Autor: Marin Vlahović

Rekli su mi da moram upoznati Marjana Aljmaša. Pričali su mi o njemu, ali nitko me nije upozorio što bi se moglo dogoditi kada ga vidim uživo. Marjan Aljmaš je hrvatski branitelj i invalid Domovinskog rata. Mnogi branitelji u ratu su pretrpjeli teška ranjavanja. Neke rane se zaliječe, druge su trajne, posebno one duševne. Ima puno branitelja koji su izgubili ruku ili nogu te ostali prikovani za kolica. Sada, dok pišem tu frazu „prikovan za kolica“ kroz misli mi je opet proletjela slika Marjana Aljmaša kako pleše ukolicima. Ne, to nije istina. Nisu svi koji su izgubili mogućnost kretanja „prikovani“ za  kolica.
Želio se ubiti
Marijan Aljmaš nema desnu ruku i obje noge. Raznijela ih je četnička granata. Kada su ga doveli u bolnicu, Marjan je od muke molio da ga ubiju. Bez nogu i jedne ruke, Marjan Aljmaš više nije htio živjeti.

Danas, više od četvrt stoljeća nakon ranjavanja, Marjan Aljmaš jest život, u punom smislu te
riječi. Naime, pošto ga dosta ljudi u Slavoniji i Baranji, zna i poštuje, često je gost na slavonskim svadbama. A kako kažu, nema svadbe do slavonske svadbe.
Marjan i ja našli smo se konačno na istoj svadbi. Čuo sam priče o njegovom plesu, ali koliko god se
trudio, nisam mogao zamisliti, kako čovjek s jednom rukom i u invalidskim kolicima, može plesati.
Sama ideja izazivala je u meni neku neugodu, koje se nikako nisam mogao otresti. U meni su se miješali osjećaji dubokog poštovanja, empatije i neka težina njegove životne priče.
Pisati o sudbinama branitelja, nikada nije lagan posao, ali kada pred sobom imate čovjeka poput Marjana Aljmaša, tek se onda nađete u problemu. Što reći i kasnije napisati, natipkati i objaviti pred
širokom publikom koja je nerijetko sarkastična prema ovakvim čudnovatim ljudima.
Moraš plesati
Tijekom svadbene večere, ipak sam nekako skupio hrabrosti i prišao Marjanu. Nisam mu rekao da sam novinar. Izmijenili smo nekoliko rečenica, ali čitav razgovor vodio je prema plesnom podiju.
Moraš i ti plesati, rekao mi je Marjan. Ja ne plešem, odgovorio sam mu. Zvučalo je glupo. Osoba u
kolicima, nagovara zdravog čovjeka da pleše, a ovaj to ne može, jer je u osnovi drven. Džabe mu i
ruke i noge, kada se ne zna opustiti.
Nekih pola sata kasnije, većina gostiju se rasplesala. Došli su tada po mene i rekli mi da moram doći
vidjeti Marijana kako pleše. Nevoljko sam ustao i robotskim hodom uputio se do plesnog podija, a
kad sam tamo stigao, ostao sam u čudu. Marjan je uistinu plesao. Taj ples, teško je opisati riječima,
on se mora doživjeti.

Gibao se nevjerojatnom lakoćom, u savršenom ritmu s pjesmom. Njegova invalidska kolica, kao da je pokretala nevidljiva sila. Kratkim pokretima lijeve ruke, kretao se u raznim smjerovima i pritom čitavo vrijeme pratio glazbu. E sad, iako su kolica savršeno šetala plesnim podijem, sam Marjan se zapravo odvojio od njih. Gibao se na takav način da sam imao dojam kao da nije sam. Pitao sam se, koja ga to sila tako giba? Činilo se i kako ga cijelo vrijeme neka energija ispunjava, jer za razliku od ostalih uzvanika, ni nakon sat vremena plesanja i dalje nije pokazivao nikakve znakove umora.
A onda je zaplesao i s jednom djevojkom. Obilazio ju je kolicima u brzim i savršenim krugovima,
pratio svaku njenu kretnju. Tada sam shvatio. Ovaj čovjek stvarno zna plesati, a za ples očito nisu važne, ni ruke, ni noge, već duša, glazbeni sluh i smisao za ritam.

Znam kako ima onih kojima se ovo neće svidjeti, ali Marjan mi je tokom večeri rekao, kako jedva čeka Thompsonove pjesme. I na njih je plesao, s posebnim žarom i veseljem. Marjan voli Thompsona. Njegove ga pjesme čine ponosnim.
Meni nešto nedostaje
Kada sam se pomirio s time da ne znam, ili ne mogu plesati, otišao sam u hotelsku sobu i počeo pisati ovaj tekst. Za njegovu poantu, moramo se vratiti na početak. Nisu me upozorili što bi se moglo
dogoditi kada upoznam Marjana Aljmaša i uživo ga vidim kako pleše, a dogodilo se to da sam ja ispao
onaj kojem nešto nedostaje, dok je on potpun. Znam, kako ni uz najveći trud i iskrenu želju nikada
neću moći plesati kao Marijan Aljmaš. Ostaje mi samo utjeha, da o njemu mogu pisati. Marjan
Aljmaš je duša slavonskih svadbi. A dok je slavonskih svadbi, bit će i Slavonije…

Izvor:Dnevno.hr

PODIJELI