Pitanje:
Kako pade sa nebesa, Svjetlonošo, sine Zorin? Kako li si oboren na zemlju, ti, vladaru naroda? U svom si srcu govorio: `Uspet ću se na nebesa, povrh zvijezda Božjih prijesto ću sebi dići. Na zbornoj ću stolovati gori na krajnjem sjeveru. Uzaći ću u visine oblačne, bit ću jednak Višnjemu.` A sruši se u Podzemlje, u dubine provalije! Izaija 14,12-15.
Nije mi jasno kod ovog uznijeti u visine oblačne bit ću jednak višnjemu. E sad zar Bog nije iznad visina oblačnih? Zar nije u svemiru?
Odgovor:
Poštovani!
Hvala Vam na ovom pitanju. Ono što moram kod Vas pohvaliti je da Vam proučavanje Biblije producira određena pitanja i to smatram ispravnim, jer jedino tako možemo doći do veće spoznaje.
Tekst koji navodite Prorok Izaija pjesničkim izričajem opisuje Sotonu, ali istovremeno ga uspoređuje s babilonskim kraljem. To je najupečatljiviji opis Sotone u kojem se opisuje njegovo stanje pobune protiv Boga. Samim time što ga je Bog stvorio na svoju sliku, nije bio zadovoljan tim položajem. Samim time što je obnašao najuzvišenije mjesto, Božjeg zaklanjača, on je želio više. Želio je biti ravan Bogu. Na žalost svojim manipulacijama je uspio zavesti trećinu anđela i povući ih sa sobom.
Bog mu je dozvolio da pokaže kakva bi to bila njegova vladavina. Uspio je zavesti i prevariti naše praroditelje, i od tada naša je zemlja bojno polje borbe dobra i zla, borbe između Krista i Sotone. Vrlo dobro je pokazao kakva mu je vladavina, jer na ovoj zemlji dominira grijeh, zlo, bolest i smrt. Kada bi se Božja milost povukla s naše zemlje, ona bi odavno već nestala. Bog je obećao i da će tome učiniti kraj. Isusovom smrču, Sotona je pobijeđeni neprijatelj.
Drugi prijevodi taj sporni tekst prevode da se želi uzdići iznad oblaka, što pjesnički hoće reći da želi biti visoko, ali poanta teksta je, bit ću jednak Višnjemu. Ovaj tekst samo opisuje da je Božje prijestolje iznad nas i da je Sotona htio uzdići se do Božjeg prijestolja i izjednačiti se s Bogom. Doslovno htio je biti u potpunosti ravan svome stvoritelju.
Neka Vas dobri Bog blagoslovi.
Zvonko Presečan
