U mraku crkve, kraj oltara,
crvenim sjajem samo vječno svjetlo sja,
i kruna moga Kralja od zvijezda sva.
Još vrata ispovjedaonice i duša neka
koja izlazi iz nje i blista,
ko snijeg svježa i bijela, ko bistra voda, sva čista.
Vani, kraj ognja, svećenik na svijeći bilježi rane,
Alfa i Omega, početak i kraj, Ti si to, koji si još jučer umirao za me.
Onda Svjetlo uz mene tiho ušeta, Svjetlo Kristovo…
Bogu hvala, pjeva i moja duša, pred Svjetlom sva mala.
Pa zablista crkva u punome sjaju, lampi i svijeća,
plamen i u mojoj ruci titra sav svečan,
topao, narančast , plav.
I luster se evo, radostan amo tamo vrti i njiše,
ma blista, kao što nikad nije,
da nije luster, čovjek bi pomislio da se smije.
Ja skrušena, u mnoštvu braće i sestara, zajedno i sama,
kupim riječi divne, proročke, kao da si i u njima i tu sa nama.
Na koljenima moleć’ dok se blagoslivlja voda,
vidim i milost koja kaplje sa crkvenoga svoda
i male glavice budućih krštenih duša,
dok voda miruje svečana, blagoslov čeka i sluša.
Pa upirem dušu u trenutak susreta.
Dok se rukujemo i dijelimo mir,
već radost se razlila po licima, tako velika i mila.
Onda idem polako k Tebi.
Ti čekaš na me u kaležu skriven,
veliki Bog u maleni kruh saliven.
Kad kleknem, zatvorim se u susret sva,
i ko da vidim, ideš među nama nasmijan,
pozdravljaš se, tapšaš po ramenu koga,
onda uhvatiš i moje ruke, pogled nam se sretne,
oči malog čovjeka i velikog Boga.
„Pa zajedno ćemo i dalje“, pitaš me,“ ha?“
„Ti vodi Gospodine, a ja ću za Tobom“, odgovorim sretna sva.
I gledam… gdje nestadoše brige, neizvjesnost, strah?
Ovo je neki oblak sreće,
u kojem sve se loše raspline, ko da je bilo tek na staklu dah.
Žurim kući, da sačuvam tu radost za moje,
pa da i njima na licima i u srcima
poljupcima i zagrljajima raspem te boje.
Ma znam, djetinje je lepršava ova pjesma,
ni ritma, ni reda, ni prave rime,
al tako je to,
kad se u večer Uskrsnog bdijenja susretneš s Njime.
I tek da dodam,
ne pišem ovo ni zbog sebe, ni zbog Njega,
već zbog tebe sestro i brate, kojeg s nama bilo nije.
Da znaš da smo i na te mislili i za te molili tiho,
da drugi put dođeš i
radosno vrelo kušaš sam,
jer Uskrslog kad sretneš, postaneš sretniji, znam.
Želim ti tu sreću, zato požuri,
skoro će Uskrsno jutro,
spremi se mirno,
On te evo čeka…
I tu je pjesmi svršetak.
A pred tobom sestro i brate,
još jedno jutro prilike,
još jedan novi početak.
Daniela Bobinski (ožujak 2013.)
Sva prava pridržana. Nije dopušteno djelomično korištenje teksta niti u obliku citata. Cjeloviti tekst može se preuzeti uz obavezno navođenje imena autora i portala.