Sveta Walburga (Walpurga, Valpurga, Valderburg, Valborg) iz Heidenheima, anglosaksonska benediktinska redovnica i misionarka, rođena je oko 710. u Devonu (jugozapadna Engleska) u plemićkoj obitelji, kao kći zapadnosaksonskog kralja, svetog Richarda Hodočasnika i Winne, sestre svetog Bonifacija, te kao sestra svetog Willibalda i svetog Winibalda. S deset godina ostala je bez oca, a odgojena je u samostanu Wimborne (istočni Dorset) kao učenica opatice, svete Tette. U tom samostanu provela je 26 godina. Njezin ujak, sveti Bonifacije, poveo ju je 735. u Njemačku kako bi mu pomogla u širenju kršćanstva. Najprije je stupila kao redovnica u samostan Tauberbischofsheim na rijeci Tauber (sjeveroistok pokrajine Baden-Württemberg), u kojem je poglavarica bila njezina bivša učiteljica sveta Lioba (Leoba). Walburga je 752. prešla u samostan u Heidenheimu (Bavarska), koji je utemeljio njezin brat Winibald. Drugi Walburgin brat, Willibald, bio je biskup Eichstätta (Bavarska).
Nakon smrti brata Winibalda, poglavara samostana u Heidenheimu, Walburga je 761. preuzela njegovo vodstvo. U njezino vrijeme taj dvojni samostan (ženski i muški) postao je jedno od duhovnih središta južne Njemačke, a Walburgu smatraju prvom engleskom i njemačkom spisateljicom. Sveta Walburga preminula je na današnji dan, 25. veljače 779, u Heidenheimu. Njezine relikvije donesene su 1. svibnja 870. u novosagrađenu opatiju svete Walburge u Eichstättu. Noć uoči 1. svibnja, kao pozdrav dolasku ljeta, neki njoj u čast nazivaju „Walpurgina noć“ („Walpurgisnacht“). Pripisuju joj se mnoga čudesa. Svetom ju je 870. proglasio papa Hadrijan II. Zazivaju ju kod kašlja, ugriza pasa, gladi, bjesnoće, kuge i oluje, a zaštitnica je lađara, skelara, poljodjelaca, žetve, ljetine i mornara, biskupija Eichstätt (Bavarska) i Plymouth (Engleska), te mnogih gradova, crkava i kapela u Njemačkoj, Austriji, Italiji (Južni Tirol), Belgiji, Nizozemskoj, Francuskoj, Švicarskoj, Rumunjskoj, Engleskoj i SAD-u (Virginia Dale, Colorado).
