Gospodin Isus Krist je poručio: »I ja vama kažem: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit će se.« (Lk 11, 9 ‒ 10)
Devet redaka (Lk 11, 5 ‒ 13), evanđeoskog zapisa, donose dvije usporedbe te životne i duhovne poruke koje potvrđuju dubinu nauka Gospodina Isusa Krista. Prva je prispodoba o čovjeku koji zbog ustrajnosti pomaže prijatelju koji je došao u kasne sate iskati pomoć. Drugom uspoređuje roditelja koji pomaže i skrbi o svome djetetu. Poslije svake poredbe slijede: poruke, načela duhovnog života, smjernice za život, i poticaj na ustrajnu molitvu.
Nakon prve usporedbe slijedi biblijska pouka, navedena na početku, iz koje iščitavamo tri duhovna načela. Prvo načelo je iskanje tj. molitva. Iako evanđelista ne koristi glagol moliti (grč. proseuhomai) nego iskati (grč. aiteō) iz nastavka je jasno da se misli na molitvu upućenu Bogu. Molitva je najvažnija zahvalnost koju dugujemo Bogu, duhovna potreba pobožnog čovjeka te put koji vodi u blagoslov. Pouka o molitvi, zapisana na početku Luke 11, uslijedila je nakon Isusove molitve i zamolbe učenika da ih nauči moliti. Budući je Spasitelj često molio ‒ vjerni učenici po njegovu uzoru ‒ mole za sve potrebe i u svim prilikama. Druga dva načela potiču na djelovanje: tražiti i kucati. Često se reformiranim kršćanima pripisuje da su odbacili i zanemarili dobra djela. Dovoljno je pogledati države gdje je reformacija ostavila dubokog traga (Švicarska, Njemačka, Nizozemska, SAD itd.), pa postaje jasno da se radi o neistinama. Temeljem svetopisamskoga nauka reformirani kršćani naučavaju da se spasenje ne može kupiti materijalnim darovima i novcem ‒ što mnogi pokušavaju i danas ‒ odnosno ostvariti u čovjekovoj snazi. Spasenje je dar od Boga ‒ darovano po milosti ‒ kako naučava Sveto pismo: »Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao.« (Ef 2, 8 ‒ 9.) U pouci vidimo pravilan pristup životu. Djelovanje, i čovjekova potreba da stvara, je Bogom dana odlika. Isus potiče na traganje i otkrivanje svih potencijala koji trebaju biti u službi čovjekova napretka. Treće duhovno načelo (kucanje) potiče na rad koji pomaže čovjeku da se ostvari, ispuni i upotpuni. Materijalistička dogma »Rad je stvorio čovjeka!« jedna je od najvećih obmana bezbožničke ideologije. Bog potiče i stvara života, a rad tj. stvaranje pomaže čovjekovom napretku. Ako se »profana« stvarnost nastoji posvetiti ‒ što je sklonost materijalističke obmane ‒ čovjek postaje rob prolaznosti na putu propasti. Isus potiče na rad ali poučava kako je konačni smisao čovjeka upoznati svoga Stvoritelja: »A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao ‒ Isusa Krista!« (Iv 17, 3.)
Druga Isusova usporedba je pouka o odgovoru Boga na iskrenu molitvu. Bog daje-poklanja ili obdaruje Duhom Svetim one koji ga mole. To je sukladno izvorniku u kojemu se koristi glagol grč. didōmi. Isus potiče na razvijanje molitvenog života, koji je odraz bogatog duhovnog života, duhovne inteligencije i stvaralaštva. Bitno je uočiti poruku ‒ »Koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu!« Duh Sveti stvara bogatstvo duha koje je dar od Boga onima koji ga mole. Duh Sveti oživljava vjeru, daje nadu i vodi kroz zemaljski u vječni život. Jednostavna, iskrena ‒ vjera i molitva Bogu ‒ donose blagoslove čovjeku.
Pouke, Gospodina Isusa Krista, potiču na ustrajnost i djelovanje kako bi vjera u Boga rasla i očitovala se u životu čovjeka!
Autor: Branimir Bučanović
Izvor: http://rkczg.hr/
