Sveti Alberto Hurtado Cruchaga, glasoviti Padre Hurtado (Otac Hurtado), čileanski svećenik baskijskog podrijetla, isusovac, „apostol beskućnika“, utemeljitelj zaklade Hogar de Cristo (Kristov dom), rođen je 22. siječnja 1901. u čileanskom gradu Vina del Mar (provincija Valparaiso, središnji Čile), kao sin Alberta Hurtada Larraína i Ane Cruchaga Tocornal. U četvrtoj godini života izgubio je oca pa se s majkom i bratom Miguelom preselio u glavni čileanski grad Santiago. Školovao se od 1909. do 1917. u isusovačkom kolegiju Svetog Ignacija u Santiagu. Već je tada iskazao veliko zanimanje i brigu za nevoljnike. Kao gimnazijalac nedjeljom poslijepodne obilazio je gradske četvrti pomažući siromasima i beskućnicima. Kad je Alberto 1917. završio srednju školu, htio je stupiti u Družbu Isusovu, ali to nije učinio jer se morao brinuti za majku i mlađeg brata. Studirao je od 1918. pravo na Papinskom sveučilištu u Santiagu, a poslijepodne i navečer radio kako bi uzdržavao obitelj. Odslužio je vojni rok, a 1923. doktorirao pravo. Zatim je ostvario svoju želju i 14. kolovoza 1923. stupio u novicijat Družbe Isusove, a od 1925. studirao u argentinskom gradu Córdobi. Poglavari su ga 1927. poslali na studij filozofije i teologije u Barcelonu, ali je zbog progona isusovaca u Španjolskoj morao 1931. otići u Belgiju. Osim teologije studirao je pedagogiju i psihologiju na glasovitom belgijskom sveučilištu u Leuvenu (provincija Vlaams-Brabant, Flandrija). Tamo je 24. kolovoza 1933. zaređen za svećenika, a u listopadu 1935. doktorirao pedagogiju i psihologiju.
U veljači 1936. vratio u Čile. U Santiagu je od 1936. djelovao kao profesor u kolegiju Svetog Ignacija i na Papinskom sveučilištu. Vodio je Marijinu kongregaciju među studentima, a njegovi studenti djelovali su kao vjeroučitelji među siromasima. Bio je omiljeni voditelj duhovnih vježbi za mlade, od kojih su neki prihvatili duhovno zvanje. Otac Hurtado bio je od 1941. upravitelj Katoličke akcije u svojoj nadbiskupiji, a zatim i u cijelom Čileu. Njegova zaklada Hogar de Cristo (Kristov dom), osnovana 1944, pokrenula je otvaranje skloništa za napuštenu djecu, kao i za svu djecu bez doma i hrane. Najprije je 1945. otvorio prihvatilište za djecu, bolesnike i starce, a 1946. i veliki dom. Posjetio je SAD kako bi se upoznao s glasovitim „Gradom dječaka“ („Boys Town“) u Nebraski, djelom svećenika Edwarda Flanagana. Posljednjih šest godina života otac Hurtado posvetio se osnivanju takvih „gradova“ u Čileu. Taj njegov pokret iskazao se kao iznimno uspješan, raširio se diljem Čilea, a tijekom Hurtadovog života oko 850 tisuća djece primilo je pomoć tog pokreta. Padre Hurtado bio je poznat i po svojem malenom zelenom kamionu kojim je od 1946. noću kružio ulicama Santiaga pomažući ugroženoj djeci. Vozio se od mosta do mosta, skupljao djecu bez krova nad glavom, osiguravao im prenoćište, toplu hranu i čistu odjeću. Brinuo se i za odgoj i obrazovanje svoje domske djece, od koji je većina kasnije stekla zvanja i završila školovanje. Hurtadova karizma privukla je u njegov pokret mnoge suradnike i dobrotvore. Napadan od pripadnika i krajnje desnice i krajnje ljevice, zauzimao se za radnička prava pa je već za života postao čileanskim narodnim junakom i mnoge ljude privukao vjeri. Padre Hurtado osnovao je 1947. sindikalnu organizaciju Acción Sindical y Económica Chilena, čija djelatnost se zasnivala na socijalnom nauku Crkve. Pisao je o socijalnim problemima i pokrenuo 1951. reviju „Mensaje“ („Poruka“). Preminuo je 18. kolovoza 1952. u Santiagu, od posljedica raka gušterače. Blaženim ga je 16. listopada 1994. proglasio papa Ivan Pavao II, a svetim 23. listopada 2005. papa Benedikt XVI, kao drugog čileanskog sveca nakon svete Terese de Los Andes. Njegovoj kanonizaciji u Rimu nazočilo je više od 7 tisuća čileanskih hodočasnika, među njima i mnogi negdašnji pitomci iz njegovih „domova Kristovih“. Hurtadov „Hogar de Cristo“ danas je najveća dobrotvorna ustanova u Čileu sa 46 podružnica u cijeloj zemlji koja dnevno skrbi o 32 tisuće nevoljne djece, siromaha, staraca i radnika. Sveti Alberto Hurtado zaštitnik je Čilea, siromašne djece i socijalnih radnika. Posvećene su mu mnoge crkve, kapele, škole i ustanove diljem Čilea i svijeta.
Preuzeto: http://www.zupajastrebarsko.hr/
