MISAO IZ EVANĐELJA DANA
XXXIV. tjedan kroz godinu
Nedjelja, 25. 11. 2018.
ISUS KRIST KRALJ SVEGA STVORENJA
ČITANJA:
Dn 7,13-14; Ps 93,1-2.5; Otk 1,5-8; Iv 18,33b-37
NAPOMENA: Izostavlja se slavlje sv. Katarine Aleksandrijske. Gdje se slavi kao svetkovina prenosi se na ponedjeljak, 26. studenoga.
Prvo čitanje:Dn 7, 13-14
Vlast njegova vlast je vječna.
Čitanje Knjige proroka Daniela
Gledah u noćnim viđenjima
i gle s oblacima nebeskim
dolazi kao Sin čovječji.
On se približi Pradavnome
i dovedu ga k njemu.
Njemu bî predana vlast, čast i kraljevstvo,
da mu služe svi narodi, plemena i jezici.
Vlast njegova vlast je vječna
i nikada neće proći,
kraljevstvo njegovo neće propasti.
Riječ Gospodnja
Otpjevni psalam:Ps 93, 1-2.5
Pripjev: Gospodin kraljuje u sjaj zaodjeven.
Gospodin kraljuje, u sjaj zaodjeven,
Gospodin zaodjeven moći i opasan.
Čvrsto stoji krug zemaljski,
neće se poljuljati.
Čvrsto je prijestolje tvoje od iskona,
ti si od vječnosti!
Tvoja su obećanja vjere predostojna,
svetost se dolikuje domu tvojemu,
Gospodine, u sve dane!
Drugo čitanje: Otk 1, 5-8
Knez kraljeva zemlje … učini nas kraljevstvom, svećenicima.
Čitanje Otkrivenja svetoga Ivana apostola
Isus Krist, Svjedok vjerni, Prvorođenc od mrtvih, Vladar nad kraljevima zemaljskim. Njemu koji nas ljubi, koji nas krvlju svojom otkupi od naših grijeha te nas učini kraljevstvom, svećenicima Bogu i Ocu svojemu: Njemu slava i vlast u vijeke vjekova! Amen!
Gle, dolazi s oblacima i gledat će ga svako oko, svi koji su ga proboli, i naricat će nad njim sva plemena zemaljska. Da! Amen!
Ja sam Alfa i Omega, govori Gospodin Bog – Onaj koji jest i koji bijaše i koji dolazi, Svevladar.
Riječ Gospodnja
Evanđelje: Iv 18, 33b-37
Ti kažeš: ja jesam kralj.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Pilat Isusu:
»Ti li si židovski kralj?« Isus odgovori: »Govoriš li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni?« Pilat odvrati: »Zar sam ja Židov? Tvoj narod i glavari svećenički predadoše te meni. Što si učinio?«
Odgovori Isus: »Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde.« Nato mu reče Pilat: »Ti si dakle kralj?« Isus odgovori: »Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas.«
Riječ Gospodnja
Uvod
Dogodilo se to prije nepunih 120 godina.
Širina 1200 m, visina 51 m. Voda koja grmi. Tako su slapove Nijagare nazvali tamošnji Indijanci. Nijagarini vodopadi su najveći u Sjevernoj Americi i na granici su između Sjedinjenih Američkih država i Kanade. Ranih tisuću devetstotih godina bila je velika atrakcija spustiti se niz slapove Nijagare u buretu. Zapisi spominju određene ljude koji su to pokušali. Neki su uspjeli, a nekima je to bio posljednji posao koji su učinili u životu. U to doba iz Europe je došao Jen Francios Gravelet, čuveni francuski akrobat, hodač po užetu poznat po nadimku Charles Blondin. Novine su naširoko pisale o Blondinijevoj namjeri da preko užeta razapetog iznad slapova Nijagare prijeđe s Kanadske strane na Američku. To je trebao biti najspektakularniji i najopasniji poduhvat koji je Blondini ikada izveo. Dogovorenog dana Blondin je krenuo u ostvarenje svoje namjere. Bio je svjestan opasnosti koje ga očekuju. Bili su to udari vjetra koji svakog trenutka mogu promijeniti svoj smjer i snagu. Bila je to magla koju stvaraju vodene čestice iznad slapa, Također, mokro, klizavo i labavo uže koje je bilo rastegnuto s jedne na drugu stranu obale rijeke. Također i dužina užeta oko 1300 m, debljine svega dva cm izrađenog od konoplje te sve ostale moguće opasnosti nisu odvratile Blondinija da izvede svoj životni poduhvat. 30. lipnja daleke 1859 godine na desetine tisuća ljudi stajalo je s jedne i druge strane obale rijeke željne da vide nesvakidašnji spektakl. Blondini je uzeo svoj štap za održavanje ravnoteže i učinio svoj prvi korak po užetu krenuvši s Kanadske strane. Vladala je mrtva tišina. U sredini svog puta, po smanjenoj vidljivosti zbog magle iznad vodopada, vjetar je naglo promijenio smjer. Blondini se našao na ivici pada. Ipak uspio je izbalansirati i održati ravnotežu na užetu i nastaviti dalje. Bili su to trenuci napetosti i iščekivanja. Odjednom su s Američke strane počeli odjekivati uzvici koji su svakim trenutkom bili sve jači i jači; „Blondini!!! Blondini!!! Blondini!“ Osjetivši potporu gledateljstva, Blondini je prikupio novu energiju, nastavio koračati užetom i završio prelazak na Američku stranu rijeke. Oduševljenje i povici nadjačali su buku samog vodopada.
„Hvala vam!“ rekao je Blondini. „Bili ste izvrsna publika. Ustvari, bili ste tako dobri da sam riješio se vratiti natrag ovim užetom na Kanadsku stranu.“ Čuvši to masa ljudi je skandirala od oduševljena. Blondini je tada podigao ruku da zaustavi klicanje razdragane mase.
„Vjerujete li da se mogu vratiti istim putem?“ pitao ih je.
„Vjerujemo! Vjerujemo!“ klicala je oduševljena masa.
Ponovno je podigao ruku da ih utiša i tada ponovio pitanje:
„Vjerujete li stvarno da se po ovom užetu mogu vratiti u Kanadu?“
„Da, vjerujemo!“ čuli su se razdragani uzvici iz sada već nestrpljivog mnoštva.
Blondini je tada počeo da pojedinačno gleda lica ispred sebe. Činilo se je kao da se zaustavlja na svakome od njih, i umjesto galame, zavladala je tišina. Blondini je progovorio:
„Tko je onda od vas spreman sada sa mnom na mojim leđima prijeći na drugu stranu?“ Umjesto galame zavladala je tišina. Blondini je ponovio pitanje: „Tko je onda od vas spreman sada sa mnom na mojim leđima prijeći na drugu stranu?“ Tišina je bila gotovo nepodnošljiva. Nitko se nije ni pomakao. Svi kao da su ispitivali zemlju oko svojih stopala. Konačno jedan čovjek iz pozadine krenuo je naprijed. Došao je do Blondinija i rekao mu:
„Ja sam spreman da sada na tvojim leđima pređem na drugu stranu.“
Nije bilo klicanja. Svi su samo promatrali što se događa. Blondini je čovjeku dao kratke upute, nasmiješio mu se i pomogao mu da se čovjek popne na njegova leđa. Popeo se tada na uže i krenuo po njemu natrag. Išli su korak po korak. Prošli su kroz maglu, kroz vjetrove, po klizavom užetu i sigurno sišli na Kanadsku stranu rijeke. Bio je to Blondini i njegov manager Harry Colcord.
Homilija
Kada sam čitao ovaj događaj sjetio sam se teksta kojeg sv. Pavao uputio svom mladom suradniku Timoteju: „…jer znam, kojemu sam vjerovao“, 2. Tim.1,12 b (Šarić)
Braćo moja i sestre! U ovom burnom i dramatičnom razdoblju našeg duhovnog života kad-tad ćemo se susret s pitanjem na koje ćemo morati dati i odgovor, „kome vjerujemo?“ Zašto Njemu baš vjerujemo? Na osnovi čega Njemu vjerujemo? Zbog čega Njemu vjerujemo? Svaki susret sa Božjom riječju podsjeća nas na ono što je Krist rekao: “Moj nauk nije moj, nego onoga koji me posla. Ako tko hoće vršiti volju njegovu, prepoznat će da li je taj nauk od Boga ili ja sam od sebe govorim. Iv,7,16.17. Više nego ikad potrebno nam je razumjeti da ovaj nauk koji propovijedamo, koji čitamo, nije naš nauk. Kada god otvaramo Sveto Pismo, mi se srećemo s Božjom Riječju.
Podsjetimo se jednog detalja koji je zapisao evanđelist Ivan. Nato Pilat uđe opet u dvor, pozove Isusa i upita ga: “Ti li si židovski kralj? Isus odgovori: “Govoriš li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni? Iv. 18,33.34.
“Govoriš li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni? Ima li tu neke razlike? Nije li to isto? Kada netko govori sam od sebe, to onda izlazi iz njegovog srca. To je onda njegovo. To je njegovo osobno osvjedočenje. Netko drugi može govoriti na osnovi onog što je čuo od drugoga. Primiti neku spoznaju ili znanje samo putem neke teorije, knjige ili nekog drugog suvremenog medija, ili osobno biti osvjedočen i siguran u neku stvar, su dva različita pojma. Između ta dva različita pojma mi moramo imati jasnu definiranu granicu. Pozvani smo da zastupamo Istinu, i pozvani smo da ostanemo u Istini. Ako nismo osobno uvjereni u Istinu koju nosimo, tada ćemo zasigurno na ispitu naše vjere snositi teške posljedice, jer će nas naša nesigurnost pokolebati i od nas načiniti izdajnike Isusa Krista.
Vratimo se ponovo na Pilatovo pitanje. “Ti li si židovski kralj? Isus odgovara: “Govoriš li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni? Ovom pitanjem je Isus želio pokrenuti Pilatovu savjest da ne sluša druge, već da kao sudac brani i zastupa Istinu, stoji u Istini i ostane čvrst u Istini. Zbog toga je Isus i izrekao onu poruku: Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas. Iv. 18,37.b U tom najodlučnijem času Pilat postavlja pitanje: “Što je istina? (38) Zastupnik ili branitelj pravde, onaj koji je trebao da ima sve činjenice u svojim rukama, i pravu apsolutnu istinu, on ne zna što je Istina. On postavlja pitanje: “Što dakle da učinim s Isusom koji se zove Krist?” Mt 17,22. Mada je pokušavao zastupati Isusa, ipak je popustio. Neodlučnost i nesigurnost su od Pilata učinile nesigurnog suca, krvnika i ubojicu Božjeg Sina koji bez obzira na sva Božja nastojanja zauvijek ostao izgubljen.
Nije li to žalosna pouka za sve nas danas. Koliko je Duh Sveti učinio da upoznamo Istinu? Koliko je Duh Sveti učinio da ju branimo? Koliko je Duh Sveti učinio da ostanemo u toj Istini? Ipak nam se može dogoditi da u najodlučnijem trenutku ni mi nećemo znati što učiniti s Isusom prozvanim Kristom. Više nego ikada, potrebno nam je da se na trenutak zaustavimo da ispitamo sebe i naš odnos prema Isusu koji je Istina.
“Govoriš li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni? To je pitanje koje Isus upućuje mojoj i tvojoj savjesti. Govoriš li ti to sam od sebe? Živimo u vremenu kada će svatko od nas u bilo kojem vidu ili obliku proći kroz onaj isti ispit na kojem je Pilat pao. Prije ili poslije, život će nas dovesti u takav položaj da ćemo se i mi pitati, Što dakle da učinim s Isusom koji se zove Krist? Jer ćemo se naći pred povicima „Raspni ga!“ Ako nismo sigurni zašto vjerujemo Njemu, Ako nismo sigurni na osnovi čega vjerujemo Njemu, Ako nismo sigurni zbog čega vjerujemo Njemu, past ćemo na ispitu naše vjere.
Zašto je potrebna i važna sigurnost u vjeri? Najveći neprijatelj čovječanstva – Sotona, upravo se trudi da zavede i prevari ako bude moguće i izabrane. On zna da ima malo vremena. Sv Petar je upozoravao: Otrijeznite se! Bdijte! Protivnik vaš, đavao, kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre. 1.Petr. 5,8. Mogli bi to reći da je to opasnost s neba. Druga opasnost dolazi iz vana. Pazite se da vas tko ne zavede. Ustat će, doista, lažni kristi i lažni proroci i iznijeti znamenja velika i čudesa da, bude li moguće, zavedu i izabrane. Mt 24,24. Tu je treća opasnost i ona dolazi iznutra. “Ja znam da će nakon mog odlaska među vas uljesti vuci okrutni koji ne štede stada, a između vas će samih ustati ljudi koji će iskrivljavati nauk da bi odvukli učenike za sobom. Dj. 20,29.30. Ta borba traje od pada u grijeh prvih ljudi. Upravo sada znajući da joj se približava kraj, Sotona ulaže sve svoje napore kako bi uspio u svom djelu. Iz Svetog Pisma znamo a i svakodnevno iskustvo nam to govori da on traži svoje žrtve među vjernicima i na žalost puno ih puta nalazi.
Uskoro će se pred nama pokazati posljednja velika prijevara. Antikrist će pred našim očima činiti čudesa. Ono što će on pokazati, bit će toliko slično istinskome, da će biti nemoguće razlikovati jedno od drugoga osim pomoću Svetoga Pisma. Božji je narod upućen na Sveto Pismo kao jedinu zaštitu protiv utjecaja raznih duhova i varljive moći duhova Tame. Riječ Božja nam je na dohvat ruke. Ona nam je toliko jasna da nitko nema potrebe lutati. Naš Spasitelj je preduhitrio Sotonski napad riječima: „Pisano je.“ Riječ Božja je naše utočište. Ona je utvrda snage u koju se možemo skloniti i biti sigurni. Nemamo potrebe živjeti u nesigurnosti i sumnji. Sotona će činiti sve da bi nam ubacio bilo kakav virus sumnje. Međutim, Bog neće nikada otkloniti kojekakve razloge za sumnju. On daje dovoljno dokaza da mu svatko može vjerovati i da ne bude prevaren.
Došlo je vrijeme da moramo znati u koga vjerujemo. Mi moramo zastupati Boga i Njegovu istinu pred ovim nemirnim i nevjernim svijetom. Ako je ikada bila potrebna sigurnost u vjeri, onda je to danas. Danas je upravo ono vrijeme za koje je Isus rekao: Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji? Lk. 18,8.b Do jučer nije bilo uputno i moderno vjerovati. Danas nije popularno biti nevjernik. Međutim nije u pitanju vjerujemo li u Boga, već je osnovno pitanje VJERUJEMO LI BOGU? Kada bi to pitanje postavili u nekoj anketi, možda mnogi ne bi imali odgovor. Ovo je važno i ozbiljno pitanje od kojeg zavisi kakav ćemo stav zauzeti prema svim prijevarama koje nam Sotona nameće. Sveto Pismo nam ukazuje koja je najsigurnija odbrana protiv svih lukavstava s kojima se Sotona služi. Sv. Jakov je poručio: Podložite se dakle Bogu! Oduprite se đavlu i pobjeći će od vas! Jak 4,7. Drugi način obrane ne postoji. Podložite ili pokorite se Bogu.
Najsigurniji način odupiranju prijevare je izjava patrijarha Joba: Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi i posljednji će on nad zemljom ustati. Job 19,25. Mnogi pisci nadahnuti Duhom pisali su i objašnjavali svoju sigurnost gledajući Gospodina kroz Njegovu Riječ. Tri mladića su toliko bili sigurni u svog Boga da su bili spremni izgorjeti u peći užarenoj da posvjedoče onoga kome vjeruju. Na kraju sv. Pavao jasno potvrđuje: „…jer znam, kojemu sam vjerovao“ Svi ovi primjeri vjere zadivljuju. Međutim, oni nisu zapisani da se njima samo divimo, već da iz njih i mi crpimo snagu u našoj borbi vjere i postignemo takvo iskustvo.
Isus želi da uputi pitanje i meni i tebi još jednom o našem kršćanskom životu. On pita: „Dali mi vjeruješ?“ „Dali mi stvarno vjeruješ?“ „ Ako mi vjeruješ, jesi li spreman istupiti, popeti se na moja leđa, i zajedno sa mnom proći kroz vjetrove, maglu, preko klizavog užeta života i zakoračiti na drugu stranu obale. Hoćeš li i dalje samo stajati u mnoštvu i vikati „vjerujem.“ Mnogi su na Američkoj strani Nijagare stajali i vikali „vjerujem“, ali je samo jedan istupio i to dokazao.
Ja znam kome vjerujem! Ja znam na osnovu čega mu vjerujem! Ja znam zašto mu vjerujem! Kakvi su vaši odgovori na ova pitanja?
Neka vas sve dobri Bog blagoslovi.
Zvonko Presečan
Kristijan Duver Mag. Theol.
