Sveti Ranieri (Rainerius, Rainier) iz Pise, talijanski pustinjak, rođen je 1118. u toscanskom gradu Pisi kao sin bogatog trgovca i brodovlasnika Gandulfa Scaccerija i Mingarde Buzzacherini. Iako su njegovi roditelji bili strogi, mladost je proveo u divljoj razonodi i zabavi. Noći je provodio kao minstrel (putujući glazbenik), a danju je spavao. U devetnaestoj godini njegov se život promijenio zahvaljujući susretu s blaženim Albertom Leccapecoreom, pustinjakom s Korzike, koji se smjestio u obližnjem samostanu svetog Vida. Ranieri se odlučio odreći razvratnog života i počeo živjeti u siromaštvu te je sva svoja imanja poklonio siromasima. Odlučio je u potpunosti prigrliti vjeru te je potaknut Božjim pozivom nekoliko puta putovao u Svetu zemlju.
Tamo je vrijeme provodio s pustinjacima i živio kao prosjak, isključivo od milostinje. Jeo je dvaput tjedno i svoje tijelo izložio velikim žrtvama. Vratio se u Pisu 1154. na glasu svetosti i povukao se kao redovnik u samostan svetog Vida. Bio je nadareni govornik i svoja negdašnja trubadurska glazbena iskustva koristio u širenju evanđelja. Pripisuju mu se mnoga čudesa i ozdravljenja svetom vodom. Preminuo je u Pisi na današnji dan, 17. lipnja 1161, u samostanu svetog Vida, a pokopan je u katedrali rodnog grada, kamo ga je nakon njegove smrti u trijumfu ispratilo veliko mnoštvo građana. Prema legendi u trenutku njegove smrti zazvonila su sama od sebe sva zvona u Pisi. Izabran je 1632. za glavnog zaštitnika biskupije i grada Pise. Sveti Ranieri zaštitnik je i kneževine Monaka, monegaške dinastije Grimaldi i putnika. Njegovo štovanje odobrio je papa Aleksandar III.
Preuzeto: http://www.zupajastrebarsko.hr/
