Sveti Josip Marija (Giuseppe Maria) Tomasi di Lampedusa, talijanski svećenik, redovnik teatinac, kardinal i liturgijski reformator, rođen je 12. rujna 1649. u Licati (provincija i biskupija Agrigento), na južnoj obali Sicilije, kao sin plemićke obitelji, iz koje su potekli mnogi ugledni ljudi, značajni za povijest Crkve. Njegovog oca, Giulija Tomasija, vojvodu od Palme di Montechiaro i kneza Lampeduse, narod je nazivao „svetim vojvodom“. On je utemeljio samostan benediktinki u koji su ušle njegove četiri sestre, a kasnije i njegova supruga, Rosalia Traina. Mali Giuseppe Maria već je u djetinjstvu osjećao izvanrednu sklonost prema bogoslužju i želio postati svećenik. Njegov otac htio ga je poslati na kraljevski dvor u Madrid, ali on je izrazio želju da stupi u red teatinaca. Kao prvorođeni sin odrekao se naslova kneza Lampeduse i vojvode od Palme u korist mlađeg brata Ferdinanda te je 24. ožujka 1665. u Palermu stupio u teatinski red. Studirao je filozofiju u Messini, Ferrari i Modeni, a teologiju u Rimu i Palermu. Za svećenika je zaređen 23. XII. 1673. u Rimu i nakon toga stalno boravio u „vječnom gradu“, uglavnom u teatinskom samostanu San Silvestro al Quirinale.
Kao znanstvenik posvetio se proučavanju važnih liturgijskih djela iz crkvene povijesti. Neko je vrijemo studirao i kod židovskog rabina Mosèa da Cavèa i u njegovoj se školi dobro upoznao s istočnim jezicima, osobito s hebrejskim. Svojom dobrotom obratio je i svojeg učitelja rabina na katoličku vjeru. Izvrsno je poznavao klasične jezike, latinski i grčki, a naročitu pozornost stekao je objavljivanjem starih sakramentara, što ih je sa sobom u Rim donijela kraljica Kristina Švedska. Blaženu Djevicu Mariju u njezinom Magnificatu promatrao je kao uzor kako se moli, kako se slavi Bog. Ona je za njega „bila prva učiteljica koju susrećemo u Novom zavjetu, a koja je slavila Boga riječima iz Svetoga pisma“. Želio je da se Crkva vrati svojim starim obredima, jednostavnosti i svježini koja ih je resila na početku. Bio je vrlo moderan u današnjem smislu riječi jer je želio da se i u selima gdje nema svećenika ljudi skupljaju u nedjelju barem na pjevanje psalama, dakle, na službu riječi. Promicao je liturgijsku duhovnost i bio na glasu kao najznačajniji liturgičar svoga vremena (prozvan je „princem rimskih liturgičara“). Svojim djelima postao je pretečom liturgijske obnove, koja je doživjela svoju potvrdu na Drugom vatikanskom saboru. Značajan znanstvenik te vrlo skroman i jednostavan čovjek, ostavio je za sobom brojna vrijedna djela. Prijatelj i ispovjednik pape Klementa XI, imenovan je 1712. kardinalom, a kardinalski grimiz primio je teška srca. Njegovo kardinalsko geslo glasilo je: „Moja nada počiva u Gospodinu.“ Giuseppe Maria Tomasi preminuo je na današnji dan, 1. siječnja 1713, u Rimu. Njegov grob nalazi se u rimskoj teatinskoj bazilici Sant’Andrea della Valle. Blaženim je proglasio 29. rujna 1803. papa Pio VII, a svetim 12. listopada 1986. papa Ivan Pavao II. Zaštitnik je liturgičara i ceremonijara.
Preuzeto: http://zupajastrebarsko.hr/
