Papa: Postani svjestan svojih grijeha i priznaj ih Bogu da ti oprosti

 

Ne boj se reći istinu o svom životu, ne boj se postati svjestan svojih grijeha, priznajući ih Bogu kako bi ti oprostio – istaknuo je papa Franjo na jutarnjoj misi u Domu svete Marte, razmišljajući o odlomku iz Evanđelja po Luki, koji nam donosi Herodovu reakciju na Kristovo propovijedanje.Papa je podsjetio da su neki Isusa povezivali s Ivanom Krstiteljem i Ilijom, a drugi su ga pak smatrali prorokom. Herod, dakle, nije znao što misliti, ali je u nutrini nešto osjećao. To nije bila znatiželja, nego grizodušje u srcu: želio je vidjeti Isusa kako bi se smirio. Želio je vidjeti Kristova čudesa, no Isus je „odbio cirkusirati pred njim“. Herod ga je stoga predao Pilatu, a Isus je platio smrću. Tako je Herod jedan zločin prekrio drugim, grižnju savjesti prekrio je drugim zločinom, kao kad netko ubije iz straha – rekao je Sveti Otac.Prema tome, grižnja savjesti nije puko „podsjećanje na nešto“, nego „otvorena rana“. To je rana koja boli kada smo u životu učinili loše stvari – kazao je papa Franjo – No to je skrivena rana, ona se ne vidi, čak ju ni ja ne vidim jer sam se navikao nositi ju i otupljivati ju. Ona je tu i neki ju dodiruju, ali rana ostaje unutra. I kada ta rana boli, osjećamo kajanje. Ne samo da sam svjestan kako sam učinio nešto loše, nego to osjećam: osjećam u srcu, u tijelu, u duši, u životu. I tu dolazi do iskušenja da prekrijem grižnju savjesti kako ju više ne bih osjećao – napomenuo je Sveti Otac. No milost je osjećati da nas savjest optužuje, da nam nešto govori. S druge pak strane, Papa je kazao da nitko od nas nije svetac, te smo skloniji primijetiti tuđe grijehe, a ne svoje.

Mi moramo, ako smijemo tako reći, pokrstiti „ranu“, odnosno dati joj ime – objasnio je Sveti Otac. Ali kako ostvariti to? Prvenstveno molitvom – istaknuo je Papa te nastavio: Gospodin čuje tvoju molitvu. Potom preispitaj svoj život. „Ali ako ne vidim gdje se nalazi ta bol, odakle dolazi, što mi je činiti?“ – Tada moraš zamoliti nekoga da ti pomogne izvući ranu van i zatim joj dati ime. Osjećam grižnju savjesti jer sam učinio to i to, jer sam učinio nešto konkretno – rekao je papa Franjo te istaknuo da je to istinska poniznost pred Bogom i da je to nužno za iscjeljenje.

Mi moramo učiti znanost i mudrost samooptuživanja – nastavio je Papa – Optužujem samoga sebe, osjećam bol koju uzrokuje rana, činim sve kako bih saznao odakle dolazi taj simptom i potom se optužujem. Ne boj se grižnje savjesti: ona je znak spasenja. Boj se pak toga da je pokriješ, zataškaš, prikriješ, sakriješ… I tako nas Gospodin iscjeljuje – napomenuo je Sveti Otac te zaključio molitvom da nam Gospodin udijeli tu milost hrabrosti da se optužujemo kako bismo napredovali na putu praštanja.

Papa Franjo na općoj audijenciji: Ne bojte se dijeliti nadu

 

Ne bojte se dijeliti nadu – istaknuo je papa Franjo na današnjoj općoj audijenciji na Trgu svetoga Petra, nastavljajući niz kateheza o kršćanskoj nadi. Tema jutrošnjeg promišljanja je bila „Neprijatelji nade“. Nada održava život uspravnim, štiti ga i jača – kazao je tom prilikom Papa.Nada je težnja u srcu onoga koji kreće na putu, koji ostavlja svoj dom, svoju zemlju, ponekad i svoju obitelj, kako bi se dao u potragu za boljim životom. Nada je također poticaj u srcu onoga koji prihvaća: želja za susretom, međusobnim upoznavanjem, dijalogom. Nada je i poticaj da podijelimo putovanje kao što podsjeća i kampanja Međunarodnoga Caritasa, koju pokrećemo danas – rekao je papa Franjo te nastavio – Braćo i sestre, ne bojmo se podijeliti putovanje! Nemojmo se bojati dijeliti nadu!No kao i svako dobro u svijetu i nada ima svoje neprijatelje – upozorio je Sveti Otac. Jedan od njezinih neprijatelja jest „pun trbuh“. Onomu kojemu je sve u životu bilo lijepo, često više nije sposoban zaželjeti nešto od života. Siromašni su ti koji su prvi nositelji nade. Drugim riječima, nada je u prvom redu krjepost siromahâ.

Sljedeći je neprijatelj nade praznina duše. To je jedna od najgorih prepreka za nadu, i za duhovni život kršćanina. Podsjetio je da su ranokršćanski monasi i pustinjaci tog protivnika revnovanja za dobro nazivali „podnevnim vragom“ jer dolazi za danjeg svjetla dok smo zauzeti svojim redovnim zadacima i poslom. To iskušenje dolazi kad ga najmanje očekujemo: dani postaju monotoni i dosadni, nijedna se vrijednost ne čini dostojna napora. Riječ je o acediji, duhovnoj tuposti, koja nagriza život iznutra ostavljajući iza sebe „praznu ljušturu“.

Kad naše snage oslabe i kad borba protiv tog nutarnjeg nagrizanja našeg života postane teška, uvijek možemo posegnuti za Isusovim imenom i moliti: Gospodine Isuse Kriste, Sine Božji, smiluj se meni grješniku! – istaknuo je Papa te nastavio – Ako je Isus pobijedio svijet, onda je sposoban pobijediti sve ono u nama što se protivi dobru. Ako je Bog za nas, nitko nam neće oduzeti krjepost koja nam je nedvojbeno potrebna za život. Nitko nam neće oduzeti nadu.

Kao što smo jučer najavili, papa Franjo je nakon kateheze pokrenuo dvogodišnju kampanju Međunarodnoga Caritasa pod nazivom „Podijelimo putovanje“, kojoj je cilj promicanje kulture susreta te potaknuti ljude da otvorena srca i uma prihvate migrante i izbjeglice. Sveti je Otac među ostalim kazao da nas Krist potiče da prihvatimo svoju braću i sestre otvorenih ruku, spremnih za iskreni zagrljaj, te je također zahvalio članovima Caritasa i drugih Crkvenih organizacijâ na njihovoj neprestanoj predanosti u korist migranata, kazavši da oni predstavljaju znak otvorene i uključive Crkve koja prihvaća.

Papa Franjo se susreo s ruskim metropolitom Hilarionom

Papa Franjo se susreo s ruskim metropolitom Hilarionom (Vatikan, 26. rujna 2017.) – RV

27/09/2017 15:49
Papa Franjo se jučer (26. rujna) u Vatikanu susreo s metropolitom Hilarionom, pročelnikom odjela za vanjske poslove Ruske pravoslavne Crkve, koji je došao u Rim zahvaliti Svetom Ocu na posudbi relikvijâ sv. Nikole, biskupa Mire. Naime, svečeve su relikvije, koje se inače nalaze u južnotalijanskom gradu Bariju, dva mjeseca bile u Moskvi i Sankt Peterburgu te su privukle velik broj pravoslavnih hodočasnika.U razgovoru za našu radijsku postaju, metropolit je rekao da su on i Papa razgovarali o napetostima u Ukrajini, kao i o zajedničkim nastojanjima da podupru kršćane na Bliskom istoku. Usprkos zatopljenju odnosa između Moskve i Rima, napomenuo je da zasad nema planova za Papin pohod Rusiji ili posjet patrijarha Kirila Vatikanu.Naglasio je da je translacija, odnosno prijenos relikvija sv. Nikole u Rusiju bio poseban događaj jer je skoro 2.5 milijuna ljudi došlo da bi ih častilo te su znali stajati u redovima i po deset sati. Napomenuo je da su se kroz mnogo desetljeća razvijali odnosi između katolika i pravoslavaca daleko od očiju običnih ljudi u Rusiji. Prvi događaj koji im je privukao pažnju bio je povijesni susret pape Franje i patrijarha Kirila u veljači prošle godine, no prvi događaj u kojem je puk sudjelovao bilo je štovanje relikvija.

Na pitanje o zajedničkim projektima, metropolit Hilarion je rekao da je njegova Crkva uspostavila radnu skupinu s katolicima kako bi omogućila humanitarnu pomoć kršćanima na Bliskom istoku, posebno u katalogiziranju crkvi, manastira i svetišta koji su uništeni za vrijeme rata u Siriji. Izrazio je nadu da će rat uskoro završiti, dodajući da će obnova zemlje i crkvi, kao i omogućavanje sigurnih prostora kako bi se kršćani vratili svojim kućama, biti ogromna zadaća.

Govoreći pak o vjerskoj slobodi u Rusiji, metropolit je brige nekih novinara ocijenio kao neutemeljene. Rekao je da je Jehovinim svjedocima nedavno zabranjeno djelovanje u toj zemlji jer ih se ne smatra kršćanskom Crkvom, već sektom.

Također je kazao da je s papom Franjom razgovarao o situaciji u Ukrajini gdje su, po njegovu mišljenju, kršenjâ vjerskih slobodâ vidljiva i otvorena. Spomenuo je zakone koje je predložio ukrajinski parlament, a kojim bi se diskriminiralo protiv Ukrajinske pravoslavne Crkve Moskovskog patrijarhata, koju se optužuje da je ruski agent i prema njoj se odnosi kao prema stranoj vjerskoj organizaciji.

Unatoč želji za pomirenjem, izraženoj u zajedničkoj deklaraciji pape Franje i patrijarha Kirila, metropolit Hilarion je rekao da je teško govoriti o napretku odnosâ između pravoslavaca i grkokatolika u Ukrajini. Dodao je kako prvi korak mora biti da se obje konfesije suzdrže od agresivne retorike.

Papina poruka Kongregacijama sv. Vinka Paulskog

 

Papa Franjo poslao je jutros poruku članovima Vinkovske obitelji koji obilježavaju četiristotu obljetnicu svog osnutka, a čiji je utemeljitelj francuski svećenik, sveti Vinko Paulski.Godine 1617. otac Vinko je započeo svoje djelovanje među siromašnim, farmerskim obiteljima, uz potporu skupine bogatih pariških žena, poznatih kao Kćeri milosrđa. Prikupljali su sredstva za misionarske aktivnosti, za osnivanje bolnica, za pružanje podrške žrtvama rata i otkup robova s galija koje su se vraćale iz Sjeverne Afrike.Zahvaljujući članovima Vinkovske obitelji za djelo koje danas rade među najmarginaliziranijim ljudima, papa Franjo podsjeća da je tijekom čitava života Vinko Paulski tražio Božju prisutnost u životu siromahâ.

Jednostavnost i velikodušnost

Posvetivši život promicanju poruke Božje ljubavi najpotrebnijima – rekao je Papa – sveti Vinko je nadahnuo i druge da ga slijede. Posebnu pozornost posvetio je formiranju svećenika, pozivajući ih da se ravnaju po jednostavnosti, velikodušnosti i prirodnog stila života.

Suutemeljiteljica Luisa de Marillac

“Zrno gorušice” Kćeri milosrđa, koje je Svetac utemeljio prije četiri stoljeća, izniklo je i izraslo u “veliko stablo” institutâ i organizacijâ koje danas čine Vinkovsku obitelj. Posebno je podsjetio na Vinkovu “proročku intuiciju” kojom je ocrtao duhovne darove i senzibilitet su-utemeljiteljice Luise de Marillac.

Pronaći Isusa u siromašnima

Papa Franjo izrazio nadu da će članovi Vinkovske obitelji, u ovoj godini slavlja, produbiti karizmu svojih utemeljitelja, vraćajući se izvoru milosti – Isusu – s kojim se susreću u siromašnima i onima bez glasa. Pozvani ste doprijeti do periferija ljudskog stanja, kao sjeme koje raste na tvrdom tlu, da donesete utjehu i ljubav prema srcima koja su otvrdnuta zbog zanemarivanja i odbačenosti.

Transformirajte društvo

Sveti Vinko danas govori svima nama – rekao je papa Franjo – pozivajući nas da budemo u pokretu i otvoreni Gospodinovim iznenađenjima. Poziva nas na život zajedništva, oslobađajući se složenog jezika, samoposlužničke retorike ili privrženosti materijalnim stvarima. Poput njega, trebamo naučiti mijenjati svoje društvo, ulagati u formaciju i živjeti u bliskom kontaktu s onima koji najviše trpe.

Svjetski dan siromašnih

Na kraju, podsjećajući na prvi Svjetski dan siromaha, kojeg je sazvao za 19. studenoga, Papa Franjo je rekao da – u onima koji trpe – trebamo naučiti doticati Kristovo tijelo. Uzdajući se u Boga, možemo postati konkretnim znakom Kristove ljubavi za sve najpotrebnije – stoji između ostalog u zaključku poruke Svetog Oca spomenutoj Kongregaciji.

Papa Franjo: Ući u odnos prisnosti s Gospodinom

 

“Oni koji slušaju Božju riječ i čuvaju je” – to je za Isusa pojam obitelji; obitelji “šire od one u kojoj se dolazi na svijet” – primijetio je Papa Franjo na početku svoje današnje propovijedi, na misi slavljenoj u Domu Svete Marte.Nadahnut recima iz današnjeg evanđelja po Luki, gdje je Gospodin ‘majkom’, ‘bratom’ i ‘obitelji’, nazvao one koji su se oko njega okupljali i slušali ga, Papa je rekao da nas to nuka „da mislimo na pojam prisnosti ili familijarnosti s Bogom i s Isusom”, što je više od onoga „biti učenicima” ili “prijateljima”. Ipak, nije to ni „formalan”, ni „kulturan”, a niti „diplomatski” stav – istaknuo je Sveti Otac. „Što dakle znači ta riječ (prisnost) koju su koristili duhovni oci Crkve i nas poučili?”.To prije svega znači „ući u Isusovu kuću; ući u to ozračje, doživjeti ga. Tamo živjeti, kontemplirati i biti slobodan. Jer djeca su slobodna; oni koji žive u Gospodinovoj kući su slobodni; oni koji ga poznaju su slobodni. Drugi su – ako se poslužimo riječima biblije – „djeca ropkinje” – da tako kažemo. Kršćani su, ali se ne usuđuju ‘prići’; ne usuđuju se ući u prisan, familijaran odnos s Gospodinom te uvijek postoji nekakva „udaljenost“ koja ih odvaja od Gospodina” – objasnio je Papa.

No, prisnost s Isusom – kako nas uče veliki Sveci – također znači ‘biti s njim’, gledati ga, slušati njegove riječi, nastojati ih prakticirati, razgovarati s njime.” To je molitva – rekao je papa Franjo – ta molitva koja otvara put: „Gospodine, što ti misliš?” – to je prisnost, zar ne? Sveta Terezija je govorila da posvuda nalazi Gospodina; bila je s njim prisna, pa čak i među kuhinjskim posuđem! Prisnost s Gospodinom…” – rekao je Papa.

Konačno prisnost je i „boraviti” u Isusovoj prisutnosti kao što to on sam savjetuje na Posljednjoj večeri ili kao na početku evanđelja, kada Ivan Krstitelj kaže: ‘Evo Jaganjca Božjega koji oduzima grijehe svijeta’ te Andrija i Ivan pođu za Isusom” i – kako je pisano – ‘Ostadoše kod njega (čitav) taj dan’ ” – pojasnio je Sveti Otac.

To je, dakle, stav prisnosti, a ne ono što neki dobri kršćani – koji se drže podalje od Isusa, kažu – ‘ti tamo, a ja ovdje’. „Zakoračimo dakle prema tom stavu prisnosti s Gospodinom. Kršćanin koji je u svojim problemima; koji ulazi u autobus, u Metro i razgovara s Gospodinom ili barem zna da ga Gospodin gleda i da mu je blizu – to je prisnost, blizina; kad se osjećaš članom Isusove obitelji… Zamolimo tu milost za sve nas: da shvatimo što znači prisnost s Gospodinom. Neka nam tu milost Gospodin i udijeli” – poželio je na kraju svoje propovijedi papa Franjo.

 

 

 

 

 

Izvor: Vatikanski radio

PODIJELI