Na svete zagonetke odgovorim suzama, samo bol duše koja je u istinskoj vjeri i ljubljenju svete vjere spozna mnogo. Znam da su me rane učinile nebeskom ženom, da je svaka suosjećala sa presvetim ranama Kristovim. Da sam bila bez njih, ne bi uspjela ovoliko snažno voljeti Onoga koji mi je darovao križ, kao ključ vrata rajskih. U tom križu urezano je puno tuge, puno izrugivanja i nepravde, u tom križu puno je rasplakane samoće, molitve.. ali taj moj križ pridržavaju sveti anđeli, blagoslivljaju ga arhanđeli i Gospa moli nad njim. Znam to po mudrosti suza svojih vapajnih, emocijama srca raskajanoga. Svaki moj udah i izdah je za Isusa, u okovima tijela duša ga je spoznala, iz godine u godinu sve više, znam da u meni Duh Sveti diše, suze mi krilima Tješitelja briše.

Rođena za okove, kao leptirica učahurena. Nutrina me je dozivala, pjesme mi utješiteljske darivala sila Svevišnjega, znala sam oduvijek da nisam sama, osmjehom sam se nebeskim od poruga svijeta branila, strancima bila nakaza, bliskima razdragana curica, vječno nasmijana ispod križa. Sudili su me oduvijek, a da se nisu ni zapitali što mi je, odrastala sam kao ono trnje na ruži… oni su se pravili lijepima cvjetnima, ja sam bila bodljikava. Krist me je činio jakom svaki dan, branio me darujuć mi prijatelje koji me vole zbog moje nebeske nutrine, zazivala sam Gospino ime u mračnim noćima, dala bi mi snage da plešem i kad me je tuga do kosti lomila. Suosjećala je Bogorodica sa mojim suzama, činilo se kroz moje je oči sa mojom dušom plakala, dok bi krunicu molila za boli svoje i boli svih potrebitih. Kroz bolnice i oči sudačke, pratile su me stope Kristove i one majčine, pitala sam se zašto sam ovdje tolike dane i godine, zašto kada sam ja u srcu Božja leptirica, poletnosti puna, ruža bez trnja! Božja mudrost mi je šaputala, osluškuj svoje srce, kuca za Presveto srce, služiš presvetim Kristovim ranama, dopuštajući da ti se izruguju zbog vanjskog izgleda, puna si trpljenja sa osmijehom zbog Stvoritelja. Duša sam nebeska koja se spustila u okove tijela, vjerujem tako sam željela, volji se je Očevoj duša ova predala. Skoro pa će 35. godina okova, oh u tim suzama bola puno sam ljubavi svete doživjela. Svidjela se onima koji su mi autentični po duši, jer sam se raspjevala, jer sam pustila duši da živi za ljubav i kad je do smrti tijelo ranjeno, izrugano zbog nesavršenosti. Vjerujem Isus će svoje ozdraviteljske dlanove položiti na tužne boli moje koje ga dozivaju i vole, iscijeliti će me milost Njegova, Uskrsnuti će i ovo tijelo kao ova duša Bogu oduvijek predana. Potpisujem se ovim svojim suzama, u novo poglavlje svoga života, blagoslivljam autora, Boga Trojedinoga, znam da će mi darovati nešto posebno, da prođe bol i ostane ljubav sačuvana i oživljena za vječnost. Amen!

Sa ljubavlju i vjerom Ana Emanuela, Bilaj 23.03.2018.

 

PODIJELI