Današnji sveti zaštitnik je i Ivan (Juan) Macías, španjolski i peruanski dominikanac. Rođen je 2. ožujka 1585. u španjolskom selu Ribera del Fresno (Extremadura) kao Juan de Arcas y Sánchez, u pobožnoj i siromašnoj seoskoj obitelji. Već u petoj godini života ostao je bez oca i majke pa je od malih nogu morao uzdržavati sebe i svoju mlađu sestru. Djecu je odgajao ujak pa su preuzela i njegovo prezime, Macías. Mali Juan se prihvatio posla seoskog pastira i već je tada imao prva viđenja. Sveti Ivan apostol, čije je ime nosio, objavio mu je da će postati redovnikom u jednoj stranoj zemlji, da će se on brinuti za njega i da će se u njegovu čast podizati oltari. Do 25. godine života živio je mirnim pastirskim životom, uzorno i pobožno. Tada je opet začuo glas da mora ostaviti rodni kraj i pronaći novi dom. Putovao je Španjolskom, zaposlio se kod jednog bogatog trgovca, s njim 1619. preplovio ocean i došao u Cartagenu, u Kolumbiji. Trgovac je brzo uvidio da mu Ivan neće biti od pomoći pa ga je otpustio. Ivan se tada našao u nepoznatom kraju, napušten od svih i uz zagovor svetog Ivana apostola krenuo na put u Peru. Nakon četiri mjeseca stigao je u Limu. Radio je još dvije i pol godine kao pastir i tada se počelo ispunjavati davno proročanstvo-njegov ulazak u samostan. U to vrijeme u Limi je živjela i dominikanska trećoredica Ruža Limska, prva kanonizirana svetica Južne Amerike, a u dominikanskom samostanu Svete krunice sveti Martin de Porres. Juan Macías odlučio se za novoosnovani dominikanski samostan svete Marije Magdalene, poznat po strogosti redovničkog života. Zbilo se to 23. siječnja 1622, u njegovoj 37. godini života. Već naredne godine, 1623, položio je svečane zavjete.
Brat laik, radio je kao samostanski vratar do kraja života. Bio je glasovit po svojim viđenjima i čudima te po svojoj brizi za siromahe, bolesnike, bogalje i prosjake. Hranio je po 200 ljudi svakog dana. Njegov mali magarac svaki dan je krstario ulicama Lime i vraćao se u samostan natovaren darovima za siromahe. Juan je neprestano činio pokoru i obratio mnoge grešnike. Po njegov savjet dolazili su na vrata samostana i velikaši i bogataši. Naročito je častio presveti sakrament pa je svakodnevno bio i na 5 do 6 misa. Svaki dan je molio po tri krunice i prikazivao svoje molitve za obraćenje grešnika, za duše u čistilištu i za svoje spasenje. Pripisuju mu se mnoga čuda, a prema predaji spasio je svojim molitvama više od milijun duša. Preminuo je 16. rujna 1645. u Limi. Papa Grgur XVI. proglasio ga je blaženim 1837 (zajedno s njegovim bliskim prijateljem i subratom Martinom de Porresom), a papa Pavao VI. svetim 1975.
Preuzeto: http://www.zupajastrebarsko.hr/
