VATRENO ZA VATRENE- SRPANJSKA KOLUMNA by ROKO ANTIĆ povodom SP 2018.

426

ROKO ANTIĆ, 18.7.2018.

Zavšeno je dvadeset i prvo Svetsko prvenstvo u nogometu. Hrvatska nogometna reprezentacija ostvarila je povijesni uspjeh, postali smo viceprvaci u najpopularnijem sportu na svijetu.

Hrvatski nogometaši zadivili su svijet svojim igrama na svjetskom prvenstvu u Rusiji.

Slikovni rezultat za vatreni

Odigrali su turnir za pamćenje i premda su zapeli na posljednjem koraku to ne umanjuje podvig koji su ostvarili. Danas, kada se može podvući crta, mnogi nogometni stručnjaci slažu se da je netom završeno SP u Rusiji najbolji mundijal u 88 godina dugoj povijesti SP-a.

Mnoštvo uzbudljivih utakmica, potop nogometnih velikana od branitelja naslova Njemačke koja nije prošla grupnu fazu, Španjolske, Brazila, Argentine, spektakularnim golovima i preokretima od kojih je uvjerljivo najdramatičniji bio onaj Belgije protiv Japana (3-2) u osmini finala. Kada vidimo da se na mundijal nisu niti plasirale reprezentacije Italije i Nizozemske onda naš uspjeh još više dobiva na težini. Dvadeset godina nakon  Šukera, Bobana, Prosinečkog i “brončanih” dočekali smo Modrića, Rakitića, Mandžukića i “srebrne”. I to na dosad neviđen način, u prizorima koji su obišli svijet. Zadobili smo simpatije mnogih, za Hrvatsku se čulo po svim meridijanima ovoga svijeta, postali smo apsolutna senzacija SP-a.

Vjerovali smo u talent ove generacije i mnogo puta smo do sada pokazali da možemo pobijediti najbolje svjetske momčadi, ali znajući strahovitu konkurenciju jednog turnirskog takmičenja ovakve razine, igrati u finalu svjetskog prvenstva još samo prije mjesec dana imalo je prizvuk neslane šale – no to je sada činjenica ovjerena viceprvakom svijeta.

 

Najbolja potvrda navedenom je spomenuta utakmica osmine finala između Belgije i Japana.

fotografirano: index.hr

Reprezentacija Japana prolazi grupnu fazu zahvaljujući fair-playu u odnosu na Senegal koji je imao isti broj bodova u grupi, ali više žutih kartona. Uz odličnu igru, vode protiv Belgije 2:0 do 70.minute i onda se Belgija u utakmicu vraća slučajnim golom – i eto, mogli su lagano ispasti u osmini finala. Nakon toga, u četvrtfinalu eliminiraju jedan Brazil a po prikazanim partijama mogli su potpuno zasluženo otići i do svjetskog trona. I to je nogomet.

Svi mi koji smo inficirani nogometom znali smo da imamo odličnu reprezentaciju s igračima u najboljim klubovima svijeta i ono što je vrlo važno, u najboljim nogometnim godinama koji su već dugo zajedno i kojima je trebala samo pozitivna atmosfera i TRENER koji će ih znati posložiti donijeti im neophodno samopouzdanje. Koliko je u nekom kolektivu važan trener pokazalo je nam je sve ono što smo dobili u liku skromnog i poniznog izbornika Zlatka Dalića.

Mi koji intenzivnije pratimo nogomet, znali smo ga kao prosječnog igrača Varteksa i Hajduka.

Znam da je kao trener vodio Rijeku i Slaven Belupo, da je bio pomoćni trener u mladoj reprezentaciji, nakon toga Albanija, UAE i pustinja.

Kad je imenovan izbornikom i nakon prvih izjava u zračnoj luci prije “operacije Ukrajina” – u stilu:

Ne zanimaju me novci niti ugovor, nisam zbog toga došao, financijski sam potpuno neovisan i Hrvatsku reprezentaciju sam spreman voditi i besplatno – to je moja ljubav. Znam da je ovo za mene riskantno, ali ja se ne bojim izazova. Ovo je teška situacija ali ja vjerujem u ove momke” – shvatio sam da smo dobili trenera koji je zavrijedio priliku.

Posrtaj reprezentacije na Europskom prvenstvu u Francuskoj 2016 i eliminacija od Portugala u osmini finala otvorila je oči čitavoj naciji, ne i meni koji sam od prvog dana znao da  Ante Čačić kojega poznajem iz Nogometnog kluba Dubrava, nije kapacitet trenera koji može voditi nogometnu reprezentaciju Hrvatske. Zašto? Zato što je za izbornika doveden izričitom samovoljom jednog čovjeka, Zdravka Mamića, za kojega i upućeniji od mene tvrde da je vladar hrvatskog nogometa.

Zbog izostanka samokritike, gordosti i funkcioniranja na daljinski upravljač iz lože.

To je narod iritiralo i zato su se ljudi okretali od reprezentacije.

Kao dinamovac od malih nogu od ranog djetinjstva u rodnom Janjevu, zavolio sam plavu boju i znam da taj čovjek ima jako puno zasluga za ovaj povijesni uspjeh reprezentacije. Žao mi je što se nije mogao radovati s njima. Za mnoge karijere naših reprezentativaca je izrazito zaslužan, ali to nije sada važno. Jedino što mu zamjeram je Ante Čačić i Dinamovo nedosanjano europsko proljeće.

Ako će ga Dinamo jednom i ostvariti ne bih želio da ga ostvari na način na koji su to učinili naši političari s državom koju su učinili pokrajinom kojom upravljaju namjesnici briselskog dvora.

Predugo sam u politici da ne bih znao kako se donose odluke o imenovanjima i razrješenjima.

Tragično je da i sportu izvrsnost i talent nije karakteristika za uspjeh, već podaništvo i poltronstvo, evo i primjera: kao član Skupštine Županijskog nogometnog saveza Šibensko-kninske županije sudjelovao sam u izbornoj utakmici Vlatko Marković – Igor Štimac.

Naš je savez na izričito lobiranje Ante Kulušića tada najutjecajnijeg HDZ-ovca u županiji, danas potpredsjednika HNS-a stao na stranu Igora Štimca. Nakon što je kampanja “nečeš razbojniče” završila na način na koji je završila, računao sam da će i naš lobist slijedom toga ostati bez funkcije.

Međutim i nova garnitura računa na oprobanog lobista da će biti od koristi. Danas vodi sudačku komisiju.

Kada se nakon smjene Nike Kovača tražio izbornik, odjednom se sve svelo na ime Ante Čačića.

Nazovem tada Antu Kulušića i u nevjerici ga pitam: “Nije valjda Ante da ćeš i ti na sjednici Izvršnog odbora HNS-a podignuti ruku za Čačića i misliš li da je on kapacitet za voditi reprezentaciju ? Vidiš koliko je prijepora na relaciji Split-Zagreb, ti si situiran i financijski neovisan čovjek pred mirovinom, daj molim te iskaži svoje protivljenje toj odluci.

Cijela nogometna Dalmacija će te slaviti, mora se netko tome oduprijeti.

Njegov je odgovor bio: “Ti si peti koji mi je danas to rekao. I slažem se s tobom. Sutra je sjednica u 11:00 sati, ako glasam onako kako osjećam – onda sam ja – nigdi”

I to su ta imenovanja i razrješenja – i ima li razlike od političkog selektiranja na svim razinama u Hrvatskoj, procijenite sami.

Onda nam se nakon nesretne”finske priće na riječkoj Rujevici” dogodila sreća da smo dobili novog izbornika u liku Zlatka Dalića. To je bio početak jedne fenomenalne filmske priče.

fotografija: JUTARNJI LIST

Umjesto oprobano poslušničkog, dobili smo izbornika potpune suprotnosti. Htjeli su mu određivati pomoćnike, gurali su mu “šalabahtere” za konačni popis putnika na SP, osporavali ga i pokušali smijeniti, no bojali su se reakcije igrača. Svemu se tome odlučno suprotstavio, ali mirnoćom ne galamom. Nije izmislio nogomet, niti je, kako sam kaže, dečke naučio igrati nogomet, već ih je uvjerio da znaju i mogu i u vođenju kolektiva pokazao smjernice svima u hrvatskom društvu koji nečime upravljaju – bilo sportom, znanošću, ekonomijom, politikom… postaviti najbolje za koje smatra da će najviše postići, predano raditi i u vođenju ponuditi postulate kao što su poniznost, jednostavnost, zajedništvo i domoljubnu notu. Sportu je pokazao da se to može, ekonomija je pod pritiskom konkurentnosti počela prihvaćati pravila igre, znanost je u zagrljaju nastranih ideologija (jedan drugi HNS) – a što se tiče politike, smatrao bi da je to gotovo nemoguće promijeniti da nisam osjetio narod na prosvjedima protiv nametanja Istanbulske konvencije koji će za hrvatsko društvo, potpuno sam uvjeren, biti prekretnica kao i onaj finski gol u sudačkoj nadoknadi na riječkoj Rujevici.

Tome je potvrda i najveći doček u povijesti hrvatskog sporta, u Zagrebu i drugim gradovima u Hrvatskoj. Budi se nova Hrvatska koja će političkim i inim uhljebima koji su (Plenković, Jandroković, Sanader, Vidošević…) prošlog tjedna otkrili zgodni nogometni turizam po Rusiji – reći dosta na prvim slijedećim izborima.

 

Luka Modrić – najbolji igrač SP-a, dobitnik zlatne lopte.

Slikovni rezultat za luka modrić

U njegovoj sudbini kao da je sadržana sudbina cijelog našeg naroda.

Progon, siromaštvo, odbacivanje, sumnje, osporavanje talenta s drvenim kostobranima, u vremenu kada je mjerilo s kojim si autom dovezen na trening, kakve tenisice i torbu imaš a ne kakav talent i znanje. Gledam ga sinoć u Zadru kako na pozornici poput dječarca oduševljeno skače, kako se neumorno potpisuje na dresovima, šalovima i loptama i razdragano pjeva.

Sve ono što mu zajapureni baštinici Orjune nisu ispunili na zagrebačkom dočeku (nagli prekid slavlja) doživio je u svom Zadru. Sam je predvodio pjesmu “Geni kameni”, “Moj Ivane”, “Lijepa li si”, “Sude mi”, “Pukni puško” i mnoge druge.

Svjetsko nogometno prvenstvo u Rusiji ćemo pamtiti po lijepim uspomenama, ako uspomene uopće mogu biti lijepe. Uspomene su uvijek tužne, kad su lijepe, tužne su što su prošle a kad su ružne tužne su zato što su ružne. Ove naše su definitivno – trajno lijepe.

Proslavu “brončanih” iz 1998. pratili smo uz Severinu i “Raste trava zelena” i “Mare i Kate”.

Nakon dvadeset godina vidi se evidentan napredak. Slavilo se uz integralnu i patriotsku himnu “LIJEPA LI SI”, “MOJU DOMOVINU”,  “PONOS SUZU STIŽE” i najboljeg glazbenika u modernoj Hrvatskoj Marka Perkovića Thompsona kojega su, unatoč zabrani službene politike, htjeli pobjednici. I zato su pobjednici – jer imaju karakter.

Kao bivši nogometaš i član nogometne akademije HNS-a (B-licenca) želim da se na krilima ovoga uspjeha napravi strategija razvoja nogometa u Hrvatskoj. Da se konkretnim projektima podrže nogometna središta i podrže male sredine poput Šibenika, Gospića, Imotskog, Kutine, Požege, Krapine, Vukovara, Pazina, Karlovca, Knina, Sinja. To će biti garancija za neke nove Modriće, Rebiće, Perišiće, i Mandžukiće.

Nakon, hvala Bogu, obilne turnirske nagrade – i nacionalni stadion.

 

Hrvatska, bez pretjerivanja, ima sve pogodnosti biti zemlja bogatih i zadovoljnih ljudi. Ima važan goegrafski položaj, dugačku kulturnu tradiciju, obrazovane ljude i sposobne poduzetnike, ima prirodna bogatstva, plodnu zemlju i toplo i najljepše more, obalu i brojne otoke, pitku vodu i autoceste. Ima sve, osim nesebičnog, poniznog, mudrog i poštenog vodstva, koje prezire svoje ljude i naziva ih kojekakvim pogrdnim imenima, marginalcima, marginalnim skupinama i desnim ekstremistima, samo zato jer se suprotstavljaju politici izvršavanja zadataka i dosljedne provedbe neoliberalnog pravovjerja koje promiču apostoli iz EU-a, EK I Vijeća Europe i masoni svih stupnja.

 

Neka nam idući izbori iznjedre – kako reče jedna naša poznata novinarka, da Djeca Oluje (Dalić) pobijede konačno Djecu komunizma (Plenković).

Slikovni rezultat za izbornik dalić i vatreni
fotografija: narod.hr

Hvala Vam naši dragi nogometaši za sve trenutke ponosa i suza radosnica kroz ovih mjesec i pol dana.

Da, uspjeli smo zaboraviti nakratko sve teškoće koje nas pritišću i pokazali ste nam kako do uspjeha.

Neka nam živi jedina i vječna Hrvatska!

 

Roko Antić

PODIJELI