Vijesti iz Crkve u Bosni i Hercegovini – pripremio msgr. Ivo Tomašević
U crkvi sv. Alojzija Gonzage u sklopu djelomično vraćenog zdanja Nadbiskupijskog sjemeništa u Travniku 21. rujna kardinal Puljić posvetio je oltar crkve koja je u prošlosti bila desakralizirana nakon što su komunističke vlasti zatvorile sjemenište. Koncelebriralo je 30-ak svećenika, a riječi pozdrava uputio je rektor preč. Željko Marić. Podsjetio je da je sjemenišnu crkvu 1886. godine posvetio sluga Božji dr. Josip Stadler kao i da su komunističke vlasti nakon Drugog svjetskog rata od crkve napravile skladište i sportsku dvoranu. U svojoj homiliji kardinal Puljić govorio je o različitim nedaćama koje su prošli svećenici u sjemeništu u procesu vraćanja crkvene imovine i protumačio simboliku i važnost posvete oltara u koji je ugradio relikvije sv. Cecilije i sv. Polikarpa.
Na blagdan rana sv. Franje, u katedrali Srca Isusova u Sarajevu, 17. rujna, doživotne redovničke zavjete položila je Školska sestra franjevka Bosansko-hrvatske provincije Franciska Ivanović. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je kardinal Puljić uz koncelebraciju brojnih svećenika. U nazočnosti sestara, rodbine, prijatelja i vjernika sestra je izrekla Gospodinu svoje doživotno „Da“, a njezine je zavjete primila provincijska predstojnica s. Kata Karadža. Slavlju doživotnih zavjeta prethodila je jednomjesečna duhovna priprema pod vodstvom s. Celine Vidak.
Tijekom Euharistijskog slavlja koje je 17. rujna u župnoj crkvi u Stocu predvodio mons. Ratko Perić, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski, svečano je proslavljen Zlatni jubilej, 50. obljetnica života i rada sestara Milosrdnica u toj župi. Biskup Perić je, nakon pozdrava župnika don Rajka, zahvalio sestrama za vjerno služenje u stolačkoj župi kroz ovih 50 godina i Crkvi u Hercegovini kroz 145 godina, jer su prve sestre Milosrdnice došle u Mostar, i Bosnu i Hercegovinu, 1872. godine. Sestre su djelovale na 10 mjesta u Hercegovini, danas Mostaru, Tomislavgradu, Ljubuškom i Stocu. Na početku prigodne akademije sve nazočne pozdravila provincijalna glavarica s. M. Julijana iz Sarajeva.
Susret animatora duhovnih zvanja Crkve u Hrvata na temu „Mladi, vjera i zrelo razlučivanje poziva“ održan je od 19. do 21. rujna u duhovnom centru Služavki Maloga Isusa Kuća Navještenja u Gromiljaku nedaleko od Sarajeva. Sudjelovalo je 40 biskupijskih povjerenika i redovničkih animatora iz muških i ženskih zajednica te predstavnika laičkih instituta posvećenih Bogu. „Odlučili smo ove godine da ovaj događaj bude u Bosni i Hercegovini“, kazao je predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za sjemeništa i duhovna zvanja mons. Marin Barišić, nadbiskup splitsko-makarski. Sudionici su posjetili franjevački samostan u Fojnici te se u Sarajevu susreli s kardinalom Puljićem, Kćerima Božje ljubavi, Školskim sestrama franjevkama i Služavkama Maloga Isusa, a pohodili su i izvor sv. Jakova Markijskog u Deževicama.
Na mjestu nekadašnje gotičke crkve iz 14. stoljeća i franjevačkog samostana na Zidinama u Gornjoj Skakavi pokraj Brčkog u Bosanskoj Posavini 17. rujna proslavljen je blagdan Rane Sv. Franje. Okupilo se oko 2000 hodočasnika, a svetu misu predvodio je fra Zdravko Dadić, definitor franjevačke provincije Bosne Srebrene.
Polaganjem vijenaca i svetom misom zadušnicom 16. rujna kod spomen obilježja pobijenima na Hudutskom u ramskom pokraj Jablanice obilježena je 24. obljetnica pogibije 16 pripadnika HVO iz brigade Hrvoje Vukčić Hrvatinić Jajce. Svetu misu zadušnicu slavio je fra Mato Topić, župnik župe Gračac i dekan ramskog dekanata.
Na Dan Družbe Školskih sestara franjevaka Krista Kralja, 13. rujna, u samostanu sv. Franje u Bijelom Polju pokraj Mostara, tijekom molitve Srednjega časa upriličen je obred uvođenja u redovnički život te primanje u postulaturu. Provincijska predstojnica s. Zdenka Kozina primila je u redovnički život djevojke: Ivonu, Mariju, Magdu, Mariju i Moniku, a u postulaturu kandidatice Ivu i Anđelu dok je novakinjama Dajani, Anici i Katarini darovala križ Tau – razlikovni znak Družbe.
U župi sv. Juraja mučenika u Vitezu 18. rujna održan je susret duhovnih asistenata Frame i Franjevačkog svjetovnog reda provincije Bosne Srebrene.
U petak, 15. rujna, svečanim misnim slavljem župa u Čardaku, blizu Modriče, proslavila je svoj patron – Gospu Žalosnu. Koncelebrirano misno slavlje predvodio je vlč. Ilija Marković uz suslavlje župnika, vlč. Pave Kopića, i još 20-ak svećenika.
Dana 15. rujna u naselju Mošunj pokraj Viteza na brdu zvanom Kalvarija svečano je obilježen blagdan Gospe Žalosne u crkvi izgrađenoj 1913. godine na temeljima rimske bazilike i posvećenoj Gospi Žalosnoj.
U župi Imena Marijina u Gromiljaku nedaleko od Sarajeva 17. rujna upriličena je vanjska proslava patrona. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je mons. Franjo Topić, predsjednik HKD “Napredak” i profesor na KBF-u u Sarajevu. Uz župnika, don Iliju Karlovića, koncelebriralo je još deset svećenika.
Nigerija: Otet još jedan katolički svećenik
Prema informativnoj agenciji Fides – samo ove godine – na jugu Nigerije su oteta barem trojica svećenika, od kojih su dvojica nakon nekoliko dana ipak oslobođena, dok je jedan ubijen.
PAPA: Suradnja i zalaganje za opće dobro i potpuno odbijanje korupcije.
Papa Franjo, na Narodnom trgu, u Ceseni, govori građanima (Italia, Cesena, 1. 10. 2017.). – AP
Prirodni resursi – nastavio je – nisu „bunar bez dna“ nego od Boga darovano nam blago, kako bismo ga upotrijebili s poštovanjem i inteligencijom. Treba znati uskladiti zakonite težnje pojedinaca i skupinâ držeći kormilo čvrsto upravljano postizanju zajedničkog interesa svih građana. To je vjerodostojno lice politike i razlog njezina postojanja – nastavio je Papa – služenje na opće dobro čitave zajednice.
Papa je zatim pozvao mlade i one nešto starije da se na odgovarajući način priprave i osobno zauzmu na ovom području, imajući odmah na početku u vidu zajedničko dobro i odbijajući svaku – pa i najmanju korupciju, jer ona je ‘pelin’ političkog poziva koji ne dopušta razvoj društva.
Dobar političar – kada hoće biti dobar – nerijetko ima svoj križ. Mnogo puta vlastite ideje treba ostaviti po strani, a prihvatiti inicijative drugih, učiniti ih zajedničkima i uskladiti ih radi napredovanja općega dobra. Papa je pozvao građane da promišljaju o plemenitosti političkoga djelovanja u korist naroda.
Od protagonista javnoga života treba tražiti dosljednost u zauzimanju i u pripravi, zatim moralna cjelovitost, sposobnost za inicijativu, strpljivost i duševnu snagu za sučeljavanje s današnjim izazovima. „Otkrijte današnju vrijednost ove središnje dimenzije građanskog suživota“. Svi imaju potrebu i pravo da se čuje njihov glas. Sve saslušajte, ali na poseban način mlade i starije – kazao je pozvavši obje skupine na dijalog i međusobnu suradnju.
Svjesno zauzimanje kojemu prethodi istinska priprava dati će da dobro raste na korist i sreću sviju. Potrebno je ponovno pokrenuti prava dobre politike, njezine iskrenosti u služenju javnom dobru, djelujući na način da se smanje nejednakosti i da se konkretnim mjerim mjerama promiču dobro obitelji, da se stvori solidan okvir prava – dužnosti i da ih se i da budu učinkoviti za sve – rekao je Sveti Otac.
Papa je na kraju molio Gospodina da podigne među narodom dobre političare, koji imaju društvo u srcu, narod i dobro siromaha. „Njemu, Bogu pravednosti i mira, povjeravam društveni i civilni život vašega grada“ – rekao je na kraju svoga govora stanovnicima Cesene, papa Franjo.
Papa svećenicima: Ponovno otkrijte radost bivanja svećenikom
Potrebno je ponovno pokrenuti dijalog između mladih i starih – nastavio je Sveti Otac – Starije osobe idu u mirovinu, no njihovo poslanje ne ide u mirovinu, i oni mogu životnom mudrošću podupirati mlade. Stari sanjaju, mladi mijenjanju! Molim vas, brinite o tome da se omogući taj dijalog!
Osim skrbi za mlade, Crkva se također mora brinuti o obiteljima. Gospodin nas poziva na taj posao – kazao je Sveti Otac – naročito u ovo vrijeme koje je teško za obitelj kao instituciju i jezgru društva, kao i za konkretnu obitelj koja mora nositi veliki dio društveno-gospodarske krize, a da pritom ne dobiva odgovarajuću pomoć.
Papa Franjo je uputio zahtjev da posao bude prijateljski nastrojen prema obitelji. Naime, od roditelja, pogotovo očeva, zna čuti da skoro pa i ne viđaju svoju djecu zbog dugog radnog vremena. Ta društveno-gospodarska situacija sprječava dobar odnos između roditelja i njihove djece. Trebamo raditi na tome kako se takvo što ne bi događalo, da roditelji mogu „gubiti“ vrijeme igrajući se sa svojom djecom – kazao je Papa.
Potom se obratio svećenicima. Usredotočujući se na evangelizaciju, Sveti Otac ih je potaknuo da ponovno otkriju radost bivanja svećenikom. Koliko li samo tužnih svećenika ljudi mogu vidjeti – nastavio je – Ponekad pomislim: „Što li si pak doručkovao da tako izgledaš?“ Ne, radost bivanja svećenikom! Radost toga da dan okončamo umorni i da ne moramo uzeti tablete kako bismo mogli zaspati.
Kako bi učinili evangelizaciju djelotvornom, papa Franjo je ponudio nekoliko praktičnih savjeta. Evangelizacija je djelotvorna do one mjere do koje postoji iskrena suradnja među različitim crkvenim pokretima i institucijama. Crkva koja hoda u bratstvu i zajedništvu nudi djelotvorno svjedočanstvo vjere. Kada je ljubav prema Kristu iznad svega, sve se legitimne potrebe stavljaju po strani da bi se zadovoljile potrebe braće i uvijek u Kristu.
Nadalje, važno je biti osjetljiv na potrebe siromašnih. I danas su vidljivi Isusovi ožiljci na tolikoj braći i sestrama koji žive na periferiji društva: obilježeni su patnjom, nelagodom, napuštenošću i siromaštvom. Brinući se za njihove tjelesne i duhovne potrebe, bivamo pročišćeni i preobraženi Božjim milosrđem – napomenuo je Papa.
Sveti je Otac nadalje istaknuo da je nužno odvojiti vrijeme za molitvu i razmatranje Riječi Božje jer molitva daje snagu našem poslanju kao što dokazuje primjer sv. Majke Terezije. Objasnio je da stalni susret s Gospodinom u molitvi postaje bitan za svećenike, osobe posvećenog života i pastoralne djelatnike koji su pozvani ići na periferije. Naš će nam duboki susret s Gospodinom pomoći vidjeti Isusa koji je susretao ljude na ulicama Galileje i gledati u oči drugoga s poštovanjem i ljubavlju te stvoriti revoluciji nježnosti – istaknuo je papa Franjo.
Papa se po završetku govora obratio prisutnim mladima koji su se okupili pred katedralom te ih je potaknuo da razgovaraju sa starijima i da ih slušaju. Tako ćete postati revolucionarni – zaključio je Sveti Otac.
Migranti su ‘borci nade’
„Fenomen migracija“ – nastavio je Sveti Otac – „zahtijeva jasnu viziju i veliku odlučnost, razumijevanje i odgovarajuće strukture, jasne mehanizme koji neće dopuštati iskorištavanje ili zloupotrebu siromaha. Uvjeren sam da je potrebno da više država usvoji privatne i zajedničke programe prihvaćanja te otvori humanitarne koridore za izbjeglice u najtežim situacijama, kako bi izbjegli nepodnošljivo čekanje i iluzorno gubljenje vremena“.
„Uključivanje u društvo započinje s upoznavanjem. Kontakt s drugim dovodi do otkrivanja ‘tajne’ koju svatko nosi sa sobom, i dara kojeg on predstavlja, te mu se možemo otvoriti prihvaćajući ono što vrijedi, učeći voljeti tu osobu, pobjeđujući strah, pomažući uključivanje u novu zajednicu. Svatko od vas ima svoju priču. A ta je priča nešto sveto, moramo ju poštivati, prihvatiti, primiti i pomoći da se ide naprijed. Neki su od vas i maloljetni: ovi mladići i djevojke posebno su potrebni nježnosti i imaju pravo na zaštitu, putem privremenog starateljstva ili čuvanja“.
„Dolazim među vas jer želim u svojim očima nositi vaše oči – gledao sam vaše oči – želim u svojim očima nositi vaše oči, želim u svom srcu ponijeti vaše srce. Želim sa sobom ponijeti vaša lica, što žele ostati u sjećanju, trebaju pomoć, rekao bih „usvajanje“, jer u konačnici vi tražite nekoga tko će se okladiti na vas, tko će vam ukazati povjerenje i pomoći da pronađete budućnost: nada u tu budućnost vas je dovela do ovog mjesta“.
„Znate li što ste vi? Vi ste ‘borci nade’. Neki od vas nisu dospjeli ovdje, jer ih je progutala pustinja ili more. Ljudi se ne sjećaju, no Bog poznaje njihova imena i prima ih u svoju blizinu. Sjetimo ih se u trenutku tišine i molitve za njih“.
Nakon trenutka šutnje i molitve za pokojne, Papa je nastavio: “Vi, borci nade: vama želim da nada ne postane razočaranje ili očaj, zahvaljujući mnogima koji vam pomažu da je ne izgubite. U svom srcu želim nositi vaš strah, teškoće, rizike, nesigurnosti… i ove natpise „pomogni nam da dobijemo dokumente“; osobe koje volite, koje su vam drage i zbog kojih ste krenuli u potragu za budućnošću. Ako vas nosimo u očima i u srcima, lakše ćemo raditi na izgradnji otvorenog grada koji zna stvoriti jednake mogućnosti za svakoga. Stoga vas pozivam da budete otvoreni kulturi ovog grada, spremni na poštivanje zakona ove države“.
„Crkva je majka koja jednako voli svakog čovjeka kao Božjeg sina, Njegove slike. Bologna je oduvijek poznata po prihvaćanju što se obnavlja po solidarnosti, prihvatu u župama i religioznim institucijama, ali i u mnogim obiteljima i društvenim organizacijama. Netko je pronašao novog brata potrebnog pomoći ili sina kojem će pomoći da odraste. Netko je pronašao i nove roditelje u zajedničkoj želji za boljom budućnosti. Htio bih da takva iskustva budu brojnija. Neka se grad ne boji darovati pet kruhova i dvije ribe: Providnost će učiniti svoje i svi će biti nasićeni“.
„Bologna je prvi grad u Evropi koji je prije 760 godina oslobodio sluge od ropstva. Bilo ih je mnogo, točno 5855. No Bologna se nije bojala. Otkupio ih je Grad. Možda su to učinili i zbog ekonomskih razloga, jer sloboda je od koristi i pomaže svima. Nisu se bojali prihvatiti obespravljene i priznati ih kao ljude. Napisali su u jednu knjigu ime svakog od njih. Kako bi htio da i vaša imena budu napisana i zapamćena, kako bi zajedno pronašli, baš kao i u ono vrijeme, zajedničku budućnost. Zahvaljujem vam od srca i blagoslivljam vas, i molim vas da molite za mene“.
Papa: Dijalogom i suradnjom do izlaza iz gospodarske krize
Papa Franjo se danas oko 12 sati na Piazzi Maggiore u talijanskom gradu Bologni susreo s predstavnicima iz svijeta rada, nezaposlenima, sindikalistima i poduzetnicima, a nakon toga je predvodio molitvu Anđeoskog pozdravljenja. U svojem je govoru napomenuo da prisutni predstavljaju različite društvene stranke, često su i u oštrim raspravama, ali su naučili da se jedino zajedničkim snagama može izaći iz krize i izgraditi budućnost. Samo dijalog omogućuje pronalaženje djelotvornih i inovativnih rješenja za sve – kazao je Sveti Otac.
Sveti je Otac potom podsjetio prisutne na to kako se nalaze pred Bazilikom sv. Petronija, koji je poznat kao „Otac i Zaštitnik“, a koji u rukama drži grad Bolognu. S trga se mogu vidjeti tri središnja elementa vašega grada – nastavio je papa Franjo – crkva, gradska vijećnica i sveučilište. Kada ta tri elementa međusobno dijalogiziraju i surađuju, jača „dragocjeni humanizam“ koji oni izražavaju, te grad, takoreći, „diše“, ima obzor i ne boji se suočiti s novim izazovima. Na kraju govora Papa je nazočne potaknuo da njeguju i promiču taj humanizam kako bi tragali za dugoročnim rješenjima na složene probleme našega vremena, ne promatrajući ih samo kao poteškoće, nego kao prilike za rast i poboljšanje.
Sveti je Otac nakon molitve Angelusa podsjetio da je jučer u Bratislavi, glavnom gradu Slovačke, blaženim proglašen Titus Zeman, salezijanski svećenik. Umro je 1969. godine nakon dugogodišnje pastoralne službe i nakon što je za vrijeme komunizma dugo vremena proveo u zatvoru poradi svoje vjere. Neka nas njegovo svjedočanstvo podupire u najtežim trenucima života te nam pomogne prepoznati, pa i u kušnjama, Gospodinovu prisutnost – kazao je Papa. Također je napomenuo da današnjom nedjeljom svoj vrhunac dostiže tjedan koji je na poseban način posvećen Riječi Božjoj, u prigodi jučerašnjeg spomendana sv. Jeronima, velikog učitelja Svetog pisma. Zahvalimo Bogu na daru Njegove Riječi te se obvežimo čitati i razmatrati Bibliju, naročito evanđeljâ – zaključio je papa Franjo.
Papa – Susret sa siromasima, izbjeglicama i zatvorenicima.
koja radost što se u ovoj kući vidimo u tolikom broju! Baš kao i u kući naše Majke, kući milosrđa – Crkvi koja svakoga prima, posebno one koji trebaju neko mjesto. Vi ste u središtu ove kuće. Crkva vas želi u sredini. Ne priprema neko drugo, bilo koje mjesto: u središtu i zajedno. Crkva je Crkva sviju, pogotovo siromaha. Svi smo pozvani, samo po milosti. To je tajna besplatne ljubavi Boga koji nas želi učiniti svojima, ovdje – ne po zasluzi – nego zbog svoje ljubavi.
U ovoj kući obično se slavi otajstvo Euharistije, stol na kojemu kruh i vino postaju Isusovo razlomljeno Tijelo i prolivena Krv, i za mnoštvo ljudi koje On voli. Kako je čudna Božja matematika: množi se samo ako se dijeli! Uvijek pripravimo stol ljubavi za onog koji je treba.
Ljubav nikada nije jednosmjerna, uvijek kruži i svatko ponešto daje i ponešto prima. Svi primamo i svi znamo i možemo darovati toliko toga. Isus nikoga ne odbacuje, niti prezire. On je žedan i traži da mu utažimo žeđ jer s nama hodi i trpi. I upravo mi imamo vrč, možda pomalo trošan, koji mu može dati vode, a to je naše srce! Naš je život uvijek dragocjen i svi imamo ponešto za dati drugima.
Na kraju ćete dobiti najdragocjeniju hranu – Evanđelje – Riječ onoga Boga kojeg svi nosimo u srcu, a koji za nas kršćane ima dobro Isusovo lice. To je za vas! Upravljeno je upravo onima koji su toga potrebni! Uzmite ga svi i ponesite ga kao znak, osobni pečat Božjega prijateljstva koji je postao hodočasnikom i bez mjesta, kako bi ga pripravio za sve. Svi smo putnici, prosjaci ljubavi i nade, i potrebni smo ovoga Boga koji se približava i otkriva u lomljenju kruha.
Ovaj kruh ljubavi koji danas dijelimo među sobom, ponesite i drugima. Darujte svima simpatiju i prijateljstvo. To je obveza koju svi možemo preuzeti. Postoji velika potreba za tim. Vi imate posebnu osjetljivost u razumijevanju ljudske dimenzije jer znate što je to krhkost, potreba da za pruženom rukom, i primiti pomoć ostavljajući ponos po strani.
“Oče naš”, koji ćemo recitirati na kraju, zapravo je molitva siromašnih. Traženje kruha, zapravo, izražava pouzdanje u Boga, za naše primarne životne potrebe. Kako nas je Isus naučio, ova molitva izražava i skuplja glas onih koji trpe zbog nesigurnosti egzistencije i nedostatka onoga nužnog.
Učenicima koji su ga zamolili da ih poduči moliti, Isusa je odgovorio riječima siromahâ koji se obraćaju jednom Ocu i u kojem se svi prepoznaju kao braća. „Oče naš” je molitva koja se govori u množini: kruh koji tražite je “naš”, a to uključuje raspodjelu, sudjelovanje i zajedničku odgovornost. U ovoj molitvi svi prepoznajemo potrebu prevladavanja svih oblika sebičnosti, kako bismo zadobili radost međusobnog prihvaćanja. Danas možemo podijeliti svoj svagdanji kruh. I svi na tome želimo zahvaliti Bogu.
Izvor: Vatikanski radio
