Sv. Ivan apostol i evanđelist
27. prosinca 2016.
Ps 97(96), 1-2. 5-6. 11-12
UVOD
Povjesničari kršćanske starine drže kako je Ivan apostol nakon svih događaja s Kristom, ostao u gradu Jeruzalemu, sve do preminuća Isusove Majke, koju je Isus na križu povjerio upravo njemu. Predaja koja potječe iz 2. stoljeća, tvrdi da je Ivan, počevši od 60. godine, djelovao u Efezu u Maloj Aziji postavljajući biskupe i osnivajući kršćanske zajednice. Doživio je duboku starost te preminuo naravnom smrću u početku vladavine cara Trajana, oko 100. godine.
Ivan apostol u sebi ujedinjuje ne samo apostolsko i poapostolsko doba, već u svojim odražava novu situaciju kršćanstva razorenjem Jeruzalema 70. godine. Njegovo Evanđelje, koje je Klement Aleksandrijski nazvao »pneumatsko« – duhovno, napisano je za kršćane koji su potekli iz poganstva. On u njima želi utvrditi vjeru u mesijanstvo i božanstvo Isusa Krista. Osim Evanđelja, autor je trima Poslanicama i Otkrivenju. Sve su te knjige pune najdublje teologije. Tako u Evanđelju govoreći o događajima, upozorava i na njihovo dubinsko značenje otkrivajući njihovo simboličko značenje.
Na početku današnjega slavlje, priznajmo grijehe kako bismo dostojno proslavili gozbu Isusove ljubavi.
HOMILIJA
Biblijski sladokusac i pisac starine Origen početkom 3. stoljeća, piše: »Cvijet Biblije jesu Evanđelja, a cvijet Evanđelja jest Ivanovo Evanđelje.« Ivanove Poslanice a osobito prva, mogu se nazvati „poslanicama ljubavi“, jer u njima 31 puta dolazi glagol »ljubiti« te 21 puta imenica »ljubav«. Sv. Ivan nam je njima dao i najdivniju definiciju Boga: »Bog je ljubav!«
Upravo je Božić kojega ovih dana proslavljamo, blagdan Božje ljubavi prema čovjeku. Ta se Božja ljubav prema čovjeku ponajprije pokazala u otajstvu čovjekova stvaranja. Čovjek je jedini od svega, stvoren na Božju sliku i priliku. Bog ga je učinio sebi sličnim. Nama ljudima je Bog darovao dostojanstvo djece Božje. Bog nas je stvorio kao prijatelje i suradnike. Dao nam je sposobnost da ljubimo i stvaramo.
Čovjek je iskonskim – prvotnim grijehom i svakim pojedinim koji je kasnije uslijedio, zanijekao svoju ljudskost, sličnost s Bogom i dostojanstvo. Tada se ponovno pokazalo, koliko nas Bog ljubi. Objavio nam se kako bi nas priveo na put ljubav, a u punini vremena je poslao svoga Sina koji je smrću na križu obnovio dostojanstvo paloga čovjeka. Isusovom Smrću svi smo spašeni od vječne smrti i propasti. Omogućeno nam je da i po treći put osjetimo Božju ljubav. Bog Isus Krist je uzeo našu ljudsku narav kako bi svatko od nas imao mogućnost postati dionici njegova božanstva. Isus je svojim utjelovljenjem i rođenjem pokazao koliko cijeni čovjeka i kako se može biti čovjek. Božić nas uči da prihvatimo Božju ljubav prema čovjeku i da tom ljubavlju darivamo sebe i druge.
Dijete u jaslama pruža ručice i njegov smiješak izgleda da već želi reći ono što će kasnije izgovoriti usne čovjeka. ’Dođite k meni, svi vi koji trpite i koji ste umorni pod teretom!’ Neki su odgovorili na njegov poziv. Tako siromašni pastiri, koji su u betlehemskom polju, vidjevši svjetlost neba, čuli radosnu vijest od anđela, puni povjerenja rekoše: ’Hajdemo u Betlehem!’, i pođoše na put. Tako kraljevi koji su, došavši s Dalekog istoka, slijedili s istom jednostavnom vjerom čudesnu zvijezdu; a s ruku Djeteta rasipa se rosa milosti na njih i oni se obradovaše velikom radošću.
’Slijedite me!’, kažu ruke Djeteta, kao što će to kasnije reći usne čovjeka. Tako su one pozvale mladog učenika što ga je Gospodin volio i koji sada i sam sudjeluje u pratnji jaslica. Sv. Ivan, mladi čovjek čista srca, otputio se a da se nije pitao: kamo? ni zašto? On je napustio kolibu svojega oca i slijedio Učitelja na svim putovima, sve do Golgote.
Na Božju ljubav i mi ponajprije odgovaramo svojim životom. U prvom redu vjerom, koja nas vodi da očekujemo Gospodinovo rođenje. Nemoguće je bez vjere shvatiti, otajstvo Božjega utjelovljenja i rođenja. Pogotovo ne način koji je Bog izabrao. Priprava na Božić je trajno promišljanje ozbiljnosti naše vjere, koliko je prisutna u našem ponašanju i nastojanju da prihvatimo i ono što nadilazi naše shvaćanje.
Prava vjera nas vodi do prave radosti koja se ne očituje u bučnim zabavama i pijankama, nego u djelotvornoj blizini i ljubavi. Istinska radost se može ostvariti i u hladnoći štale ukoliko su srce i ruke tople od ljubavi i vjere. Prava vjera vodi do prave radosti, a ona do prave zahvalnosti. Božić i jest blagdan zahvalnosti Bogu za stvoriteljsku, otkupiteljsku i uzdržavateljsku ljubav.
O tomu nam je govorio, svjedočio i primjerom pokazao sv. Ivan apostol. Zato nam valja ponajprije pripraviti zahvalno srce, koje će biti svjesno svoje slabosti i grješnosti, ali i Božje veličine i ljubavi, koji ga takvoga prihvaća, uzdiže i vodi.
Na koncu s ljubavlju molimo za umnoženje Kristove ljubavi u nama, zajedno s sv. Majkom Terezijom iz Kalkute:
Gospodine Isuse,
koji si sve stvorio s ljubavlju,
rodio se s ljubavlju,
služio s ljubavlju,
djelovao s ljubavlju,
trpio s ljubavlju.
Zahvaljujem ti za tvoju ljubav,
prema meni i cijelom svijetu.
Svaki dan te molim:
Nauči i mene ljubiti.
Amen.
Na dobro vam došao Božić i sv. Ivan!
fra Mate Tadić, OFM
Rođenje B.D. Marije – Mala Gospa
Tomislavgrad-Novosti u bazilici
Uznesenje B.D. Marije na nebo – Velika Gospa
Presveto Tijelo i Krv Kristova
Nikoga nije dobro sažalijevati?!
4. Uskrsna nedjelja “Dobrog pastira”
Naviještenje Gospodinovo – Blagovijest
Nedjelja Muke Gospodnje – Cvjetnica
Korizma u svjetlu Godine milosrđa i Enciklike “Laudato Si”
Sveta misa za ratne i poratne žrtve Duvanjskog kraja
“Valentinovo” i za nesimpatične
Ljepota srca i izvanjski izgled
Za sve u životu ima određeno vrijeme
Bogojavljenje – Tri kralja – Vodokršće
