Blaženi mučenici iz Pratulina ili blaženi mučenici iz Podlasja, trinaest ukrajinskih grkokatolika, dali su svoj život za Krista Gospodina, na današnji dan, 24. siječnja 1874. Pobili su ih ruski vojnici zbog njihove vjernosti crkvenom jedinstvu s rimskim papom. Riječ je o ukrajinskim katolicima bizantsko-slavenskog obreda, grkokatolicima, baštinicima obnove crkvenog jedinstva iz 1596. Ruski pravoslavni carevi nastojali su uništiti to jedinstvo, te je u siječnju 1874. car Aleksandar II. potpisao dekret o ukidanju posljednje grkokatoličke biskupije u Chelmu (lubelsko vojvodstvo, istočna Poljska). Grkokatoličke biskupe i svećenike Rusi su zatvarali i slali u Sibir. Kad su ruske trupe 24. siječnja stigle u selo Pratulin (općina Rokitno, okrug bialski, lubelsko vojvodstvo, istočna Poljska) da zauzmu tamošnju grkokatoličku crkvu, 25-godišnji Vinkentij Levonjuk (Wincenty Lewoniuk) i njegovih 12 drugova, pokušali su ih u tome spriječiti. Ti pobožni ukrajinski seljaci svjesno su izložili svoje živote da posvjedoče katoličko jedinstvo. Govorili su jedan drugome: „Slatko je umrijeti za vjeru!“ Najmlađima među njima bilo je devetnaest, a najstarijem pedeset godina. Ruski zapovjednik pokušao ih je potkupiti, ali nije u tome uspio. Pobožni, goloruki seljaci zapjevali su svoje crkvene pjesme i kleknuli, a vojnici su na njih otvorili vatru. Prvog su umorili Vinkentija Levonjuka, a potom ostale. Pobili su ih i zakopali u zajedničku jamu. Ozlijeđeno je još 180 osoba, a njih oko 80 je uhićeno. Kad se to područje 1918. našlo u obnovljenoj poljskoj državi, narod je počeo iskazivati štovanje na mjestu njihovog mučeništva, a njihova tijela prenesena su 1990. u pratulinsku župnu crkvu.
Veliki papa Ivan Pavao II. rekao je prigodom njihovog proglašenja blaženima: „Mučenici iz Podlasja, kao vjerni sluge Gospodina Isusa, pouzdali su se u njegovu milost i krvlju posvjedočili svoju pripadnost Katoličkoj crkvi, u vjernosti svojim istočnim predajama i obredima. Učinili su to potpuno svjesno, ne oklijevajući dati život kao potvrdu svoje odanosti Kristu. Tim velikodušnim činom pratulinski mučenici branili su ne samo crkvenu zgradu, svetinju pred kojom su smaknuti, nego također i Crkvu koju je Krist povjerio apostolu Petru. Oni su se osjećali njezinim živim kamenjem. Prikazali su tako svoju krv u zajedništvu s krvlju Sina Božjega, izbačenog iz vinograda i ubijenog (usp. Mt 21,39) za spasenje i pomirenje čovjeka s Bogom. Svojim primjerom i svojim zagovorom, Vinkentij Levonjuk i dvanaestorica drugova mučenika, podignutih danas na čast oltara, pozivaju sve nas da hrabro nastavimo hod prema punom jedinstvu cijele obitelji Kristovih učenika, u duhu ekumenskih smjernica koje pruža II. vatikanski koncil.“ Spomenimo imena trinaestorice pratulinskih blaženika i mučenika: Anicet Hryciuk, Bartłomiej Osypiuk, Łukasz Bojko, Konstanty Bojko, Konstanty Łukaszuk, Onufry Wasyluk, Daniel Karmasz, Wincenty Lewoniuk, Jan Andrzejuk, Michał Wawryszuk, Maksym Hawryluk, Filip Geryluk i Ignacy Frańczuk. Papa Ivan Pavao II. proglasio ih je blaženima 6. listopada 1996. Njihovo svetište nalazi se danas u grkokatoličkoj crkvi svetog Nikite mučenika u Kostomłotyma (općina Kodeń, okrug bialski, lubelsko vojvodstvo, istočna Poljska).
Izvor: http://www.zupajastrebarsko.hr/
