“Vjerujete li sada?”

56

“Po tome vjerujemo …” a Isus im odgovori: “Vjerujete li sada?” —Ivan 16: 30-31

“Sad vjerujemo …” Ali Isus pita, “vjeruješ li zaista…? Evo dolazi čas … kad ćete me … ostaviti samog“(Ivan 16: 31-32). Mnogi kršćanski radnici ostavili su Isusa Krista samog, a opet, pokušali su mu služiti iz osjećaja dužnosti ili stoga što osjećaju potrebu kao plod vlastite prosudbe. Razlog tomu je zapravo izostanak novog života Isusa uskrslog u nama. Oslanjajući se na vlastito vjersko razumijevanje, naša se duša izvukla iz prisnog odnosa s Bogom (vidi Izreke 3: 5-6). Nije to namjerni grijeh niti ima kazne vezane uz to. No, jednom kad osoba uvidi kako je time narušila svoje razumijevanje Isusa Krista te samoj sebi prouzročila neizvjesnosti, tuge i poteškoće, nema druge nego vratiti se sa sramom, žaljenjem i (po)kajanjem.

Na mnogo dubljoj razini se moramo pouzdati u novi život Isusa uskrslog u nama, nego što je to sada slučaj. Namjesto donošenja vlastitih zdravorazumskih odluka te upućivanja molbi da ih On blagoslovi, trebali bismo izgraditi naviku neprestanog traženja Njegovog savjeta o svemu. On ne može blagosloviti [ljudske] zdravorazumske odluke; to nije sfera i način Njegovog djelovanje, te su odluke nepovezane s [Božjom] stvarnosti. Kada nešto radimo samo radi osjećaja dužnosti, tad zapravo nastojimo ostvariti standard koji je u nadmetanju s Isusom Kristom. Postajemo ponosna, ohola osoba, koja misli da zna što učiniti u svakoj situaciji. Umjesto da smo ustoličili novi život Isusa uskrslog u nama, mi smo osjećaj vlastite dužnosti posjeli na prijestolje svog života. Nije nam rečeno da “hodimo u svjetlu” svoje savjesti ili u svjetlu osjećaja dužnosti, već da “hodimo u svjetlu kao što je On u svjetlu …” (1. Ivanova 1,7). Kad nešto činimo iz osjećaja dužnosti, lako je drugima objasniti razloge svojih postupaka. Međutim, kad nešto učinimo iz poslušnosti Gospodu, tada jednostavno nema drugog objašnjenja osim same poslušnosti. Zato se osobu koje živi svetim životom, može tako lako ismijavati i pogrešno shvatiti.

– Oswald Chambers – kapelan Britanske vojske

Nastojim li živjeti  životom službe iz osjećaja dužnosti i vlastite potrebe ili ga živim stoga što je Krist uskrsnuo u meni?

PODIJELI