Propovijed
Uskrs, službeno Nedjelja Uskrsnuća Gospodnjeg (Gospodinova), najveća je kršćanska svetkovina. To je dan Uskrsnuća Isusa Krista. Nedjelja na koju se slavi svetkovina Uskrsa računa se 40 dana od Pepelnice, a to se vrijeme naziva Korizmom. U katolicizmu općenito, kao datum Uskrsa se računa prva nedjelja nakon prvog punog mjeseca iza proljetkog ekvinocija, zbog čega Uskrs može bit obilježen od 21. ožujka do 25. travnja.
Uskrs je nastao od riječi uskrsnuti koja vuče korijene iz staroslavenskog u kojem je glagol *krsnuti značio rasti i razvijati se. Prefiksacijom uz- dobiven je praoblik od kojeg se razvio današnji hrvatski glagol.
Uskrsno razdoblje traje 50 dana, odnosno do blagdana Spasova ili Uzašašća Gospodinovog, jer po predaji, Gospodin naš Isus Krist je nakon uskrsnuća boravio na zemaljskoj ravni sa svojim učenicima još mjesec i pol dana, podučavajući ih svemu što im je bilo potrebno za daljnje djelovanje i time pripremajući ih za složeni zadatak koji je bio pred njima – širenje Radosne vijesti. Potom je uzašao na nebo, sjedinivši se u potpunosti sa Ocem nebeskim. No, unatoč tome, njegovi apostoli nisu ostali prepušteni sami sebi: silaskom snage Duha Svetog na njih, dana im je sposobnost propovijedanja Kristove poruke svem svijetu, zahvaljujući daru govora u jezicima, čime se u punini označava početak apostolskog djelovanja, zbog čega se blagdan Duhova smatra rođendanom Crkve.
Bez uskrsnuća Gospodinovog, nema pobjede života nad smrću. Nema pobjede svjetla nad tamom. Nema pobjede dobra nad zlim. Ne bi bilo ni Njegove Crkve, a time ni sakramentalnog djelovanja i svega što sakramenti, kao vidljivi znakovi nevidljive Božje milosti i ljubavi nam daju, postupno nas gradeći u svakom smislu. U krajnjoj liniji, ne bi bilo ni nas, ovakvih kakvi jesmo danas.
Teško je zamisliti kako bi danas izgledao svijet da se nije dogodio, za nas kršćane, najveći događaj u ljudskoj povijesti. Događaj kojim je odstranjen, zbačen sav teret ljudskog roda, i kojim je ponuđen nama, nesavršenim ljudima, sa svojim vrlinama i manama, novi početak, u kojem možemo svoje živote prepustiti Bogu i Njemu se utjecati. Početak, u kojem svoje živote, koji su neminovno ispunjeni lijepim ali i teškim trenucima, radostima ali i tugom, možemo voditi sa sviješću i spoznajom da imamo trajno i najveće duhovno vodstvo – Boga samog, u svakom trenutku. Ako je Bog uz nas, tko je protiv nas?
Uskrsnuće Gospodinovo ujedno je poticaj nama svima za naše osobno uskrsnuće. Tijekom tog mukotrpnog puta, prošao je naš Gospodin sve što se može zamisliti – od slavljenja i veličanja, do izdaje, omalovažavanja, ponižavanja i mučenja od strane svjetine. No ono što je uvjetovalo njegovu konačnu pobjedu nad smrću, ništavilom, tamom i svime što je povezano s tim jest njegova ustrajnost i nepokolebljivost da izvrši najuzvišeniji zadatak koji je mogao dobiti, i koji je na radost sviju nas do kraja realiziran. Je li mogao Krist Gospodin naš sve to izbjeći? Naravno da jest. Zašto nije? Jer time ne bi dao cijeloga sebe za druge, ne bi nas, ljudsku vrstu, oslobodio onoga što nas je držalo u duhovnom ropstvu, a time nam ne bi ponudio novu duhovnu opciju – prepoznati, upoznati, zbližiti se s Bogom u sebi, a time i Bogom koji je Sve u Svemu.
Nek nam je sretno i blagoslovljeno Uskrsnuće Gospodinovo! Neka sve naše duše pobijede svoju nižu prirodu a time i uskrsnu, sjedinivši se s Kristom u potpunosti!
Amen.
