U Uskrsnoj noći

78

 

U mraku crkve, kraj oltara,

crvenim sjajem samo vječno svjetlo sja,

i kruna moga Kralja od zvijezda sva.

Još vrata ispovjedaonice i duša neka

koja izlazi iz nje i blista,

ko snijeg svježa i bijela, ko bistra voda, sva čista.

 

Vani, kraj ognja, svećenik na svijeći bilježi rane,

Alfa i Omega, početak i kraj, Ti si to, koji si još jučer umirao za me.

 

Onda Svjetlo uz mene tiho ušeta, Svjetlo Kristovo…

Bogu hvala, pjeva i moja duša, pred Svjetlom sva mala.

Pa zablista crkva u punome sjaju, lampi i svijeća,

plamen i u mojoj ruci titra sav svečan,

topao, narančast , plav.

I luster se evo, radostan amo tamo vrti i njiše,

ma blista, kao što nikad nije,

da nije luster, čovjek bi pomislio da se smije.

Ja skrušena, u mnoštvu braće i sestara, zajedno i sama,

kupim riječi divne, proročke, kao da si i u njima i tu sa nama.

 

Na koljenima moleć’ dok se blagoslivlja voda,

vidim i milost koja kaplje sa crkvenoga svoda

i male glavice budućih krštenih duša,

dok voda miruje svečana, blagoslov čeka i sluša.

 

Pa upirem dušu u trenutak susreta.

Dok se rukujemo i dijelimo mir,

već radost se razlila po licima, tako velika i mila.

Onda idem polako k Tebi.

Ti čekaš na me u kaležu skriven,

veliki Bog u maleni kruh saliven.

Kad kleknem, zatvorim se u susret sva,

i ko da vidim, ideš među nama nasmijan,

pozdravljaš se, tapšaš po ramenu koga,

onda uhvatiš i moje ruke, pogled nam se sretne,

oči malog čovjeka i velikog Boga.

„Pa zajedno ćemo i dalje“, pitaš me,“ ha?“

„Ti vodi Gospodine, a ja ću za Tobom“, odgovorim sretna sva.

I gledam… gdje nestadoše brige, neizvjesnost, strah?

Ovo je neki oblak sreće,

u kojem sve se loše raspline, ko da je bilo tek na staklu dah.

 

Žurim kući, da sačuvam tu radost za moje,

pa da i njima na licima i u srcima

poljupcima i zagrljajima raspem te boje.

 

Ma znam, djetinje je lepršava ova pjesma,

ni ritma, ni reda, ni prave rime,

al tako je to,

kad se u večer Uskrsnog bdijenja susretneš s Njime.

I tek da dodam,

ne pišem ovo ni zbog sebe, ni zbog Njega,

već zbog tebe sestro i brate, kojeg s nama bilo nije.

Da znaš da smo i na te mislili i za te molili tiho,

da drugi put dođeš i

radosno vrelo kušaš sam,

jer Uskrslog kad sretneš, postaneš sretniji, znam.

Želim ti tu sreću, zato požuri,

skoro će Uskrsno jutro,

spremi se mirno,

On te evo čeka…

 

I tu je pjesmi svršetak.

A pred tobom sestro i brate,

još jedno jutro prilike,

još jedan novi početak.

 

Daniela Bobinski (ožujak 2013.)

Sva prava pridržana. Nije dopušteno djelomično korištenje teksta niti u obliku citata. Cjeloviti tekst može se preuzeti uz obavezno navođenje imena autora i portala.

 

PODIJELI