U Domovinskom ratu bio sam u Nijemcima kao dragovoljac postrojbe HOS-a. Neprijatelj nam je upao u selo za vrijeme izvlačenja. Bilo nas je 35, a neprijateljskih vojnika je bilo oko 700. Za njihov broj smo saznali od jednog zarobljenog neprijatelsjkog vojnika JNA. Nažalost, morali smo napustiti selo, pa smo se izvlačili kroz kukuruze i došli smo na šljunkarski put između Nijemaca i Komletinaca. U mojoj grupi se izvuklo nas sedmorica. Zatekli smo jedan kamiončić TAM-a i par gardista. Sjeli smo otraga i izašli na cestu, misleći da su svi otišli i da smo ostali zadnji. Cesta je bila ravna, i bez zavoja na tom dijelu. Dok smo se vozili ispred nas se stvorio tenk JNA i nanišanio nas. Svi smo poiskakali iz kamiona.
Uhvatio sam se za krunicu koja mi je visjela oko vrata, i stisnuo je čvrsto vapeći za pomoć Oca, Sina i Duha svetoga i našu Gospu. Kada se sjetim tog događaja, i danas me prolaze trnci. Tenk je ispalio na nas, ali je promašio. Granata je pala u duboki kanal u blizini nas. Po nama je padala samo zemlja, a tenk smo pogodili i ubrzo se nad njim nadvio crni, gusti dim.
Sada, neka mi netko kaže da nema Boga i da Bog ne postoji! Majka Marija nas je čuvala i čula moje molitve i moj vapaj. Vjerujem u Sina Božijeg i svu silu Nebesku jer me Bog nikada nije ostavio! Mnogo puta sam bio ostavljen od svih, ali od Isusa i majke Marije nikada! Iako sam se jedno vrijeme udaljio od njihove ljubavi, i iako sam ih puno puta povrijedio svojim nedjelima; oni me nikada nisu ostavili. Uvijek su mi u pomoći, noću i danju. Eto, toliko od mene za sada. primite puno pozdrava i Božijeg blagoslova!
Dragovoljac Domovinskog rata i pripadnik postrojbe HOS- a Robi
