Sveti je Otac rekao da moramo prepoznati i razumjeti postojeći osjećaj nelagode u Europi u svjetlu gospodarske krize koja je ostavila duboke rane. Nadalje, nacionalne vlade i zajednice su bile nespremne suočiti se s velikim priljevom migranata, a spomenuti osjećaj nelagode ukazuje također na ograničenjâ europskog procesa ujedinjenja.

No iz crkvene perspektive – nastavio je Papa – dolazak brojne kršćanske braće i sestara nudi Crkvi u Europi priliku da postane „katoličkija“. Primijetio je kako su mnogi migranti i izbjeglice već obogatili župe u svojim zemljama domaćinima. Iz misionarske pak perspektive, dolazak migranata predstavlja „novu misionarsku granicu“, povlaštenu mogućnost naviještanja Evanđelja i svjedočenja kršćanske vjere, pritom pokazujući duboko poštovanje prema drugim vjerskim izričajima. Ti su susreti plodno tlo za razvijanje iskrenog i obogaćujućeg ekumenskog i međureligijskog dijaloga – kazao je papa Franjo.

Sveti se Otac potom osvrnuo na poruku za sljedeći Svjetski dan selilaca i izbjeglica, u kojoj u četiri glagola sažima pastoralni odgovor na migracijske izazove: primiti, zaštititi, promicati i integrirati. Napomenuo je zatim da pitanje selilaca i izbjeglica zahtijeva međunarodnu suradnju te je kazao da je Odjel za selioce i izbjeglice Dikasterija za promicanje cjelovitog ljudskog razvoja objavio akcijski plan za mjesne Crkve, koji sadrži 20 točaka, a za cilj ima promicanje najboljih pastoralnih praksi koje predstavljaju konkretan odgovor Crkve na potrebe migranata i izbjeglica.

Papa je zajamčio seliocima i izbjeglicama potporu u svim fazama migracije. Crkva će i dalje slijediti svoju zadaću, naime ljubiti Isusa Krista, napose u najsiromašnijima i napuštenima, a u ove se potonje zasigurno ubrajaju selioci i izbjeglice – zaključio je papa Franjo.

Isusova je ljubav mogla ući u srce tog čovjeka – nastavio je papa Franjo – jer je potonji znao da je grješnik, znao je da ga nitko ne voli, da je čak bio i prezren. Upravo ta svijest da je grješnik otvorila je vrata Isusovu milosrđu. Stoga je Matej napustio sve te je pošao za Gospodinom. To je susret grješnika i Isusa.

Papa je napomenuo da je prvi uvjet kako bismo bili spašeni, osjećati da smo u opasnosti; prvi uvjet da bismo bili izliječeni, osjećati se bolesnima. A osjećati se grješnikom prvi je uvjet kako bismo primili taj milosrdni pogled. Razmišljajmo o Isusovu pogledu, toliko je lijep, dobar, milosrdan. I kada molimo, osjećamo taj pogled na sebi: to je pogled ljubavi, pogled milosrđa, pogled koji nas spašava. Ne bojte se – napomenuo je papa Franjo.

I Matej se poput Zakeja osjeća radosnim te je pozvao Isusa u svoju kuću na objed. Drugi je, dakle, stadij slavlje. Matej je pozvao svoje prijatelje koji su pripadali „istom zanatu“, grješnike i carinike. Sigurno su za stolom postavljali pitanja Gospodinu i on je odgovarao. To nas podsjeća na ono što je Isus rekao u 15. poglavlju Evanđelja po Luki: „Tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grješnika negoli zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja“ (Lk 15,7). To je slavlje susreta s Ocem, slavlje milosrđa. Isus „rasipa milosrđe“ za sve ljude – kazao je Papa.

Potom slijedi treća faza: sablazan. Farizeji su vidjeli carinike i grješnike kako zajedno s Isusom sjede za stolom te su njegovim učenicima rekli: „Kako to da vaš učitelj jede s carinicima i grješnicima?“ Sablazan uvijek započinje tim riječima: „Kako to…“ – nastavio je Sveti Otac – Kada čujete tu frazu, smrdi, a onda slijedi sablazan. Oni su bili sablažnjeni zbog nečistoće neobdržavanja Zakona. Jako su dobro poznavali „Doktrinu“, znali su kako ići „stazom Kraljevstva Božjeg“, znali su bolje od svih ostalih kako se treba ponašati, no zaboravili su prvu zapovijed ljubavi. Bili su zaključani u „kavez žrtvi“, a pritom su možda mislili: Prinosimo žrtve Bogu, činimo sve što treba, tako ćemo se spasiti. Ukratko, vjerovali su da spasenje dolazi od njih samih, osjećali su se sigurnima. No oni su bili u krivu: Bog je taj koji nas spašava, Isus Krist nas spašava – kazao je papa Franjo.

To pitanje „kako to?“ – nastavio je Papa – smo toliko puta čuli da ga katolici izgovaraju kada su vidjeli djela milosrđa. Kako to? Isus je vrlo jasan: „Idi i uči“. I poslao ih je da uče, zar ne? Idite i učite što znači milosrđe. To je ono što mi je milo, a ne žrtve, jer nisam došao pozvati pravednike, već grješnike. Ako želiš da te Isus pozove, priznaj se grješnikom – kazao je Sveti Otac.

Papa nas je tako potaknuo da se priznamo grješnima, ne na apstraktan način, nego s konkretnim grijesima: svi ih mi imamo mnogo. Dopustimo da nas Isus pogleda svojim milosrdnim pogledom punim ljubavi – kazao je papa Franjo te zaključio – Vrata za susresti Isusa: priznati se onakvima kakvi jesmo, da smo grješni. I On dolazi, i susrećemo se s Njim. Divno je susresti Isusa!

U napisanom govoru koji nije izgovorio nego predao nazočnima na početku audijencije, papa Franjo je zahvalio povjerenstvu za rad tijekom trogodišnjega mandata. Izražavajući žalost i sramotu zbog takvih djelâ, Papa je istodobno učvrstio vjeru u to poslanje posvećeno najslabijima. Osjetili smo poziv za koji smo sigurni da dolazi izravno od našega Gospodina Isusa Krista – preuzeti poslanje Evanđelja u zaštiti svih maloljetnika i ranjivih odraslih osoba.

Poslušavši svjedočanstva onih koji su proživjeli takvo nasilje, i budući da je seksualno zlostavljanje grijeh protivan i u suprotnosti s onim što poučavaju Krist i Crkva, papa Franjo je ponovno istaknuo zauzimanje Crkve u primjeni jačih mjera prema onima koji zlostavljaju djecu Božju.

Ohrabruje spoznaja o tomu koliko je biskupskih konferencijâ i konferencijâ vrhovnih poglavarâ zatražilo od vas savjet – dodao je Papa te posebno istaknuo koliko je suradnja s povjerenstvom dragocjena posebice za siromašnije Crkve. Cilj je nastavak suradnje sa Zborom za nauk vjere i sa Zborom za evangelizaciju naroda, kako bi se ta praksa inkulturirala u Crkvama u svijetu – istaknuo je Sveti Otac.

Papa je, osim toga, izrazio zadovoljstvo zbog odgojnih programâ koje su predstavili kardinal O’Malley i Marie Collins, koji predlažu sredstva koja će – prema Papinim riječima – omogućiti biskupijama, redovničkim zajednicama i katoličkim ustanovama da u tom radu usvoje i primjene djelotvornije strategije. Na kraju, prije nego što je sve povjerio Djevici Mariji, Papa je izrazio pouzdanje i potpuno uvjerenje da će povjerenstvo i dalje biti mjesto na kojemu će se sa zanimanjem slušati glasovi žrtava, osoba koje su proživjele takvo zlostavljanje. Jer – kako je napisao papa Franjo – imamo mnogo toga naučiti od njih i iz njihovih osobnih priča o hrabrosti i ustrajnosti.

Vjerodostojna politika – nastavio je papa Franjo – radi na tome kako bi zajamčila budućnost nade te promicala dostojanstvo svake osobe. Upravo zbog toga takva politika vidi borbu protiv mafije kao jedan od svojih prioriteta jer potonja krade opće dobro, oduzimajući ljudima nadu i dostojanstvo.

Sveti je Otac rekao da borba protiv mafije ne znači samo potisnuti ju, nego također vratiti, preobraziti, izgrađivati, angažirajući se na političkoj razini za veću socijalnu pravdu. To podrazumijeva dvije razine odgovornosti,. Prva je ona politička i to putem socijalne pravde jer se mafija predstavlja kao alternativni sustav na onim područjima gdje nedostaju pravâ i mogućnosti: posao, dom, obrazovanje i zdravstvena skrb.

Druga je pak razina odgovornosti ona gospodarska putem popravljanja ili uklanjanja onih mehanizama koji izazivaju nejednakost i siromaštvo. Ta dvostruka razina, politička i gospodarska – zaključio je papa Franjo – pretpostavlja još jedan element koji nije manje bitan, a to je izgradnja nove građanske svijesti koja je pretpostavka za istinsko oslobođenje od mafije.