Seoski župnik svake nedjelje od riječi do riječi pročita istu propovijed. Vjernicima je konačno dojadilo slušati iste riječi, pa njihovi predstavnici odlučiše požaliti se biskupu. Po biskupovoj želji generalni vikar je trebao osobno ispitati kako stvari doista stoje. Jedne nedjelje nenajavljeno dođe u crkvu i sakri se iza stupa. Nakon mise okupi vjernike koji su se žalili i s njima ode u sakristiju. Pred župnikom ih upita:
* Je li svećenik i danas doslovce ponovio istu propovijed?
– Doslovce – odgovoriše mu gotovo uglas.
* Jeste li namjerno opet ponovili istu propovijed? – sada generalni vikar upita župnika.
– Naravno da sam je namjerno ponovio. A mogu li ja sada njih nešto pitati? – dometnu župnik.
* Pitajte! – reče mu vikar.
– Tko od vas, dragi moji vjernici, znade ukratko izreći glavne misli iz moje današnje i više puta ponavljane propovijedi?
Nastade műk, a, pošto nije dobio nikakav odgovor, župnik objasni uvaženom gostu da ne može ići dalje dok mu vjernici ne svladaju staro gradivo.
