UN: Nadbiskup Gallagher pozvao zemlje da učine više kako bi spriječile ratove
U kontekstu rasta napetosti između Sjedinjenih Američkih Država i Sjeverne Koreje, tajnik za odnose s državama uputio je poziv na diplomaciju i dijalog. Sve bi države trebale brzo i odlučno odstupiti od trenutačne eskalacije vojnih pripremâ – istaknuo je nadbiskup.
Ujedno je ponovio dramatični apel pape Pija XII. upućen nekoliko dana prije izbijanja Drugog svjetskog rata: „Opasnost je neposredna, ali još ima vremena. Mirom se ništa ne gubi, a ratom se može izgubiti sve. Neka se ljudi vrate međusobnom razumijevanju, neka se vrate pregovorima. Pregovarajući u dobroj volji, poštujući pritom međusobna pravâ, shvatit će da iskreni i aktivni pregovori nikada ne isključuju častan uspjeh.“
Katolički prelat je naglasio da bi najveće države kao i one koje imaju snažniju tradiciju poštovanja ljudskih prava trebale biti prve koje će poduzeti velikodušne inicijative za mir. Moraju se iskoristiti svi diplomatski i politički putovi posredovanja kako bi se izbjeglo ono neizrecivo – kazao je.
Nadbiskup Gallagher je govorio i o očuvanju stvorenja, odnosno zaštiti okoliša. U tom je pogledu važna tzv. Agenda 2030 čiji je cilj iskorjenjivanje siromaštva, borba protiv neravnopravnosti i nepravde te rješavanje pitanja klimatskih promjena do 2030. godine. Kazao je da je i Pariški sporazum o klimatskim promjenama važan korak koji Sveta Stolica podupire.
Što se političkih obaveza tiče, katolički je prelat napomenuo da je i papa Franjo upozorio Ujedinjene narode i međunarodnu zajednicu na opasnost „lijepih izjava“. Iz tog se razloga moramo čuvati pukog umirivanja savjesti i rječitih govora samo zato što postoji Agenda 2030 kao i drugi međunarodni ugovori. Naprotiv, ne smijemo samo čekati da se nekako ispune ciljevi i ostvare politička obećanja. To znači da bismo trebali usmjeriti svoj pogled prema glavnim izazovima s kojima se ljudi suočavaju i s kojima će se suočavati, te da što prije odgovorimo na njih, a da pritom ne čekamo na nove sporazume.
Vatikanski je ministar vanjskih poslova podsjetio također na sukobe koji su još uvijek u tijeku. Naveo je tako dramatičnu situaciju na Bliskom istoku – prije svega u Siriji i Jemenu – kao i rat u istočnoj Ukrajini, katastrofalno stanje u Nigeriji, Somaliji i Mjanmaru, te političke podjele i nestabilnost u Venezueli. Kazao je da je u svim tim kriznim slučajevima potreban dijalog i pomoć međunarodne zajednice.
Nadbiskup Gallagher je govorio i o trgovini drogom – koja uključuje trgovinu ljudima i oružjem, pranje novca i izrabljivanje djece – kao sukob koji ubija milijune i ugrožava vjerodostojnost naših institucija. Napomenuo je potom da se Sveta Stolica bavi izazovima borbe protiv korupcije i terorizma te promicanjem stabilnog mira i cjelovitog ljudskog razvoja u mnogim zemljama. Kad je riječ o terorizmu, katolički je prelat rekao da mu se možemo suprotstaviti jedino povezanijim i dosljednijim mjerama na međunarodnoj razini.
Komentirajući pak fenomen prisilnih migracija, nadbiskup Gallagher je kazao da nas naše zajedničko čovještvo potiče da prihvaćamo, štitimo, promičemo i integriramo one koji bježe od rata i drugih protivnih uvjeta. Potaknuo je zemlje da zajedno rade na otvaranju sigurnih i zakonitih putova za migrante, te da se bore protiv zla trgovine ljudima i ljudskim organima. Konačno, tajnik Svete Stolice za odnose s državama osudio je širenje nuklearnog oružja, pozivajući na snažniju kontrolu oružja, te je ponovio Papin apel za zabranu i uklanjanje nuklearnog oružja.
PAPA: “Bog nas traži i čeka; otvorimo mu vrata bez straha!”
U prispodobi današnjeg evanđelja “Bog nas izlazi tražiti pet puta”, on je Gospodar koji tijekom dana, od ranoga jutra do večeri, neumorno izlazi na trg kako bi našao radnike za svoj vinograd, jer nas voli – kazao je papa Franjo.
Koliko se puta zadržavamo na trgu po čitav dan, a biti na trgu znači ostati u svijetu; ostati u grijesima” – rekao je Papa, objasnivši kako za Boga nikad nije kasno! To je njegova logika i on je izašao iz sebe i poslao svoga Sina da nas traži”.
I Božja ljubav prema nama slična je ljubavi onog oca koji se ne umara čekajući svog izgubljenog sina: “To je srce našega Boga: uvijek nas čeka”. Gospodin uvijek prvi čini korak prema nama”. Ne umara se izlaziti i poštuje slobodu svakoga čovjeka, ali je tu i čeka “da mu odškrinemo vrata. Naš Bog je ponizan; ponizuje se i čekajući nas” – objasnio je Sveti Otac.
Svatko od nas stoga treba susret s Gospodinom kako bi nam On dao snage da nastavimo naprijed, ali moramo biti oprezni jer On prolazi, a bilo bi žalosno da ga ne primijetimo. “Danas zamolimo za milost sigurnosti, da nas Bog čeka. Da, čeka mene, s mojim grijesima, nedostacima i problemima. Svi ih imamo. Najgori od grijeha” je ” nepouzdanje u Božju ljubav” – pojasnio je papa Franjo.
Obrativši se prisutnima i njihovim obiteljima, zaključio je: “Neka vam Gospodin udijeli ovu milost. Meni također i svima; milost da budem siguran da je On uvijek na vratima i čeka me da mu malo odškrinem vrata te uđe.
I nemojte se bojati: kad se izgubljeni sin susreo s ocem, otac je sišao s terase i otišao mu ususret. Žurio se, a Evanđelje dalje kaže da – kad mu je sin počeo govoriti “Oče, sagriješio sam…” nije mu dao da nastavi, nego ga je zagrlio i izljubio… „To je ono što nas čeka kad mu malo otvorimo vrata: Očev zagrljaj!“ – kazao je na koncu propovijedi, članovima Vatikanskoga žandarmerijskog korpusa, Sveti Otac”.
Papa primio članove zakladâ osnovane radi potpore Švicarske garde
Ljubav prema bližnjemu odgovara Kristovu nalogu i primjeru ako se temelji na istinskoj ljubavi prema Bogu – kazao je Papa te nastavio – Tako je kršćaninu moguće, putem svoga predanja, pomoći drugima doživjeti providnosnu nježnost Oca Nebeskog. Kako bismo očitovali ljubav prema bližnjemu, nužno je primiti ju od vatre božanske ljubavi, i to putem molitve, slušanjem Riječi Božje i putem svete Euharistija. Pomoću tih je duhovnih izvora moguće djelovati u logici darivanja i služenja – napomenuo je Sveti Otac.
Zahvalio je potom članovima zakladâ za sve što čine za mlade Švicarce koji odlučuju nekoliko godina svoga života provesti u službi Crkve i Svete Stolice. Iskoristio je priliku da istakne koliko je dragocjena diskretna, stručna i nesebična prisutnost Švicarske garde, kao i to koliko su korisni za dobar slijed aktivnosti u Vatikanu. Neka vas i vaše obitelji čuvaju Blažena Djevica Marija i sv. Nikola iz Flüe te vas učine sve više svjedocima vjere i dobrote – zaključio je papa Franjo.
Papa: Gospodinova utjeha te pokreće i umnaža tvoju ljubav, vjeru i nadu
Svaki kršćanin, dakle, može računati s Božjim posjetom. Bit će „slabijih i jačih trenutaka“, no Gospodin nam uvijek daje osjetiti svoju prisutnost – napomenuo je Sveti Otac. Stoga je potrebno iščekivati taj događaj pomoću najponiznije od svih vrlina – nade. Ona je uvijek malena, ali mnogo puta je jaka, iako je skrivena poput žara ispod pepela. Ako kršćanin ne živi „u napetosti“ u odnosu na Božju utjehu – kazao je papa Franjo – onda je riječ o zatvorenom kršćaninu.
Poziv je to da „prepoznamo“ utjehu jer postoje lažni proroci koji nas naizgled tješe, no umjesto toga nas obmanjuju. Utjeha nije radost koju se može kupiti. Gospodinova utjeha – nastavio je Papa – te dotiče, ona te pokreće, umnaža tvoju ljubav, vjeru i nadu, i također te dovodi do toga da oplakuješ svoje grijehe. I također, kada promatramo Isusa i Njegovu muku: plačemo s Isusom… Osim toga, uzdiže ti dušu prema nebeskim stvarima, Božjim stvarima, smiruje ti dušu Gospodinovim mirom. To je istinska utjeha. Nije riječ o zabavi: zabava nije uvijek loša, ljudi smo i ona nam je potrebna. No utjeha te zahvaća, i tada Božja prisutnost postaje „opipljiva“, te čovjek prepoznaje: To je Gospodin! – rekao je papa Franjo.
Sveti je Otac potaknuo da u molitvi zahvaljujemo Gospodinu koji nas dolazi posjetiti, pomoći nam ići naprijed, kako bismo se nadali, da bismo mogli nositi križ. U konačnici, potaknuo je da čuvamo primljenu utjehu. Čuvajte tragove utjehe u svojem sjećanju, kao što je narod Božji očuvao sjećanje na oslobođenje [iz sužanjstva]. Čekajte na utjehu, prepoznajte ju i očuvajte ju. A kada prođe taj snažan trenutak, što ostaje? Mir, tȁ mir je najviša razina utjehe – zaključio je Papa.
Papin brzojav povodom talijanskog nacionalnog dana posvećenog uklanjanju arhitektonskih i drugih prepreka
U brzojavu se ističe kako se Papa Franjo nada da će svijest o temeljnom doprinosu kršćanske vjere rastu čovjeka i društva, potaknuti na sve jaču aktivnost u promicanju čovjeka, povećati bratsku solidarnost i poštovanje dostojanstva svake osobe. Na kraju, preporučivši se u molitve, Papa Franjo upućuje svoj apostolski blagoslov članovima udruženja FIABA, kao i svim ostalim sudionicima ovog značajnog događaja.
Papa Franjo: Ući u odnos prisnosti s Gospodinom
To prije svega znači „ući u Isusovu kuću; ući u to ozračje, doživjeti ga. Tamo živjeti, kontemplirati i biti slobodan. Jer djeca su slobodna; oni koji žive u Gospodinovoj kući su slobodni; oni koji ga poznaju su slobodni. Drugi su – ako se poslužimo riječima biblije – „djeca ropkinje” – da tako kažemo. Kršćani su, ali se ne usuđuju ‘prići’; ne usuđuju se ući u prisan, familijaran odnos s Gospodinom te uvijek postoji nekakva „udaljenost“ koja ih odvaja od Gospodina” – objasnio je Papa.
No, prisnost s Isusom – kako nas uče veliki Sveci – također znači ‘biti s njim’, gledati ga, slušati njegove riječi, nastojati ih prakticirati, razgovarati s njime.” To je molitva – rekao je papa Franjo – ta molitva koja otvara put: „Gospodine, što ti misliš?” – to je prisnost, zar ne? Sveta Terezija je govorila da posvuda nalazi Gospodina; bila je s njim prisna, pa čak i među kuhinjskim posuđem! Prisnost s Gospodinom…” – rekao je Papa.
Konačno prisnost je i „boraviti” u Isusovoj prisutnosti kao što to on sam savjetuje na Posljednjoj večeri ili kao na početku evanđelja, kada Ivan Krstitelj kaže: ‘Evo Jaganjca Božjega koji oduzima grijehe svijeta’ te Andrija i Ivan pođu za Isusom” i – kako je pisano – ‘Ostadoše kod njega (čitav) taj dan’ ” – pojasnio je Sveti Otac.
To je, dakle, stav prisnosti, a ne ono što neki dobri kršćani – koji se drže podalje od Isusa, kažu – ‘ti tamo, a ja ovdje’. „Zakoračimo dakle prema tom stavu prisnosti s Gospodinom. Kršćanin koji je u svojim problemima; koji ulazi u autobus, u Metro i razgovara s Gospodinom ili barem zna da ga Gospodin gleda i da mu je blizu – to je prisnost, blizina; kad se osjećaš članom Isusove obitelji… Zamolimo tu milost za sve nas: da shvatimo što znači prisnost s Gospodinom. Neka nam tu milost Gospodin i udijeli” – poželio je na kraju svoje propovijedi papa Franjo.
Izvor: Vatikanski radio