Sveta Obitelj Isusa, Marije i Josipa

214

SVETA OBITELJ ISUSA, MARIJE I JOSIPA

Savjesni i odgovorni roditelji će biti nagrađeni

30. prosinca 2016.

Sir 3,2-6. 12-14

Kol 3,12-21

Mt 2,13-15. 19-23


Poštovani čitaoče, važno je zapaziti u današnjem evanđeoskom ulomku da dijete Isusa diktira postupke i život njegovih roditelja. Naime, kralj Herod želi pogubiti baš novorođenog Isusa te su Marija i Josip prisiljeni bježati u Egipat. Zbog svog djeteta Marija i Josip strpljivo podnose izazove dugog i mukotrpnog puta u Egipat, boravak u tuđini među nepoznatim ljudima drukčijeg mentaliteta, običaja i jezika.

Doista dolazak na svijet djeteta u mnogome mijenja navike, postupke, dotadašnji život roditelja. Već trudnica zapaža da mora drugačije živjeti u odnosu na prijašnji život. Pazi da ne radi teže tjelesne poslove, da ne diže teže terete, bira hranu, mora prestati pušiti. Obazrivije majke paze da ne budu nervozne, razdražljive, srdite, da se ne prepiru, da ne padnu u strah ili depresiju znajući dobro da se sve odražava na njihovo dijete.

Majke moraju prihvatiti i činjenicu da s povećanim trbuhom i viškom kilograma nisu tako dopadljive i zgodne. Svijest o bolnom i možda kompliciranom i dugom porodu ih nerijetko plaši i uznemiruje.

S pravom se u narodu uvriježio za taj život naziv drugo stanje. I otac djeteta, ako ne prije a onda nakon rođenja mora bitno mijenjati svoj dotadašnji život.

Jednom riječju, novo biće iziskuje žrtvu.

Bog je u mladića i djevojku usadio želju za potomkom, ali istodobno im omogućio da se kroz žrtvu i odricanje za dijete oslobode vlastite sebičnosti i komfora. Starajući se za dijete roditelji upoznaju smislenost i ljepotu života za drugog. Neizvjesnost i kompleksnost života s vlastitim djetetom često izaziva određeni strah i nesigurnost roditelja. Treba toliko toga novoga znati i učiniti. Katkad se roditeljima čini da se nisu dovoljno znali pobrinuti ni za same sebe, a kamoli će za supružnika i djecu.

Stoga mnoge ljude dolazak njihova djeteta na svijet sili da se iskreno pouzdaju u Boga i da mu predaju svoj život.

Jedna riječ karakterizira odnos roditelja prema njihovoj djeci kroz sav život: briga. Narod, ne bez razloga, kaže: “Mala djeca, mala briga, velika djeca, velika briga.” Očevi i majke strepe nad svojom djecom u ranoj fazi njihova odrastanja. Pitaju se hoće li dijete ostati zdravo, hoće li se pravodobno i normalno razvijati; hoće li npr. na vrijeme progovoriti, da li će uhvatiti ritam sna, hoće li ih svojim razuzdanim ponašanjem osramotiti pred drugima, hoće li na vrijeme prestati sisati itd? Roditelji u prvim danima škole strepe da im djete ne strada u prometnoj nesreći, pitaju se hoće li se i kako uklopiti u društvo vršnjaka u razredu, da li će ga terorizirati kolege, koliko će usvojiti školski program, kakav će biti učenik, hoće li biti nediscipliniran ili izoliran? Kad bi djeca bila svjesna koliko njihovi roditelji strahuju nad njima i koliko truda ulože u njih drugačije bi se ponašali.

Čini mi se da roditelji odrasle djece toliko razmišljaju o problemima svojih potomaka da katkada zaborave na same sebe. Uistinu, kroz dugi niz godina sam, primajući ljude na duhovne razgovore, shvatio da sreća roditelja ovisi o sreći njihove djece.

Roditelji adelescenata strepe da im djeca ne krenu stronputicama droge, alkoholizma, homoseksualizma, promiskuiteta, ateizma, kocke, kriminala itd…

Strepe nad odabirom njihova zvanja ili zanimanja, hoće li upisati željenu srednju školu ili fakultet, hoće li imati dovoljan broj bodova za to, hoće li položiti prijemni ispit, da li će polagati na vrijeme ispite, hoće li u razumnom roku položiti diplomski ispit? Hoće li se zaposliti, da li će naći adekvatnog partnera za bračni život, hoće li imati djece?

Na koncu se pitaju hoće li im dijete biti zahvalno i da li će shvatiti koliko su investirali u njega? Hoće li se njihovo vlastito dijete u njihovoj starosti postarati za njih ili će ih prepustiti osamljenosti staračkog doma ili neke sobice ne dolazeći im i ne pitajući za njih.

Sve se u životu vraća i sve dolazi prije ili kasnije, na naplatu. Pa ako djeca i ne uzvrate svojim roditeljima zbog njihove ljubavi i skrbi Bog će im biti nagrada. I to već u ovom životu.

Na koncu ovog razlaganja čestitam od sveg srca roditeljima koji su se savjesno i odgovorno, žrtvujući same sebe, starali za svoju djecu.

Vlč. Vinko Pilić

Ranije objavljeno:

Božić: Rođenje Gospodnje

Četvrta nedjelja došašća

Treća nedjelja došašća

Druga nedjelja došašća

Prva nedjelja došašća

PODIJELI