Mt 4,26-34
Božje kraljevstvo je posvuda. Ono raste iz dana u dan. Nije ograničeno obrambenim zidom, a ipak izvire iz njega Božja snaga. Tako zahvaća svako biće. Izgovorena Božja riječ natapa zemlju, a svoj vrhunac dostiže u Isusu Kristu. On nam je objavio nevidljiv rast Božjega kraljevstva. Isus je o njemu prvi progovorio da je među nama. Ovdje i sada. Razliveno je u ljudskim srcima. Iz naraštaja u naraštaj Božje kraljevstvo se širi skroz do svoje punine kada će Isus ponovno doći u slavi. Zadivljuje nas dinamika rasta Božjega kraljevstva. I nitko ne zna kako se to događa. Bog je čudesan. Nije odsutan iako katkad izgleda da ne čuje što mu govorimo i da ga nema blizu. Međutim, sve čini na svoj način. Neki ga smatraju sporim i žele ga efikasnijega u svojim djelima. Ali Bog djeluje prema svojoj logici.
Isus uspoređuje djelovanje Boga po zakonima posijanog sjemena. Najmanje je gorušičino sjeme, gotovo nitko ne mari za njega. Ipak u sebi ima skrivenu dinamiku i snagu rasta. Postaje velikim stablom, skloništem za mnoge ptice. Tako i Bog djeluje. On se gotovo izmiče ljudskom vidu i mogućnostima. Zato Božje kraljevstvo raste drugačije, a ne onako kako bismo mi to željeli. Spavali ili bdjeli, Božje kraljevstvo raste i nitko ne zna kako. Bog uvijek ima svoj način približiti se čovjeku. Iako možda ponekad polako, ipak je to sigurno.
Često želimo brzinska rješenja. I ja gotovo svaki put padnem u tu zamku. Ne volimo dugačke redove. Očekujemo brzo riješiti svoje zahtjeve. Tako smo odgajani. Prema tom načelu očekivanje je gubitak vremena: brza uplata, ekspresno pranje i spremanje, brzi protok informacija, brzi internet, uplate preko sms poruka, ekspres posluga. Mi više ne znamo čekati. Umjesto toga živciramo se i nemamo vremena jedni za druge.
Nije, dakle, čudo da i od Boga očekujemo brzinska uslišanja. Željeli bismo da nam Bog uvaži svaku molitvu. Da nas na brzinu oslobodi poteškoća. Ako ne vidimo rezultata tražimo čarobni štapić među svecima. Ali i to postaje naporno. Teško je moliti a da ne vidimo rezultate. Na kraju odustajemo od Gospodina. Nedostaje nam strpljivosti, ne znamo čekati i zato nam je teško vjerovati. Teško u takvom neraspoloženju podnositi sebe i druge pokraj sebe.
Ima smisla strpljivo čekati u vjeri i predanju! Postojano očekujmo sve od Boga iako možda izgleda da je svaki napor uzaludan. Žurba ne dolazi od Boga, tu čovjek najviše gubi energije i zdravlja. Uništava također i tvoj duhovni život. Zar to nije strašno? Bog ima svoju metodu.
Kraljevstvo je Bože milost nevidljive Božje prisutnosti i ljubavi. I možda često ne vidimo plodove naših dobrih djela, neka nas to ne obeshrabruje. Isus je posijao sjeme Božjega kraljevstva u ovu zemlju. Ni on nije vidio rezultate svoga rada. Što je još gore, svi su ga najbliži na kraju napustili. I Isus poput zrna umire. No njegov se život se ponovno rascvjetao o uskrsnuću. To se događa i nama. Dozvolimo zavesti se gospodinu njegovoj ljubavi. Život j e poligon, borba između tijela i duha. Teško je podnositi svakodnevnu neimaštinu. To je upravo hod u vjeri, hod na tankoj žici iznad provalije.
Sve to Bog zna i uvijek hiti u pomoć. Bog djeluje poput sjemenja, prema svojem osobitom zakonu, upravo poput sjemenja. Samo u njemu je smirenje i snaga. Ponekad je potrebno samo vremena, ali i vrijeme je milostiv dar rasta.
Pater Arek Krasicki
