Svetac koji je otkrio kako se treba boriti s masonerijom

 

Krajem prošle godine biskup Athanasius Schneider, jedan od najznačajnijih i najistaknutijih biskupa danas, održao je u španjolskoj Sevilji zanimljivo predavanje pod naslovom ‘Marija, pobjednica svih hereza’.

U svom predavanju biskup Schneider govorio je o Blaženoj Djevici Mariji ali u malo drugačijem kontekstu nego smo naučili slušati u odnosu Marije na masoneriju i njihovo djelovanje. Zašto? Jer je masonerija kao izdanak srca Sotone u svijetu direktni neprijatelj Mariji pobjednici Sotone i svih njegovih hereza.

Biskup Schneider, posebno je u svom govoru istaknuo slobodne zidare koji i nakon 300 god. svog postojanja ne izlaze iz sjene, zapeli u njihovom opskurnom djelovanju protiv Katoličke crkve. Biskup ih je nazvao ‘Instrumentom sotone’. Biskup iz Astane također prisutan u Sevilji složio se s biskupom Schneiderom te podsjetio na šokantan odgađaj koji se dogodio na 200. u obljetnicu Velike lože u Londonu kada je masonerija javno obznanila Sotonu kao svog Boga, te su javno najavili rat Katoličkoj crkvi na samom Trgu svetog Petra. Podsjetio je na izvještaj, tada mladog studenta teologije, fra Maksimilijana Kolbea koji potresen masonskom objavom nasljedovanja Lucifera osnovao Vojsku Bezgrešne, na čijim stranicama pronalazimo spomenuti događaj. Taj rat masona protiv Katoličke crkve traje i danas.

Javna objava tajnog društva
‘Bijaše to osobito teško vrijeme za Crkvu. U Rusiji su se, zahvaljujući uspjelu državnome udaru, 7. studenoga 1917. boljševici, na čelu s Lenjinom, domogli vlasti. Ako je, s jedne strane, boljševička revolucija u sebi sadržala velik potencijal dobra, s druge je svoj bezbožni i revolucionarni materijalizam ubrzo pretvorila u otvoreni rat protiv vjere i Crkve. Razvikana demokracija proletarijata dovela je, između ostaloga, do nasilna gušenja svih oblika protivljenja te vršenja okrutnih pokolja i stravičnih zločina protiv čovječanstva. Upravo je te iste godine, 1917., masonerija slavila dvjestotu obljetnicu Velike lože Engleske, nastalu iz ujedinjenja četiriju disidentskih loža koje su djelovale u različitim dijelovima Londona. Ta je činjenica za masoneriju bila od osobite važnosti jer je Velika loža Engleske u međuvremenu postala Velika svjetska matična loža.

U Rimu je 17. veljače, na dan smrti Giordana Bruna, organizirana velika masonska manifestacija. Masonska je povorka, na putu prema Brunovu spomeniku, prolazila ulicama talijanskoga glavnog grada te se dugo zaustavila na Trgu svetoga Petra, mašući pod papinim prozorom “crnom zastavom sa slikom svetoga Mihaela Arkanđela pod Luciferovim nogama”. Transparenti su veličali Sotonu dok je jedan od natpisa glasio: Sotona će upravljati Vatikanom, a papa će mu služiti kao švicarska garda.’

Marijina vojska pobjeđuje
Ovog događaja spomenuli su se i biskupi pozivajući nas da se okupimo kao Vojska Bezgrešna s Marijom – pobjednicom svih hereza. ‘Cilj masonerije je iskorijeniti cjelokupni nauk Božji, naročito katolički”, rekao je biskup Schneideri komentirajući taj događaj i objasnio:’zato se osnivaju tako mnogobrojna tajna društva. Njihov osnovni cilj je uništenje svakog morala jer samo tako mogu uništiti katoličanstvo, jer logičkim argumentima ono se ne može uništiti’. Biskupi su se složili kako je masonerija posebno aktivna u širenju i brojnosti svojih članova upravo radi toga jer je njihov zahvat sveobuhvatan, ali poručuju kako će Marija svakako biti pobjednica nad svim herezama Antikrista i to preko Vojske Bezgrešne i svih onih marijanskih ratnika.

Sveti Maksimilijan Kolbe
Godine 1917. nekoliko mjeseci nakon gore spomenutog događaja javne masonske objave rata katoličkoj crkvi pod zastavom Lucifera, nebo je pokazalo svoju snagu. I to preko jednog mladića. Fra Maksimilijan Kolbe, tada student teologije na Međunarodnome kolegiju franjevaca konventualaca., bio je duboko potresen masonskom odvažnošću prema Kristovoj crkvi u tom događaju te je svim srcem je osjećao kako mora nešto poduzeti u obranu. Osnovao zajednicu Vojska Marije Bezgrješne i nedaleko Varšave osnovao je ‘grad Bezgrješne’ – Niepokalanów, čiji su stanovnici bili franjevci. Grad je imao tiskarsko – izdavačko postrojenje s najmodernijim strojevima. Časopis Vitez postao je prvi poljski katolički dnevnik. Tri godine kasnije imao je milijunsku nakladu. Osnovao je podružnicu i u Japanu. Tada je izbio 2. svjetski rat te se Maksimilijan vratio u Poljsku. Uhićen je od nacista i zatvoren u Auschwitz. Jednog je dana neki zarobljenik uspio pobjeći. Zapovjednik logora odredio je desetoricu koja će zbog toga umrijeti. Među njima je bio mladi poljski narednik koji je molio za milost jer je imao ženu i djecu. Maksimilijan se ponudio da ga zamijeni. S ostalom je devetoricom otišao u bunker. Poslije 13 dana još je samo on bio živ a ostali su umrli od gladi i žeđi. Njemu je stražar dao smrtonosnu injekciju te je 14. kolovoza, uoči Velike Gospe umro. Pri proglašenju svetim Maksimilijana Kolbea bio je prisutan čovjek za kojega je žrtvovao život.

Osnivanje Vojske Bezgrešne
Sveti Maksimilijan svoj život posvetio je Bezgrešnoj i on je samo jedan od mnoštva svetaca koji su kao plodove Božje pobjede iznjedrili progoni Katoličke crkve kroz povijest. Na njemu se, preko mnogima neshvatljive ali i neslomljive udruge, Vojske Bezgrešne kroz sve sisteme očitovala silina Božje opstojnosti u Riječi pobjeda. Sve je krenulo tako da je Maksimilijan tražio kako naći put, kako ljudima približiti Boga, da se što veći broj ljudi spasi, potaknut gnjevom masonerije na Katoličku crkvu. Sažalio se. Posebno su ga brinuli najveći grešnici. Dobio je ideju: „Svijet bez grijeha može se sazdati samo po onoj, koja je uvijek bila bezgrešna.” Odlučio je okupiti vjernike, koji će promicati štovanje Bezgrješne – Djevice Marije. Osnovana je udruga „Vojska Bezgrešne„ u Rimu 1917. na Međunarodnom kolegiju franjevaca konventualaca. Maksimilijan Kolbe imao je tada 24 godine. Bio je pokretač akcija, iako je bio teško bolestan od tuberkuloze. Vratio se 1919. u Poljsku i širio pokret. Nailazio je na veliko nerazumijevanje svoje redovničke braće, no to ga nije pokolebalo. Udruga se širila, pobožnost Gospi se širila, tiskane su novine, knjige u milijunskim nakladama. Udruga je 2. siječnja 1922. ishodila pravni status unutar Katoličke Crkve u svojstvu vjerske udruge. Papa Pio XI. poticao je vjernike, da se uključe u rad udruge i udijelio im brojne oproste 18. prosinca 1926. Udruga se sve više širila, djeluje i danas, među ostalim državama i u Hrvatskoj, a posebno je zasjala nakon što je Maksimilijan Kolbe proglašen prvo blaženim pa i svetim zbog svojih djelovanja i važne misli u Kristu – svi mogu biti posvećeni, pa i najgori. I tako je nebo pobijedilo svijet. Vjerom jednog čovjeka.

Grešnici i krivovjerci – Njima nas vodite
Pod pritiskom sve tuge jada i panike čovječanstva nemoguće je ne razmišljati zapravo o ishodu ovoga svijeta koji je gledajuć sav ovaj kaos podosta strašan ali je utješno imati Riječ pobjeda u Kristovu uskrsnuću. Kako je onima koji ni to nemaju? Njima je prilazio sveti Maksimilijan. ‘Cilj je Vojske Bezgrješne osvojiti čitav svijet, sva srca zajedno, te svako pojedinačno za Kraljicu neba i zemlje. Pružiti istinsku sreću sirotim nesretnicima koji je traže u prolaznim užitcima ovoga svijeta, piše sv. Maksimilijan. U jednome članku iz 1937. godine, nakon što je podsjetio na apostolske ciljeve Vojske Bezgrešne, dodaje kako ona, po samoj svojoj naravi, prema svojim članovima vrši prije svega obrazovnu zadaću, vodeći ih tako prema svetosti: “Ona vodi još daleko onkraj obrazovanja čovjeka kako bi ga dovela do njegova puna samoostvarenja. Cilj je učiniti da svi postanu sveti. Nastojati oko djela obraćenja grješnika, krivovjeraca, shizmatika itd., no nadasve masona, kao i oko djela posvećenja svih, pod zaštitom i posredovanjem Bezgrješne.“

Tko je uz pobjednika, pobjeđuje
Maksimilijan je predložio i sljedeće razmišljanje koje može doprinijeti jasnijem shvaćanju nas, Božje djece unutar svijeta, danas, kad također bolujemo od straha za sutra naše svete Crkve, a prenosimo ga sa stranica Vojske Bezgrešne u Hrvatskoj: ‘Je li moguće da se naši neprijatelji toliko trude nadvladati, a mi da bismo ostali dokoni i zadovoljili se time da pojačamo molitvu, a da pritom ništa ne poduzmemo? Ne posjedujemo li jače oružje: zaštitu Neba i Bezgrješne Djevice? Ona koja je ‘bez ljage’, pobjednica i pokoriteljica svih krivovjerja, neće ustupiti prostora neprijatelju što podiže šiju. Ako pronađe vjerne službenike, poslušne njezinim zapovijedima, donijet će nove pobjede, veće od onih kakve smo ikada zamišljali. Dakako’ nastavlja o. Maksimilijan s dubokom skromnošću, ‘Gospi nismo potrebni mi, ali se udostojala poslužiti s nama kako bi i nama pripao dio zasluga, a pobjeda bila utoliko veličajnija budući da je izvojevana uz pomoć siromaha i sredstava koja su u očima svijeta toliko neprikladna jer je riječ o duhovnome oružju, što ga svijet ismijava i prezire.

Izvor: Dnevno.hr

PODIJELI