Bili te dječje suze spasile,
Gospode moj…
Ja bi da se vratim u vrijeme
kada su ti sudili,
ja bi trčala Getsematskim vrtom,
suzama te pokušala zaštititi,
Oca nebeskog milost sa tobom prositi.
Možda bi se srca smekšala,
požrtvovna brižna ljubavi.
Dječji glas da li bi bio spas…
ili bi i mene na križ stavili,
zbog vjere sahranili.
I to pristala bi, jer mi je radost
Nebu letjeti.
Želim ti reći da znam dobro,
da je moja bol ljubav trpljenja za tebe,
ispomoć tebi.
Noseći ovaj križ, idem sa tobom
kroz Maslinsku Goru,
želim ti ulje ubrano u vrtu nade pokloniti,
želim Ocu nebeskom vjerovati,
da nije moglo drugačije,
spasenje donosi samo onaj koji iskreno ljubi,
TI požrtvovna ljubavi.
Često te opjevavam,
stalno mislim na tebe,
pa smišljam kako da ti se odužim,
kako da ti zahvalim što u Raju dušom živim?
Ljubav za ljubav kažeš mi ovim suzama,
dovoljno ti da te volim.
Isuse, poželim na križu sa tobom
u vapaju Ocu nebeskom raspeta stajati.
Kao mala curica,
kao žrtveno janje,
o tako bi rado voljela
haljinica bijela u kojoj sam krštena
da upije presvetu krv tvoju,
da ti svila njena rane miluje
i svaka suza rane zacijeli.
Isuse moj ljubljeni,
oprosti za svaki grijeh,
želim ti samo radost i smijeh.
Želim s tobom kroz poljane plavetne,
želim te vidjeti u slavi sa Ocem voljenim.
Želim da me tvoji anđeli noćas posjete,
da zagrlim te u onaj tren u kojem
si umro za grijehe moje i cijeloga svijeta,
pa da se probudim slaveći te,
rasplakala mi se duša i srce,
znaš me milosrđe moje,
ove noćne suze moje
neka te blagoslove,
zahvale, poljube, tvoj križ spasonosni ukrase,
jer su one osjećaji za tebe!
Sa ljubavlju tvoja Ana Emanuela Šimunić | 14.09.2016.
