Papa: Postani svjestan svojih grijeha i priznaj ih Bogu da ti oprosti
Mi moramo, ako smijemo tako reći, pokrstiti „ranu“, odnosno dati joj ime – objasnio je Sveti Otac. Ali kako ostvariti to? Prvenstveno molitvom – istaknuo je Papa te nastavio: Gospodin čuje tvoju molitvu. Potom preispitaj svoj život. „Ali ako ne vidim gdje se nalazi ta bol, odakle dolazi, što mi je činiti?“ – Tada moraš zamoliti nekoga da ti pomogne izvući ranu van i zatim joj dati ime. Osjećam grižnju savjesti jer sam učinio to i to, jer sam učinio nešto konkretno – rekao je papa Franjo te istaknuo da je to istinska poniznost pred Bogom i da je to nužno za iscjeljenje.
Mi moramo učiti znanost i mudrost samooptuživanja – nastavio je Papa – Optužujem samoga sebe, osjećam bol koju uzrokuje rana, činim sve kako bih saznao odakle dolazi taj simptom i potom se optužujem. Ne boj se grižnje savjesti: ona je znak spasenja. Boj se pak toga da je pokriješ, zataškaš, prikriješ, sakriješ… I tako nas Gospodin iscjeljuje – napomenuo je Sveti Otac te zaključio molitvom da nam Gospodin udijeli tu milost hrabrosti da se optužujemo kako bismo napredovali na putu praštanja.
Papa Franjo na općoj audijenciji: Ne bojte se dijeliti nadu
Sljedeći je neprijatelj nade praznina duše. To je jedna od najgorih prepreka za nadu, i za duhovni život kršćanina. Podsjetio je da su ranokršćanski monasi i pustinjaci tog protivnika revnovanja za dobro nazivali „podnevnim vragom“ jer dolazi za danjeg svjetla dok smo zauzeti svojim redovnim zadacima i poslom. To iskušenje dolazi kad ga najmanje očekujemo: dani postaju monotoni i dosadni, nijedna se vrijednost ne čini dostojna napora. Riječ je o acediji, duhovnoj tuposti, koja nagriza život iznutra ostavljajući iza sebe „praznu ljušturu“.
Kad naše snage oslabe i kad borba protiv tog nutarnjeg nagrizanja našeg života postane teška, uvijek možemo posegnuti za Isusovim imenom i moliti: Gospodine Isuse Kriste, Sine Božji, smiluj se meni grješniku! – istaknuo je Papa te nastavio – Ako je Isus pobijedio svijet, onda je sposoban pobijediti sve ono u nama što se protivi dobru. Ako je Bog za nas, nitko nam neće oduzeti krjepost koja nam je nedvojbeno potrebna za život. Nitko nam neće oduzeti nadu.
Kao što smo jučer najavili, papa Franjo je nakon kateheze pokrenuo dvogodišnju kampanju Međunarodnoga Caritasa pod nazivom „Podijelimo putovanje“, kojoj je cilj promicanje kulture susreta te potaknuti ljude da otvorena srca i uma prihvate migrante i izbjeglice. Sveti je Otac među ostalim kazao da nas Krist potiče da prihvatimo svoju braću i sestre otvorenih ruku, spremnih za iskreni zagrljaj, te je također zahvalio članovima Caritasa i drugih Crkvenih organizacijâ na njihovoj neprestanoj predanosti u korist migranata, kazavši da oni predstavljaju znak otvorene i uključive Crkve koja prihvaća.
Papa Franjo se susreo s ruskim metropolitom Hilarionom
Na pitanje o zajedničkim projektima, metropolit Hilarion je rekao da je njegova Crkva uspostavila radnu skupinu s katolicima kako bi omogućila humanitarnu pomoć kršćanima na Bliskom istoku, posebno u katalogiziranju crkvi, manastira i svetišta koji su uništeni za vrijeme rata u Siriji. Izrazio je nadu da će rat uskoro završiti, dodajući da će obnova zemlje i crkvi, kao i omogućavanje sigurnih prostora kako bi se kršćani vratili svojim kućama, biti ogromna zadaća.
Govoreći pak o vjerskoj slobodi u Rusiji, metropolit je brige nekih novinara ocijenio kao neutemeljene. Rekao je da je Jehovinim svjedocima nedavno zabranjeno djelovanje u toj zemlji jer ih se ne smatra kršćanskom Crkvom, već sektom.
Također je kazao da je s papom Franjom razgovarao o situaciji u Ukrajini gdje su, po njegovu mišljenju, kršenjâ vjerskih slobodâ vidljiva i otvorena. Spomenuo je zakone koje je predložio ukrajinski parlament, a kojim bi se diskriminiralo protiv Ukrajinske pravoslavne Crkve Moskovskog patrijarhata, koju se optužuje da je ruski agent i prema njoj se odnosi kao prema stranoj vjerskoj organizaciji.
Unatoč želji za pomirenjem, izraženoj u zajedničkoj deklaraciji pape Franje i patrijarha Kirila, metropolit Hilarion je rekao da je teško govoriti o napretku odnosâ između pravoslavaca i grkokatolika u Ukrajini. Dodao je kako prvi korak mora biti da se obje konfesije suzdrže od agresivne retorike.
Papina poruka Kongregacijama sv. Vinka Paulskog
Jednostavnost i velikodušnost
Posvetivši život promicanju poruke Božje ljubavi najpotrebnijima – rekao je Papa – sveti Vinko je nadahnuo i druge da ga slijede. Posebnu pozornost posvetio je formiranju svećenika, pozivajući ih da se ravnaju po jednostavnosti, velikodušnosti i prirodnog stila života.
Suutemeljiteljica Luisa de Marillac
“Zrno gorušice” Kćeri milosrđa, koje je Svetac utemeljio prije četiri stoljeća, izniklo je i izraslo u “veliko stablo” institutâ i organizacijâ koje danas čine Vinkovsku obitelj. Posebno je podsjetio na Vinkovu “proročku intuiciju” kojom je ocrtao duhovne darove i senzibilitet su-utemeljiteljice Luise de Marillac.
Pronaći Isusa u siromašnima
Papa Franjo izrazio nadu da će članovi Vinkovske obitelji, u ovoj godini slavlja, produbiti karizmu svojih utemeljitelja, vraćajući se izvoru milosti – Isusu – s kojim se susreću u siromašnima i onima bez glasa. Pozvani ste doprijeti do periferija ljudskog stanja, kao sjeme koje raste na tvrdom tlu, da donesete utjehu i ljubav prema srcima koja su otvrdnuta zbog zanemarivanja i odbačenosti.
Transformirajte društvo
Sveti Vinko danas govori svima nama – rekao je papa Franjo – pozivajući nas da budemo u pokretu i otvoreni Gospodinovim iznenađenjima. Poziva nas na život zajedništva, oslobađajući se složenog jezika, samoposlužničke retorike ili privrženosti materijalnim stvarima. Poput njega, trebamo naučiti mijenjati svoje društvo, ulagati u formaciju i živjeti u bliskom kontaktu s onima koji najviše trpe.
Svjetski dan siromašnih
Na kraju, podsjećajući na prvi Svjetski dan siromaha, kojeg je sazvao za 19. studenoga, Papa Franjo je rekao da – u onima koji trpe – trebamo naučiti doticati Kristovo tijelo. Uzdajući se u Boga, možemo postati konkretnim znakom Kristove ljubavi za sve najpotrebnije – stoji između ostalog u zaključku poruke Svetog Oca spomenutoj Kongregaciji.
Papa Franjo: Ući u odnos prisnosti s Gospodinom
No, prisnost s Isusom – kako nas uče veliki Sveci – također znači ‘biti s njim’, gledati ga, slušati njegove riječi, nastojati ih prakticirati, razgovarati s njime.” To je molitva – rekao je papa Franjo – ta molitva koja otvara put: „Gospodine, što ti misliš?” – to je prisnost, zar ne? Sveta Terezija je govorila da posvuda nalazi Gospodina; bila je s njim prisna, pa čak i među kuhinjskim posuđem! Prisnost s Gospodinom…” – rekao je Papa.
Konačno prisnost je i „boraviti” u Isusovoj prisutnosti kao što to on sam savjetuje na Posljednjoj večeri ili kao na početku evanđelja, kada Ivan Krstitelj kaže: ‘Evo Jaganjca Božjega koji oduzima grijehe svijeta’ te Andrija i Ivan pođu za Isusom” i – kako je pisano – ‘Ostadoše kod njega (čitav) taj dan’ ” – pojasnio je Sveti Otac.
To je, dakle, stav prisnosti, a ne ono što neki dobri kršćani – koji se drže podalje od Isusa, kažu – ‘ti tamo, a ja ovdje’. „Zakoračimo dakle prema tom stavu prisnosti s Gospodinom. Kršćanin koji je u svojim problemima; koji ulazi u autobus, u Metro i razgovara s Gospodinom ili barem zna da ga Gospodin gleda i da mu je blizu – to je prisnost, blizina; kad se osjećaš članom Isusove obitelji… Zamolimo tu milost za sve nas: da shvatimo što znači prisnost s Gospodinom. Neka nam tu milost Gospodin i udijeli” – poželio je na kraju svoje propovijedi papa Franjo.
Izvor: Vatikanski radio