moja ostali smo Baka
Još za ruku vodimo se skupa,
Ljubav naša ugasila se nije
Još nam srca kao jedno lupa.
Otišla nam dica u tuđinu
Od penzije živimo mi naše,
Nije teško još dok Ljubav grije
Zajedno nam još nekako paše.
Al kad jedno ode nas ode vječno
I napusti tada ruka ruku moju,
Ko će onda da me drži za nju
Još se pitam kom ću dati svoju.
Težak korak a još teži kaput
Al se nedam dok je ruke njene,
Srce kuca, toplo mi je sa njom
Jadan onaj koji nema žene
A najviše dragi i mili moji ljudi
Ko baš nema svog voljenog druga!
20.03.2018. Brat Bojan.
