Sveti Prokop (Procopius) iz Sázave, češki svećenik, pustinjak i benediktinski opat, rođen je oko 975. u Chotouňu kod Kouřima (Středočeský kraj, središnja Češka) u plemićkoj obitelji, kao sin Víta i Božene. Od djetinjstva je težio duhovnom zvanju. Bio je oženjen i imao sina Jimrama. Studirao je u Pragu gdje je oko 1003. zaređen za svećenika. Stupio je u benediktinski red, vjerojatno u opatiji Břevnov nedaleko od Praga. Privlačila ga je samoća pa je od 1029. živio kao pustinjak u dolini rijeke Sázave (Kraj Vysočina), gdje su mu se pridružili i drugi pustinjaci. Češkog kneza Oldřicha za vrijeme lova jedan je jelen doveo do špilje u kojoj je Prokop boravio. Oduševljen Prokopovom poniznošću i pobožnošću pozvao ga je u Prag. Pružio mu je 1032. financijsku pomoć za osnivanje benediktinskog samostana u gradiću Sázavi u okrugu Benešov (Středočeský kraj).

Oldřichov nasljednik knez Břetislav imenovao je Prokopa opatom u tom samostanu. Prokop se služio staroslavenskim bogoslužjem i ćiriličnim pismom. Pripisuju mu se mnoga čudesa i ozdravljenja. Prema legendi jednom je za vrijeme obreda egzorcizma vezao đavla za plug i prisilio ga da ore samostansku zemlju. Taj su prizor oslikali mnogi umjetnici. Prokop je preminuo 25. ožujka 1053. u Sázavi. Svetim ga je proglasio 4. srpnja 1204. papa Inocent III. Njegove relikvije časte se od 1588. u praškoj crkvi Svih svetih. Omiljeni češki svetac, Prokop je zaštitnik Čeha, Češke, rudara, poljodjelaca i vinara. Posvećene su mu mnoge češke crkve i kapele, a njemu u čast stvorena su brojna umjetnička djela (slike, kipovi, knjige, legende).

 

Prevoditelj: http://zupajastrebarsko.hr/

PODIJELI