Tobija

1 Povijest Tobita, sina Tobielova, sina Ananielova, sina Aduelova, sina Gabaelova, potomka Asielova, iz plemena Naftalijeva – 2 koji je u vrijeme Šalmanasara, kralja asirskoga, bio odveden u sužanjstvo iz Tisbe, koja se nalazi južno od Kedeša Naftalijeva, u Gornjoj Galileji, nešto poviše Hasora.

Pobožni lik Tobitov

3 Ja, Tobit, hodio sam putovima istine i pravde svega svog života. Udijelio sam mnogo milostinje svojoj braći i ljudima koji su došli sa mnom u Ninivu, zemlju Asiraca. 4 Dok sam se, u vrijeme svoje mladosti, još nalazio u domovini, u zemlji Izraelovoj, sve se pleme Naftalija, oca mojega, bilo udaljilo od doma Davidova i od Jeruzalema, izabrana među svim plemenima Izraelovim da bi u njemu prinosili svoje žrtve. Zbog toga je i bio podignut i posvećen Hram, Prebivalište Svevišnjega, za sva vjekovita pokoljenja. 5 Ali su se sva plemena okrenula, pa i pleme oca moga Naftalija, i prinosila su žrtve teletu što ga bijaše načinio Jeroboam, kralj izraelski, u Danu, na brdima galilejskim.

6 Često sam tako, za svetkovinu, sam išao u Jeruzalem, da se poklonim, kako je propisano svemu Izraelu zauvijek, noseći prvine i desetine plodina i vunu prve postrižine. 7 Predavao sam sve to svećenicima, sinovima Aronovim, za žrtvenik; od svih plodova davao sam desetinu sinovima Levijevim, koji vrše službu u Jeruzalemu, i prodavao odgovarajući dio druge desetine te utržak trošio svake godine u Jeruzalemu. 8 Najposlije, poklanjao sam treću desetinu onima kojima je pripadala, kao što mi bijaše naredila Debora, moja baka, budući da sam iza oca ostao siroče. 9 Kad postadoh zreo čovjek oženih se Anom, djevojkom iz svoga plemena, i dobih s njome sina Tobiju.

U progonstvu

10 Kad sam kao sužanj došao u Ninivu, sva moja braća, a tako i moji suplemenici, blagovahu jela poganska; 11 a ja sam otklanjao da ih jedem. 12 Misli sam i srce upravljao Bogu svome, 13 i zato me Svevišnji nagradi milošću i naklonošću Šalmanasara, komu postadoh upraviteljem dobara. 14 Poslije toga išao sam u Mediju, gdje sam za nj kupovao sve do njegove smrti i ondje pohranih deset srebrenih talenata u Gabaela, Gabrijeva brata, u Ragesu, gradu medijskom.

15 Ali kada Šalmanasar umrije, zakralji se mjesto njega Sanherib, njegov sin. Ceste njegove postadoše opasne i ja više nisam mogao ići u Mediju. 16 U vrijeme Šalmanasarovo dijelio sam obilno milostinju svojoj braći: 17 hranio sam gladne, odijevao gole, kad bih vidio koga od roda svoga ubijena pa bačena izvan zidina Ninive, brižno bih ga ukopao. 18 Sahranjivao sam potajno one koje je ubio kralj Sanherib, natjeran na povlačenje iz Judeje. Uistinu, ubio ih je mnogo u svome gnjevu: po naređenju kraljevu tražili su mrtva tijela, ali ih ne mogahu naći.

19 Onda jedan iz Ninive ode kralju te me tuži da sam ja onaj koji ih pokopava; a ja se tada utajah. Doznavši da me traže kako bi me pogubili, uplašen se udaljih. 20 Zaplijenili su mi sva dobra i ne osta mi ništa do žene Ane i sina Tobije.

21 Nije prošlo ni pedeset dana kadli kralja ubiše njegova dva sina; poslije toga pobjegoše u planinu Ararat, a zakralji se mjesto njega sin mu Asarhadon. On na čelo državne riznice i čitave uprave postavi Ahikara, sina moga brata Anaela. 22 Ahikar se zauze za me i ja se vratih u Ninivu. Ahikar je Sanheribu, kralju asirskom, bio peharnik, čuvar državnog pečata, upravitelj i rizničar. Asarhadon ga imenova na sve te dužnosti ponovo. A bijaše Ahikar moj bratić.

Sljepoća

1 Kad sam se dakle sa svojom ženom Anom i sa sinom Tobijom opet našao na svome, bijaše mi na Pedesetnicu, a to je Blagdan sedmica, priređen lijep objed i ja sjedoh da blagujem. 2 Vidjevši ona mnoga jela, rekoh sinu: “Idi i dovedi jednoga od naše braće na koga naiđeš a koji se sjeća Gospodina. Eto, čekat ću te!” 3 Kad se sin vratio, kaza: “Oče, jedan od našega roda zadavljen je i bačen na trg.” 4 A ja, ništa i ne okusiv, skočih na noge i unesoh onoga mrtvaca u jednu kuću, gdje mogaše ostati sve do zalaza sunca. 5 Potom se vratih, umih se i pojedoh svoj objed u žalosti. 6 Sjetih se Amosova proročanstva:

“Svetkovine vaše u tugu će se pretvoriti,

a radosti vaše kuknjavom će postati.”

I zaplakah. 7 Kad je sunce zašlo, odoh, iskopah raku i sahranih mrtvoga. 8 Susjedi mi se rugali i govorili: “Zar se ne boji da će ga zbog toga ubiti? Jednom se izvukao, a sad opet pokopa mrtvace.”

9 Iste noći, poslije onog ukopa, vratih se kući, a kako bijah nečist, legoh kraj zida u vrtu; bilo je toplo pa sam spavao otkrivena lica. 10 Nisam znao da je u zidu bila ptičica. I kako mi oči bijahu otvorene, padoše mi tople ptičje izmetine u oči i od toga dobih bijele mrlje. Išao sam liječnicima, ali mi ne mogoše pomoći. Uzdržavao me Ahikar dok ne ode u Elimaidu.

Primjerno poštenje

11 Moja je žena Ana odonda zarađivala ručnim radom: prela je i tkala. 12 Kad bi gospodarima obavila posao, platili bi joj. Sedmoga ožujka dovrši tako jedan rad i posla ga gospodarima. Oni joj sve isplatiše i povrh toga pokloniše jare. 13 Kad ga dovede, jare poče večati. Upitah ženu: “Odakle ti jare? Da možda nije ukradeno? Vrati ga gospodarima, jer nije dopušteno jesti što je ukradeno.” 14 A ona odgovori: “Dadoše mi ga kao dar povrh plaće.”

Ali ja nisam vjerovao, nego sam joj, naljutivši se na nju, svejednako govorio da ga vrati gospodarima. A ona onda odgovori: “Gdje su tvoje milostinje i tvoja dobra djela? Eto, vide se na tebi!”

Tobitova molitva

1 Ojađen zaplakah i počeh moliti pun tuge:

2 “Pravedan si, Gospode,

sva su tvoja djela i svi tvoji putovi milosrđe i istina:

ti si sudac svijeta.

3 Spomeni me se i pogledaj na me:

ne kažnjavaj me zbog mojih grijeha

ni zbog prijestupa otaca mojih,

koji su griješili pred tobom.

4 Uistinu smo prestupili zapovijedi tvoje

te si nas prepustio pljački, zatočenju, smrti

i porugi među svim narodima

među koje si nas razasuo.

5 Pravedni su tvoji sudovi

zbog grijeha što ih činih ja i moji oci,

jer se nismo držali tvojih zapovijedi,

nismo u istini hodili pred tobom.

6 Sad postupaj sa mnom po svojoj volji,

odluči se da prihvatiš moj duh,

da umrem i postanem zemlja.

Jer mi je bolje umrijeti nego živjeti

i slušati lažne prijekore

i gorčinu u duši kȕpiti.

Zapovjedi da budem oslobođen od ove pokore

pa da odem u prostore vječne:

ne odvrći lica svoga od mene.”

Sarina nesreća

7 Istoga dana i Sari, kćeri Raguelovoj, u Ekbatani Medijskoj, dogodi se te je izruži jedna sluškinja njezina oca 8 zbog toga što je sedam muževa za koje Sara bijaše pošla pakosni zloduh Asmodej ubio prije nego što su ušli k njoj. Reče joj ona sluškinja: “Jest, ubijaš svoje muževe! Sedam si ih imala, a ne bijaše ti sreće ni s jednim. 9 Zašto nas kažnjavaš? Ako su umrli, poteci za njima! Nikad mi ne vidjele ni tvoga sina ni tvoje kćeri!” 10 Kad je Sara to čula, veoma se ražalostila. Plačući je otišla u očevu sobu, u nakani da se objesi. Ali onda, promislivši, reče u sebi: “Zar da mi oca kude i da mu predbacuju: ‘Imao si jedinu, ljubljenu, kćer, pa ti se, na nesreću, i ona objesila.’ Starog bih oca svoga rastužila i gurnula u carstvo mrtvih. Ne, neću se objesiti: bolje mi je moliti Boga da mi udijeli smrt da nikad više ne čujem ovakvih uvreda.”

Sarina molitva

11 I raskrilivši ruke kraj prozora, pomoli se ovako:

“Blagoslovljen, Bože milosrđa,

i blagoslovljeno tvoje Ime navijeke!

Blagoslivljaju te sva tvoja djela zauvijek.

12 Obraćam, Gospode, lice svoje k tebi

i oči upirem u te.

13 Zapovijedi, Gospode, da pođem s ove zemlje

i da više nikada ne čujem one uvrede.

14 Ti znaš, Gospode, da sam čista od svakoga grijeha s čovjekom

15 i da nisam uprljala ime svoje,

ni ime oca svojega u zemlji sužanjstva.

Jedina sam kći u oca,

nema on drugoga djeteta koje bi ga naslijedilo,

niti kakva brata blizu,

niti rođaka koga bih čekala.

Sedam sam muževa već izgubila:

tȁ čemu bih još živjela?

Ne želiš li mi smrt udijeliti,

svrni onda pogled na me i smiluj se

da nikad više ne čujem onih uvreda.”

Obje molitve uslišane

16 Obje molitve bijahu uslišane pred Slavom Gospodnjom. 17 I bi poslan Rafael, anđeo Gospodnji, da ih oboje izliječi: da skine bijele mrlje s Tobita i vid mu vrati; a Saru, kćer Raguelovu, da dade za ženu Tobiji, sinu Tobitovu, te da okuje pakosnog zloduha Asmodeja: jer je ona Tobiji bila namijenjena. U isto vrijeme Tobit se vrati u svoju kuću, a Sara, kći Raguelova, siđe iz gornje sobe.

Tobija upućen u Mediju

1 Toga dana Tobit se sjeti novca što ga bijaše pohranio kod Gabaela, u Ragesu Medijskom. 2 I reče u sebi: “Zazivao sam smrt; zašto ne bih radije dozvao Tobiju, svoga sina, da mu kažem to o novcu prije nego umrem?” 3 Dozvavši ga, reče mu:

“Sine, kada umrem, pristojno me pokopaj. Poštuj svoju majku, ne ostavljaj je svega svog života, čini sve što će joj biti milo i nemoj je žalostiti. 4 Sjeti se, sine, da se ona suočila s mnogim opasnostima dok si joj bio u krilu. A kad umre, sahrani je pokraj mene u istome grobu.

5 Svakog dana, sine, sjeti se Gospodina Boga našega; nemoj griješiti ili kršiti njegovih zapovijedi. Čini pravedna djela svega svog vijeka i ne kroči putovima nepravde. 6 Jer ako činiš po istini, uspijevat ćeš u djelima svojim, kao svi oni koji čine pravdu.

7 Djeli milostinju od svoga dobra: kad dijeliš milostinju, neka ti ne bude oko stisnuto. Ne okreći lica od siromaha, pa ni Bog neće okrenuti lica od tebe. 8 Od onoga što imaš i prema tome koliko imaš dijeli milostinju: imaš li malo, daj malo, ali ne oklijevaj dati milostinju. 9 Jer dobar polog spremaš sebi za dan potrebe. 10 Udijeljena milostinja oslobađa od smrti i ne dopušta da odeš u mrak. 11 Jer milostinja je mio dar pred licem Svevišnjega.

12 Čuvaj se, sine, svakoga preljuba. I pazi da ti žena bude iz plemena tvojih otaca; ne uzimaj za ženu tuđinku koja ne pripada koljenu tvoga oca, jer mi smo sinovi proročki. Noa, Abraham, Izak, Jakov naši su oci odiskona; sjeti se, sine, da su svi oni uzeli žene među svojom braćom i da su bili blagoslovljeni u svojoj djeci, njihovo potomstvo dobit će zemlju u nasljedstvo.

13 I onda, sine, ljubi svoju braću i nemoj se uzoholiti u srcu pred svojom braćom, ni pred sinovima i kćerima svoga naroda, skanjujući se da odabereš ženu između njih! U oholosti leži mnoga propast i nemir, a od dangube samo je šteta i bijeda, jer je nerad majka gladi.

14 Neka ničija zarada ne prenoći kod tebe, nego je isplati odmah. Budeš li služio Bogu, platit će ti se. Razmišljaj, sine, o svakome svom djelu i lijepo se vladaj. 15 Ne čini nikome što bi tebi samomu bilo mrsko. Ne pij vina do pijanosti; neumjerenost uklanjaj sa svoga puta.

16 Dijeli svoj kruh s gladnima, a svojom odjećom odjeni gologa. Sve što ti je suvišno daj drugima, a kada dijeliš milostinju, neka ti oko ne bude stisnuto. 17 Metni svoj kruh na grob pravednih i ne daj ga grešnicima.

18 Obraćaj se uvijek onome tko je mudar i ne odbacuj korisna savjeta. 19 U svakoj prilici hvali Gospoda Boga i moli ga da ti upravlja putove, da sve tvoje staze i namjere dobro završe. Jer nijedan narod ne posjeduje mudrosti: Bog je onaj koji udjeljuje svako dobro, ponižava kako hoće, sve do dna carstva mrtvih. Sjeti se, sine, mojih pouka: neka ti se nikada iz srca ne izbrišu.

20 A sada ću te, sine, uputiti glede onih deset srebrnih talenata koje sam pohranio u Gabaela, sina Gabrijeva, u Ragesu Medijskom. 21 Ne plaši se, sine, što smo osiromašili. Bit ćeš bogat budeš li se bojao Boga, klonio se svakoga grijeha i vršio ono što je Bogu milo.”

Rafael prati Tobiju

1 Tobija odgovori ocu: “Oče moj, učinit ću sve što si mi naredio. 2 Samo, kako ću preuzeti novac kad ne znam onoga u koga je pohranjen.” 3 Onda mu otac dade zadužnicu i reče: “Potraži čovjeka koji će ići s tobom, a ja ću ga nagraditi. Idi, dakle, i podigni novac.”

4 Tobija ode da potraži takva čovjeka i nađe Rafaela. Tobija nije znao da je to anđeo Božji. 5 I upita ga: “Bi li htio sa mnom u Rages Medijski? Znaš li put onamo?” 6 Anđeo mu odvrati: “Bih. Poći ću s tobom. Znam put, bijah već gost našega brata Gabaela.” 7 Tobija mu reče: “Počekaj da javim ocu.” 8 Anđeo mu kaza: “Idi i ne zadržavaj se.”

9 Onda Tobija ode ocu te mu reče: “Evo, našao sam onoga koji će ići sa mnom.” A otac će mu: “Dovedi ga meni da čujem kojemu plemenu pripada i je li pouzdan da ti bude pratilac.” 10 Tobija ga zovnu, pa kad on uđe, zagrliše se.

11 Onda ga Tobit upita: “Brate, kojemu rodu i kojoj obitelji pripadaš? Kaži mi!” 12 On mu odgovori: “Tražiš li rod i obitelj ili nekoga koji će za nagradu pratiti tvoga sina?” Tobit će mu na to: “Brate, hoću da znam koji su ti preci i kako se zoveš.” 13 A on će: “Ja sam Azarja, sin Ananije, najstarijeg od tvoje braće.” 14 Tobit mu kaza: “Dobro mi došao! I ne ljuti se na me zato što sam htio doznati za tvoj rod i za tvoje ime. Ti si dakle moj brat iz ugledna i plemenita roda. Poznavao sam dobro i Ananiju i Jatana, sinove velikog Semeja, kad smo išli zajedno u Jeruzalem da se poklonimo i prikažemo prvine i desetine plodina. Oni nisu nikada zašli na stranputicu. Braća su ti ljudi valjani. Pripadaš plemenitu rodu. 15 Ali mi kaži kakvu ću ti nagradu dati: jednu drahmu na dan i sve što je potrebno tebi i mome sinu. 16 I još ću ti dodati nešto povrh plaće kad se vratite živi i zdravi.”

17 Dogovoriše se tako.

A onda kaza Tobiji: “Spremi se i sretan vam put obojici!” Sin spremi sve za put. I reče mu njegov otac: “Idi s ovim čovjekom, a Bog koji na nebu stoluje udijelio vam sretno putovanje i anđeo njegov pratio vas!”

18 Ali Ana, majka Tobijina, zaplaka i ukori Tobita: “Zašto si dopustio da nam sin ode? Nije li on štap naših ruku kad ulazi i izlazi pred nama? 19 Ne bilo toga novca, smeće je prema našem sinu. 20 Ta ovo što nas je Bog ostavio u životu – dosta nam je.” 21 Tobit joj odgovori: “Ne govori tako, sestro. Vratit će se on živ i zdrav i tvoje će ga oči opet ugledati. 22 Ta prati ga dobar anđeo i njegovo će putovanje biti sretno, vratit će se živ i zdrav.”

23 Onda ona prestade plakati.

Riba

1 A sin išao s anđelom i pas za njima. Predvečer stigoše do rijeke Tigrisa i tu provedoše noć. 2 Potom momak siđe u rijeku da se okupa, kad najednom skoči iz vode velika riba i htjede ga proždrijeti. 3 Anđeo mu reče: “Uhvati ribu.” Nato se momak dočepa ribe te je izvuče na suho. 4 Onda mu anđeo kaza: “Raspori ribu, izvadi joj srce, jetru i žuč i dobro ih čuvaj jer su koristan lijek.” 5 Momak izvrši što mu je anđeo naredio. I pošto su ribu ispekli, pojedoše je, 6 a onda nastaviše put dok se ne primakoše Ekbatani.

Anđeo Tobiji namjenjuje Saru

7 Mladić potom upita anđela: “Brate Azarja, čemu će služiti riblja jetra, srce i žuč?” 8 A on odgovori: “Srce i jetra služe kad koga muči demon ili zao duh: treba to pred takvim, bio muškarac ili žena, spaliti, i nikad ga zao duh više neće mučiti. 9 A žuč se uzima da se njome premažu oči na kojima su bijele mrlje, tako te bolesnik ozdravi.”

10 Kad bijahu blizu Ekbatane, 11 anđeo reče mladiću: “Brate, noćas ćemo prenoćiti kod Raguela; on ti je rođak, a ima jedinicu kćer koja se zove Sara. 12 Ja ću gledati da ti je dadu za ženu, jer tebi pripada njezino nasljedstvo: jedini si od njezina roda, djevojka je lijepa i razborita. 13 Sad me poslušaj: govorit ću njenu ocu, i kad se vratimo iz Ragesa, proslavit ćemo svadbu. Jer ja znam da je Raguel, prema Mojsijevu zakonu, ne može dati drugome, a kad bi to uradio, zaslužio bi smrt, jer ti imaš pravo na nasljedstvo pred svakim drugim.” 14 Onda mladić kaza anđelu: “Brate Azarja, čuo sam da je djevojka već bila dana sedmorici ljudi i da su svi nađeni mrtvi u svadbenoj sobi: 15 jedinac sam u oca; bojim se da ću, odem li k njoj, umrijeti kao i oni prije mene; jer nju ljubi neki demon koji ne čini zla drugima, osim onima koji joj se približe. Bojim se da ne umrem i da za sobom, zbog žalosti, ne povučem u grob svoga oca i svoju majku, a nemaju drugoga sina da ih sahrani.” 16 Anđeo mu reče: “Ne sjećaš se kako ti je otac naredio da uzmeš za ženu samo onu koja pripada tvome rodu? Zato me poslušaj, brate: ona će biti tvoja žena, a ti se ne osvrći na demona, jer će još noćas biti tvoja. 17 Kad budeš ušao u svadbenu sobu, uzet ćeš tamjanova pepela i metnut ćeš na nj malo ribljeg srca i jetre; kad tako okadiš, demon će oćutjeti vonj i pobjeći će i neće se više vratiti. 18 Kad se htjedneš približiti k njoj, bdijte oboje i dozivajte milostivog Boga: on će vas spasiti i smilovati vam se. Ne boj se: ona ti je bila dosuđena oduvijek, ti ćeš je spasiti; ona će poći s tobom i mislim da ćeš s njom imati poroda.”

Kad je Tobija čuo sve to, odmah mu ona omilje i njegova se duša privinu uz njezinu.

Dolazak u Raguelovu kuću

1 Onda uđoše u Ekbatanu i pođoše prema kući Raguelovoj. Sara im dođe u susret, pozdravi ih i oni nju pozdraviše, pa ih ona uvede u kuću. 2 Raguel reče Edni, svojoj ženi: “Kako li je ovaj samo nalik na Tobita, moga rođaka!” 3 Raguel ih zapita: “Odakle ste, braćo?” Odgovoriše mu: “Mi pripadamo Naftalijevim sinovima koji su bili prognani u Ninivu.” 4 Kaza im on: “Poznajete li Tobita, brata našega?” Oni odgovoriše: “Poznajemo ga.” 5 Onda ih upita: “Je li dobro s njime?” Oni odgovoriše: “Živ je i dobro je.” Tobija nadoda: “To je moj otac.” 6 Nato ga Raguel zagrli, poljubi ga suznih očiju i blagoslovi ga čudeći se: “Ti si dakle sin onoga plemenitog i dobrog čovjeka.” Doznavši da je Tobit izgubio vid, ražalosti se i zaplaka. 7 I žena mu Edna i kći Sara zaplakaše i primiše ih spremno. 8 Potom zaklaše ovna i pripremiše jela u izobilju.

9 Tobija kaza Rafaelu: “Brate Azarja, govori o onome o čemu si mi pripovijedao na putu.”

10 Anđeo prozbori o tom s Raguelom, a on će Tobiji: “Jedi, pij i budi veseo, jer tebi pripada moja kći. Ipak ti moram otkriti istinu: 11 već bijah svoju kćer dao sedmorici, ali kad joj se približiše, svi noću pomriješe. Ali ti sada budi veseo.” 12 Tobija odgovori: “Neću ništa okusiti dok se ne odlučite i ne izvršite što treba.” Nato mu Raguel kaza: “Uzmi je od ovoga časa po pravdi: ti si njezin brat i ona pripada tebi. Milosrdni Bog neka vam udijeli sreću.” 13 Zatim pozva Saru, svoju kćer; uzevši je za ruku, dade je kao zaručnicu Tobiji govoreći: “Evo, uzmi je prema Mojsijevu zakonu i odvedi je k svome ocu.” I blagoslovi ih. 14 Onda pozva Ednu, ženu svoju. Dohvativši list, napisa ugovor i udari pečat. Potom počeše blagovati.

15 Nakon toga pozva Raguel Ednu, ženu svoju, i reče joj: “Sestro, pripremi drugu sobu i uvedi je.” 16 Ona uradi kako joj je zapovjedio i uvede je. Kći zaplaka. 17 Vidjevši suze svoje kćeri, kaza joj: “Budi hrabra, kćerko: Gospodar neba i zemlje neka te nagradi milošću za tvoju bol. Budi hrabra, kćerko!”

Dobri zaručnici spašeni

1 Kad su povečerali, uvedoše Tobiju k Sari. 2 On se, ulazeći k njoj, sjeti Rafaelovih riječi: uze tamjanova pepela, metnu na nj riblje srce i jetru i okadi. 3 Tek što demon oćutje vonj, pobježe u Gornji Egipat, a anđeo ga ondje okova.

4 Kako su se zatvorili u sobu, Tobija ustade s postelje i reče: “Ustaj, sestro, molimo se da nam se Bog smiluje.”

5 Onda se Tobija poče moliti:

“Blagoslovljen da si, Bože naših otaca,

blagoslovljeno sveto i slavno ime tvoje u sve vijeke!

Blagoslivljala te nebesa

i sva tvoja stvorenja u sve vijeke!

6 Ti si stvorio Adama

i dao mu pomoćnicu Evu:

od njih je proizašao ljudski rod.

Ti si rekao: ‘Nije dobro da čovjek bude sam;

načinimo mu pomoćnicu sličnu njemu.’

7 Gospode, ne uzimam zbog pohote ovu svoju sestru

nego po istini.

Smiluj mi se

i učini da s njom doživim starost.”

8 I zajedno rekoše: “Amen, amen.” 9 I zaspaše oboje te noći.

10 A Raguel usta i pođe da iskopa raku misleći: “Ako i on umre.” 11 Raguel se vrati u svoju kuću 12 i kaza Edni, ženi svojoj: “Pošalji jednu od sluškinja da vidi je li živ. Ako je umro, pokopajmo ga odmah da nitko ne sazna.” 13 Sluškinja otvori vrata, uđe i nađe kako oboje spavaju. 14 Izađe i javi im: “Dobro je, živ je.”

15 Nato Raguel zahvali Bogu:

“Blagoslovljen da si, Bože,

svakim blagoslovom čistim i svetim.

Blagoslivljali te sveti tvoji i sva tvoja stvorenja!

Svi anđeli i svi izabranici tvoji blagoslivljali te u sve vijeke!

16 Blagoslovljen jer si me razveselio

i jer se nije dogodilo čega se bojah,

nego si nam iskazao svoje bogato milosrđe.

17 Blagoslovljen jer si se smilovao

ovoj djeci što su jedina.

Izlij na njih svoje milosrđe, Gospode,

podari im da zavše život u zdravlju,

sa srećom i milosrđem.”

18 A zatim zapovjedi kućnoj čeljadi da zatrpaju raku. 19 Tada priredi gozbu koja je trajala četrnaest dana. 20 Prije nego što su izminuli svadbeni dani, Raguel uze zaklinjati Tobiju: “Ne idi na put dok se ne navrši četrnaest svadbenih dana, 21 a onda primi polovicu imutka i vrati se živ i zdrav svome ocu. Drugi ćeš dio dobiti poslije moje i ženine mi smrti.”

Rafaelov put u Mediju

1 Onda Tobija pozva Rafaela i reče mu: 2 “Brate Azarja, uzmi sa sobom jednog slugu i dvije deve pa idi Gabaelu u Rages koji se nalazi u Mediji: uzmi od njega novac pa dovedi i njega na pir, 3 jer me Raguel zaklinjao da ne odlazim. 4 Znaš da moj otac broji dane, pa budem li se mnogo zadržavao, bit će zabrinut veoma.”

5 Tada Rafael ode. Provede noć u Gabaela i dade mu obveznicu. Gabael izvuče zapečaćene vrećice te mu ih izruči. 6 Brzo se krenuše obojica i dođoše na pir. Tobija blagoslovi svoju ženu.

U očekivanju da se Tobija vrati

1 A otac Tobijin brojio svaki dan. I kad je prošlo vrijeme za povratak a sina ne bijaše, 2 reče Tobit: “Možda su odbijeni? Ili je možda umro Gabael pa novac nije predan?” 3 I rastuži se veoma. 4 Kaza mu žena: “Dijete je stradalo kad ga tako dugo nema.” 5 I poče jadikovati: “Kako da ne budem zabrinuta, dijete moje, kad sam ti dopustila da odeš, svjetlo očiju mojih!”

6 Tobit je stade tješiti: “Šuti, ne govori: njemu je dobro.” 7 Ona mu odgovori: “Šuti ti i ne zavaravaj me; znam ja, stradalo je dijete moje.”

Svakog je dana izlazila na cestu kojom je sin krenuo na put; danju ne bi ni dodirnula jela, a noću nije prestajala jadikovati za svojim Tobijom.

Kad prođe četrnaest dana svadbenih za kojih Raguel zaklinjaše Tobiju da ostane, 8 Tobija kaza Raguelu: “Pusti me da idem, jer su već otac moj i majka moja izgubili nadu da će me još ugledati.” 9 Tast ga zamoli: “Ostani kod mene, a ja ću se pobrinuti da pronađem nekoga koji će ocu tvome donijeti vijesti o tebi.” Ali mu Tobija odvrati: “Ne, nego me pusti da idem k ocu svome!”

Oproštaj Tobije s tazbinom

10 Raguel onda ustade, preda mu Saru, njegovu ženu, i polovicu imutka, sluge, stoku i novac. 11 Pošto ih je blagoslovio, oprosti se s njima govoreći: “Djeco, Bog nebeski nek’ vam udijeli sreću još prije nego što umrem.”

12 A svojoj kćeri kaza: “Poštuj svekra i svekrvu: oni su ti sada roditelji. I da čujem samo dobre vijesti o tebi.” I poljubi je.

13 Onda Edna reče Tobiji: “Ljubljeni brate moj, nek’ ti Gospodar neba dade sretan povratak, a meni neka udijeli milost da vidim djecu koju ćeš imati s mojom Sarom, da osjetim radost pred Gospodom. Evo, predajem ti kćer svoju na čuvanje: ne žalosti je.”

14 Zahvalivši Bogu što mu je udijelio sretan put i poželjevši blagoslov Raguelu i Edni, ženi njegovoj, Tobija krenu.

Tobijin povratak sa Sarom

1 Nastaviše put dok se ne približiše Ninivi. 2 Onda Rafael kaza Tobiji: “Ne znaš li, brate, u kakvu si stanju ostavio oca svoga? 3 Potrčimo nas dvojica prije tvoje žene i priredimo kuću: 4 uzmi u ruku riblju žuč.” Krenuše, a pas za njima.

5 Dotle je Ana sjedila i gledala na put ne bi li ugledala svoje dijete. 6 Izdaleka ga opazi pa reče Tobitu: “Evo, vraća se sin tvoj i čovjek koji ga pratio.”

7 A Rafael reče Tobiji: “Znam da će otac tvoj otvoriti oči. 8 Ribljom žuči namaži njegove oči, a on će ih, oćutjevši svrbež, protrljati i tako skinuti s njih bijele mrlje i tebe vidjeti.”

9 Dotle se Ana, potrčavši naprijed, baci u zagrljaj sinu svome i reče mu: “Opet te vidim, sine moj! Od ovoga časa mogu mirno umrijeti!” Nato oboje zaplakaše.

Tobitovo ozdravljenje

10 Tobit iziđe na vrata i spotače se, ali sin potrča k njemu 11 i pridrža ga, razmaza žuč ocu preko očiju i kaza: “Hrabro, oče moj!” 12 Kad ga oči zasvrbješe, protrlja ih, a iz očinjih mu se kutića oljuštiše bijele mrlje. 13 Ugledavši sina, zagrli ga, zaplaka i probesjedi:

14 “Blagoslovljen da si, Bože,

blagoslovljeno tvoje ime uvijeke

i blagoslovljeni svi tvoji sveti anđeli!

Jer si me udario pa se smilovao na me:

evo gledam svoga sina Tobiju!”

15 Njegov sin, sav sretan, uđe u kuću te izvijesti oca o velikim događajima što su mu se zbili u Mediji.

16 Tobit, prepun radosti i blagoslivljajući Boga, pođe u susret snahi, prema vratima Ninive. Oni koji su ga vidjeli kako hoda bijahu zadivljeni što je progledao, a Tobit priznavaše pred njima da mu se Bog smilovao.

Sara dočekana

17 Kada Tobit dođe do Sare, snahe svoje, pozdravi je govoreći joj:

“Dobro došla, kćeri moja! Blagoslovljen Bog koji te doveo k nama! I neka su ti blagoslovljeni i otac i majka!”

18 I velika radost obuze svu braću njegovu u Ninivi. 19 A dođoše i Ahikar i njegov nećak Nasbas pa se Tobijina svadba u veselju slavila sedam dana.

Anđeo se otkriva

1 Potom Tobit pozva Tobiju, sina svoga, i reče mu: “Sine, pobrini se za plaću čovjeku koji je išao s tobom; a treba mu dati i štogod povrh toga.”

2 Sin odgovori: “Neću štetovati dadem li mu i polovicu onoga što sam donio, 3 jer me doveo k tebi zdrava, izliječio moju ženu, podigao moj novac, a onda i tebi vratio zdravlje.” 4 Starac odgovori: “To mu s pravom pripada!”

5 Onda pozva anđela i kaza mu: “Uzmi polovicu od svega onoga što ste donijeli.” 6 Tada anđeo pozva njih dvojicu u stranu i reče im:

“Blagoslivljajte Boga, hvalite ga i veličajte, hvalite ga pred svim živima zbog onoga što je za vas učinio. Lijepo je hvaliti Boga i uznositi ime njegovo; bogobojazno razglašavati djela njegova. 7 Lijepo je čuvati tajnu kraljevu, ali je slavno otkrivati djela Božja. Činite dobro, i neće vas zlo snaći.

8 Dobra je molitva s postom, s milostinjom i s pravednošću. Bolje je malo s pravednošću nego mnogo s nepravdom. Bolje je dijeliti milostinju nego sabirati u hrpe zlato. 9 Milostinja oslobađa od smrti, ona čisti od svakoga grijeha. Koji dijele milostinju i čine pravednost napunit će se života, 10 a koji griješe bit će dušmani životu svome.

11 Neću vam sakriti ništa: kazah već da je lijepo čuvati tajnu kraljevu, ali je slavno otkrivanje Božjih djela. 12 I kad ste molili ti i tvoja snaha Sara, ja sam nosio vaše molitve Svetome; kad si ti pokapao mrtve, i ja sam bio uza te; 13 kad se nisi skanjivao da ustaneš i prekineš svoj ručak da bi pokopao onog mrtvaca, nije mi bilo skriveno da vršiš dobro djelo; i bio sam s tobom. 14 Sada, Bog me poslao da izliječim tebe i tvoju snahu Saru. 15 Ja sam Rafael, jedan od sedmorice svetih anđela koji na nebesima donose molitve svetih i stupaju pred Slavom Svetoga!”

16 Njih se dvojica preplašiše i padoše ničice, jer ih zahvati velik strah. 17 Ali im anđeo reče:

“Ne plašite se! Mir s vama! Blagoslivljajte Boga uvijeke! 18 Ta ja ne dođoh jer se meni svidjelo, nego po zapovijedi Boga našega: zato ga blagoslivljajte uvijeke. 19 Sve sam dane dopuštao da me vide vaše oči, ali nisam ni jeo ni pio: vi ste motrili samo privid. 20 Sada hvalite Boga, a ja se vraćam onome koji me i poslao. Zapišite u knjizi sve što se zbilo.”

21 Onda oni ustadoše, ali ga više ne vidješe. Hvalili su velika i čudesna djela Božja i pripovijedali kako im se ukazao anđeo Gospodnji.

Završna Tobitova molitva

1 Tobit potom napisa molitvu u radosti i reče:

2 “Blagoslovljen Bog, koji živi uvijeke,

i njegovo kraljevstvo!

Jer on kažnjava i prašta,

dovodi u Podzemlje i odande izvodi,

i nema toga tko bi izmakao njegovoj ruci.

3 Hvalite ga, sinovi Izraelovi, pred poganima,

jer vas je on među njih rasuo.

4 Objavljujte njegovu veličinu

uzdižući ga nad sve živo,

jer on je naš Gospod i Bog,

on je naš otac za sve vjekove.

5 On nas kažnjava zbog naših zlih djela,

ali će se opet smilovati na nas

i sabrati nas iz svih naroda

među koje smo razasuti.

6 Obratite se k njemu svim srcem svojim

i svom dušom svojom

da činite pred njim istinu,

i on će se okrenuti k vama,

i neće skrivati lica svoga od vas.

7 Gledajte što učini s vama,

na sva ga usta slavite i hvalite,

blagoslivljajte Gospoda pravde

i uzvisujte kralja vjekova.

8 Ja ga u zemlji progonstva hvalim

i očitujem njegovu moć i veličinu grešnom narodu.

Obratite se, grešnici, i činite pravdu pred njim.

Tko zna hoće li pogled svrnuti na vas

i milost vam iskazati!

9 Boga svoga ja uznosim,

i duša moja hvali kralja nebeskoga,

i radosno klikće veličini njegovoj:

10 tako neka kazuju svi

i hvale ga u Jeruzalemu!

Jeruzaleme, grade sveti!

On će te kazniti zbog djela sinova tvojih,

ali će se opet smilovati sinovima pravednih.

11 Podaj hvalu Gospodu zanosno

i blagoslivljaj kralja vjekova

da ti njegov Šator ponovno bude podignut uz veselje;

12 da bi se u tebi obradovali prognani

i da bi u tebi ljubav našli siromasi

za sva pokoljenja.

13 Narodi će dolaziti izdaleka

k imenu Gospoda Boga

donoseći u rukama darove,

darove za kralja nebeskoga:

pokoljenja upravljat će ti radosne hvale.

14 Prokleti svi oni koji te mrze,

blagoslovljeni zauvijek oni koji te ljube.

15 Veseli se i raduj se zbog sinova pravednih,

jer će biti sakupljeni

i blagoslivljat će Gospoda pravednih.

Blaženi oni koji te ljube!

Veselit će se zbog tvoga mira!

16 Blaženi svi koji se rastužiše zbog tvojih nesreća,

jer će se radovati kad vide svu tvoju slavu

i radovat će se uvijeke.

Duša moja neka hvali Boga, kralja velikoga!

17 Jer će Jeruzalem biti obnovljen safirom i smaragdom,

njegove zidine dragim kamenjem,

tornjevi i bedemi čistim zlatom,

a trgovi popločani berilom, dijamantom

i dragim kamenjem iz Ofira.

18 Njegove će ulice kazivati: ‘Aleluja!’

i klicat će: ‘Blagoslovljen Bog, uzvišen dovijeka.'”

Posljednji Tobitovi savjeti i njegova smrt

1 Tobit završi pohvalu. 2 Bilo mu je pedeset i osam godina kad je oslijepio, a poslije osam godina opet je progledao. Nastavio je dijeliti milostinju i sveudilj se bojao Gospoda Boga te ga hvalio. 3 Doživio je duboku starost.

Na samrti dozva k sebi sina i sinove sina svoga te kaza Tobiji: “Sinko, uzmi djecu svoju: evo, ostario sam i već sam blizu da se odijelim od života. 4 Preseli se u Mediju, sinko, jer znam da će se sve dogoditi s Ninivom što je o njoj nagovijestio prorok Jona: bit će razrušena, a u Mediji bit će mir za neko vrijeme; naša braća koja se još nalaze u domovini bit će razasuta daleko od lijepe zemlje, Jeruzalem će opustjeti, a Dom Gospodnji koji se nalazi u njemu izgorjet će i bit će pust za neko vrijeme. 5 Ali će se Bog opet smilovati njima i vratit će ih u njihovu zemlju; onda će oni sagraditi hram, ali ne onakav kakav je bio prije, dok se ne ispuni određeno vrijeme. Poslije toga vratit će se iz krajeva progonstva i podići Jeruzalem s velikim počastima. I Dom Božji u njemu bit će sazidan od nadasve vrijedne građe za sva buduća pokoljenja, kao što su kazali za nj proroci: 6 svi će se narodi uistinu obratiti i bojat će se Gospoda Boga i pokopat će svoje idole; svi će narodi blagoslivljati Gospoda. 7 Onda će narod njegov hvaliti Boga, a Gospod će uzdići narod svoj i bit će radosni svi oni koji ljube Gospoda Boga u istini i pravdi vršeći milosrđe prema braći svojoj.

8 I tako, sine, otiđi iz Ninive, jer će sve biti što je nagovijestio prorok Jona. 9 Ti pak drži zakon i zapovijedi, budi milosrdan i pravedan da ti bude dobro. Časno me pokopaj, a uza me pokopaj majku svoju. Poslije toga ne ostani više ni jednoga dana u Ninivi.

10 Sinko moj, razmotri što Aman učini Ahikaru koji ga je uzgojio: iz svjetla baci ga u tamu i tako zlim plati dobro njegovo. Ali Ahikar bje spašen, a onoga stiže zaslužena kazna: siđe on u tminu. Ahikar dijeljaše milostinju i spasi se od smrtonosne zamke koju mu onaj priredi; u zamku Aman pade i poginu.

11 Dakle, sinovi moji, vidite kakvu snagu ima milostinja i kako pravda spašava.”

To rekavši, izdahnu. Bijaše mu sto pedeset i osam godina. Tobija mu priredi častan ukop.

12 Kad Ana umrije, pokopa je uz oca, pa sa ženom i svojim sinovima krenu u Ekbatanu, k svome tastu Raguelu.

13 Tu doživje časnu starost, časno pokopa svoga tasta i punicu te naslijedi imutak njihov, kao što je naslijedio i očev.

14 Umrije u Ekbatani, u sto dvadeset i sedmoj godini života. Prije nego što je izdahnuo, doznao je za propast Ninive, koju razoriše Nabukodonozor i Asuer.

Tako se prije smrti uzradova nad propašću Ninive.