Sveta Marguerite Bourgeoys, francuska i kanadska redovnica, utemeljiteljica Kongregacije Naše Gospe (Congrégation de Notre-Dame), rođena je 17. travnja 1620. u Troyesu (departman Aube, Champagne), kao šesto od dvanaestero djece pobožnih roditelja, svjećara i kovača novca, Abrahama Bourgeoysa, i njegove supruge Guillemette Garnier. Ostala je rano bez roditelja pa se usrdno brinula za svoju mlađu braću i sestre. Za vrijeme jedne procesije u čast Gospe od krunice, 1640, Marguerite je osjetila potrebu da svoj život potpuno posveti dragom Bogu i da joj uzor postane Blažena Djevica Marija. Smatrala je međutim da taj poziv može bolje obavljati izvan samostana nego unutar njegovih zidova. Tada se u Troyesu pridružila svjetovnoj bratovštini koja se posvetila odgoju i podučavanju siromašnih djevojaka. Tadašnji guverner i osnivač Montréala u Kanadi, Paul de Chomedey de Maisonneuve, tražio je 1652. po Francuskoj učiteljice za svoju kanadsku koloniju pa je pozvao i Margueritu kao učiteljicu i vjeroučiteljicu. Kako je redovnice uršulinke i klarise nisu željele primiti u svoje redove, ona se odazvala guvernerovom pozivu i 1653. otplovila u Kanadu. Započela je 1657. s izgradnjom kapele u čast Naše Gospe od dobre pomoći (Notre-Dame-de-Bon-Secours), prve stalne crkve u Montréalu (tada naselju Fort Ville-Marie), a 1658. otvorila prvu školu u jednoj staji i osnovala Kongregaciju Naše Gospe. Vratila se 1659. u Francusku i povela sa sobom još četiri učiteljice, a 1670. šest učiteljica, uz podršku francuskog kralja Louisa XIV. Te hrabre žene postale su prve sestre družbe Naše Gospe, s Margueritom kao poglavaricom. Marguerite i njezine sestre pomogle su ljudima u koloniji da prežive razne nevolje i oskudicu hrane, otvorile su stručnu školu i podučavale djevojke različitim domaćinskim vještinama, vođenju kućanstva i upravljanju farmom. Kongregacija je narasla na 18 sestara, od toga sedam Kanađanki. Otvarale su nove misije i škole, pored ostalog i u gradu Québecu, a djelovale su i među Indijancima. Marguerite je u svoju družbu primila i dvije Indijanke. Nije uvijek nailazila na razumijevanje crkvenih starješina koji su njezinu družbu htjeli zatvoriti u samostan.
Majka Marguerite prepustila je 1693. vodstvo družbe svojoj nasljednici, Marie Barbier, prvoj Kanađanki koja se pridružila kongregaciji. Pravila družbe Crkva je odobrila tek 1698, a Marguerite je provela posljednje godine života u molitvi i pisanju autobiografije. Posljednjeg dana 1699, jedna mlada sestra u njezinom samostanu bila je na umoru. Mère Marguerite zamolila je tada Gospodina da uzme nju umjesto umiruće djevojke. Ujutro, 1. siječnja 1700, sestra se potpuno oporavila, a Margueritu je počela tresti jaka groznica. Patila je 12 dana, a umrla je na današnji dan, 12. siječnja 1700, u Montréalu. Pripisuju joj se mnoga čuda, a njezine relikvije čuvaju se u kapeli Naše Gospe od dobre pomoći. Blaženom ju je proglasio 1950. papa Pio XII, a svetom 1982. papa Ivan Pavao II, kao prvu kanoniziranu kanadsku sveticu. Zazivaju je kod smrti roditelja, a zaštitnica je siromaha i osoba koje ne prihvaćaju redovničke zajednice. Kongregacija Naše Gospe proširila se 1860. i na Sjedinjene Države, a kasnije i na druge zemlje i kontinente pa danas djeluje u 8 zemalja na 4 kontinenta, s više od 1100 sestara.
Izvor: http://www.zupajastrebarsko.hr/
